| Cena: | 
| Stanje: | Polovan bez oštećenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Lično preuzimanje | 
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično | 
                                                                                        ISBN: Ostalo
                                                                                                                        Godina izdanja: 1984
                                                                                                                        Autor: Domaći
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                
                        Tvrdokoričeni primerak. 
Ova knjiga potresno je i duboko svedočanstvo o patnji koju je autor iskusio a potom ovekovečio u izvesnom delu svoga opusa. Otrežnjujuće, iskreno, strastveno i bolno secćnje utkano u priču o ljubavi,odlasku,potrazi i promeni; večitoj životnoj borbi za opstanak koja kida korene i gasi uspomene..Vetrovi ili pak,kako to pisac oseća, „slepa ruka sudbine“ kotrlja životni točak ka nepoznatim i stranim daljinama gubeći niti koje vuku ka prošlosti.. 
Suština ove priče teška je i tužna stvarnost velikog broja ljudi širom sveta što je svakako doprinelo tome da radnja knjige dopre do svesti čitalaca i postane jedno od onih dela koja se uvek iznova čitaju i vole.Suočen sa nemogucnošću da na tlu svoje zemlje ostvari svoje ambicije,pritisnut nemaštinom, junak ove priče biva prinudjen da napusti rodnu kuuć i potraiž svoje mesto u nekom novom svetu,u kulturi različitoj od njegove,okružen ljudima drugačijeg mentaliteta,sa gorkim osećajem novog epiteta koji ce beležiti njegov ižvot-večiti stranac...Jer u zemlji u kojoj će pokušati da izgradi svoj život,u zemlji u kojoj ce zasnovati svoju porodicu,on do samog kraja ostaje svestan da će oduvek ostati samo prolaznik i slucajan posmatrac tih ljudi,njihove kulture i tla koje nikada nece doživeti kao svoje i svom srcu blisko.. 
Nasuprot tome,zivot u tudjini zauvek ce ga udaljiti od svega što je ostavio za sobom u zavicčju dovodeći ga do suočavanja sa surovom istinom nakon što ponovo poseti svoju rodnu kuću,decenijama kasnije.Ostaće stranac u tudjini,ali je postao pridošlica i u nekad svojoj zemlji..Postao je samo duša bez adrese.Uprkos vremenu koje je učinilo svoje,žal za domovinom nikada nije isčezla i poput nekog teškog bremena,pritiskala mu je dušu gorkim osećajem nedostatka i čežnje. 
Negujući jezik kao sponu koja mu je približavala njegovu voljenu i do samog kraja, neprezaljenu Madjarsku,pokušavao je da u sebi zadrži i spreči gašenje tog plamena.. 
Da otme i od života sačuva nepresahlu žedj svoje ugarske misli.