| Cena: | 
| Želi ovaj predmet: | 2 | 
| Stanje: | Polovan bez oštećenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje | 
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično | 
| Grad: | Novi Sad, Novi Sad | 
                                                                                        ISBN: Ostalo
                                                                                                                        Godina izdanja: 1961
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                                                        Autor: Strani
                                                                                
                        Naslov	Pančatantra : Basne / [preradio prema ruskom prevodu Milivoje Jovanović] 
Jedinstveni naslov	Pančatantra 
Vrsta građe	basne 
Jezik	srpski 
Godina	 1961 
Izdavanje i proizvodnja	Beograd : Narodna knjiga, 1961 (Beograd : Prosveta) 
Fizički opis	246 str. ; 17 cm 
Drugi autori - osoba	Jovanović, Milivoje, 1930-2007 = Jovanović, Milivoje, 1930-2007 
(Karton) 
Napomene	Str. 5-[33]: `Pančatantra` i staroindijska pripovetka / Milivoje Jovanović 
Objašnjenja: str. 243-246. 
 
Stanje: potpis u vrhu unutrašnje strane prednjih korica, inače dobro očuvano. 
 
Pañcatantra (Petoknjižje) je najpoznatije djelo stare indijske proze i jedno od vrhunskih ostvarenja klasične sanskrtske književnosti. Po rasprostranjenosti i broju jezika na koje je do danas prevedeno stavljaju ga na treće mjesto u svijetu, odmah iza Biblije i Komunističkog manifesta. To je, po obliku, zbirka basni, priča i pripovijedaka, u kojima ljudi i životinje nastupaju istovremeno i jednakopravno, te se oba svijeta isprepleću i stapaju u jedan, a po sadržaju to je zbornik životne mudrosti i nauk о umijeću vladanja. Kao mogući autor spominje se brahman Višnušarman, a kao najvjerojatnije, ali također neutvrđeno vrijeme nastanka, 3. stoljeće n.e. 
Skladna i rafinirana tvorevina klasične sanskrtske književnosti zarana je počela, kroz mnogobrojne prerade, dorade i prekrajanja i kroz prijevode prijevodâ, poprimati oblik pučke knjige, pa je takva, u raz-ličitim verzijama stala prodirati i na Zapad još u 12. stoljeću, posredstvom perzijskih i arapskih prijevoda. Od tada do danas Pañcatantra zauzima važno mjesto u kulturi Zapada, ne samo zato što je obogatila evropske književnosti novim motivima i pričama, već i zbog toga što je, pojavivši se u vrijeme začetaka mnogih od njih, aktivno sudjelovala i u oblikovanju njihova književnog izraza. Najstariji sačuvani staroslavenski prijevod potječe s kraja 13. ili početka 14. stoljeća, ali gotovo je sigurno da je Pañcatantra u staroslavensku književnost ušla još i prije, paje tako ugrađena i u same početke naše pisane književnosti. U 19. stoljeću Evropa ponovo otkriva Pañcatantra, i odonda se pojavljuju prijevodi na gotovo svim jezicima, pa i na našem, ali se sada prvi put, u ovom NAPRIJED-ovu izdanju pojavljuje u prijevodu sa sanskrtskog izvornika najstarija i najcjelovitija recenzija Pañcatantre, sačuvana pod naslovom Tantrâkhyâyika, koja je od svega sačuvanog materijala najbliža izvorniku. 
Ovim djelom jedno od vrhunskih svjetskih kulturnih dostignuća ulazi u našu kulturnu sferu u vrijeme ubrzane kulturne i civilizacijske svjetske integracije, i posebno u času kad upoznavanje izvanevropskih kultura postaje sve veća potreba u našoj sredini, dosad toliko deficitarnoj tekovinama izvanevropskog duha. 
 
MG53 (L)