pregleda

A Stone Between Two Worlds - Matija Bećković


Cena:
990 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (5961)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 10878

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Autor: Strani
Godina izdanja: Tv

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Matija Bećković (Senta, 29. novembar 1939) srpski je pesnik,[1] književnik i akademik. Bećković je redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti, član Krunskog saveta prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića.

Biografija
Potiče iz Crne Gore, iz plemena Rovaca, iz bratstva Bećković-Drašković. Pradeda po ocu Vujo Drašković, se prvi od Draškovića prozvao po svom dedi Bećku Draškoviću - Vujo Bećković.[2] Matijin deda Nišo Vujin Bećković je bio predsednik rovačke opštine i narodni poslanik na Podgoričkoj skupštini 1918. godine. Rođen je u Senti, gde mu je otac kao kraljevski oficir službovao. Majka Zorka Taušan bila je kći solunskog dobrovoljca Miladina, naseljenog u Kanjiži. Porodica se više puta selila a kad je počeo Drugi svetski rat, sklonila se iz Novog Sada, kod svog roda u Velje Duboko. Osnovnu školu završio je u selu Velje Duboko, niže razrede gimnazije u Kolašinu i Slavonskom Brodu (kod tetke), a višu gimnaziju sa maturom u Valjevu. Otac Matijin, Vuk Bećković je bio oficir vojske Kraljevine Jugoslavije, pa je ostao veran oficirskoj zakletvi, pridružio se četnicima u Rovcima. Bio tokom građanskog rata u Crnoj Gori komandant Rovačkog četničkog odreda. Pri kraju rata 1944. godine pridružuje se glavnini Jugoslovenske vojske u otadžbini i kreće sa njom ka Zapadu, gde je bila saveznička vojska. Ali tokom povlačenja gine u jednom okršaju, uz put negde u Sloveniji.[3]

U šestom razredu valjevske gimnazije je osvojio prvo mesto na Literarnom konkursu. Za prvi književni honorar dobio je novčanu nagradu od 12.000 dinara, od kojeg je kupio karirani sako; po tom sakou je i danas prepoznatljiv. Prvu pesmu „Preludium” je štampao kao gimnazijalac 1957. godine u Mladoj kulturi.

Školske 1958/59, godine upisao se na Filološki fakultet u Beogradu na grupu za jugoslovensku i opštu književnost.


Rukopis pesme akademika Matije Bećkovića „Vera Pavladoljska”.
Prvu knjigu, posvećenu svojoj životnoj ljubavi, koja nosi naslov sa njenim imenom je objavio 1962. godine. Poema je doživela izuzetan uspeh, a sledeće 1963. godine primljen je kao poznati stvaralac, u Udruženje književnika Srbije u Beogradu. Kasnije će biti izabran i za njegovog predsednika.

Bećkovićevi prozni i poetski tekstovi priređivani su za pozorište i izvođeni na domaćim i stranim scenama. U Narodnom pozorištu u Beogradu je 1978. godine izvedena „Međa Vuka Manitoga”, a potom monodrame „Reče mi jedan čoek” i „Ne znaš ti njih”.

U Zagrebačkom teatru ITD, Kazalištu mladih, Jazavcu, Teatru MM, Srpskom narodnom pozorištu, Klubu M, izvedene su pozorišne predstave po Bećkovićevim tekstovima.

U Savremenom pozorištu u Beogradu izvedena je 1970/71. komedija „Beograd nekad i sad”, sa istoimenim komedijama Sterije i Nušića.

Napisao je dve televizijske drame i dve jednočinke za djecu koje je Televizija Beograd emitovala 1966. i 1967. godine.

Adaptirao je (sa Borislavom Mihajlovićem Mihizom) „Gorski vijenac”, predstava je izvedena na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu.

Dramska poema „Če - tragedija koja traje” (sa Dušanom Radovićem) prevedena je na njemački jezik (Che: Tragödie, die andauert, Frankfurt am Main 1969) i engleski (Che: Permanent tragedy, New York 1970).

Zapisi iz knjige „O međuvremenu” prevedeni su na engleski pod nazivom `Random Targets` 1970. godine.


Matija Bećković i Viktor Lazić; Originalni poster za pomoć Srbima, 1916. u Parizu

Nagrada Žička hrisovulja uručena Bećkoviću 2001. godine
Za dopisnog člana SANU izabran je 1983. godine, a za redovnog 1991. godine. Član je Srpskog PEN centra, kao i Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju `Adligat”, u kojem je aktivan od samog osnivanja 2012. godine.[4]

Matija Bećković je 1989. godine dobio Sedmojulsku nagradu za književno stvaralaštvo. Boračke organizacije su se njegovom izboru javno protivile. Kao laureat je prilikom dodele tog visokog društvenog priznanja odgovorio: Ja pristajem da nagradu nisam zaslužio, ali ne pristajem da sam kriv što sam je dobio. Kako mu je prebacivano da je sin četnika (iz četničke porodice) u intervju časopisu `Dugi` je `stavio tačku`, na takva ideološka promašena pitanja: Četnik je ko je bio četnik. Partizan je onaj ko je bio partizan. Podele na četnike i partizane bile su ratne podele, i trebalo bi da budu završene sa ratom. A takvu podelu nameću ljudi koji bez te podele ne bi postojali.[5]


Matija Bećković
Njegova supruga Ruskinja iz Valjeva, se zvala Vera Pavladoljska (njoj je posvetio jednu od njegovih najpoznatijih pesama, koju je kasnije izvodio Arsen Dedić), i sa njom ima ćerke Ljudmilu i Olju. Vera je bila kći Rusa izbeglice sa Kavkaza. Matija i Vera upoznali su se u Valjevu 1956. godine, a venčanje je obavljeno 1964. godine. Vera je radila u Univerzitetskoj biblioteci u Beogradu.[6] Nakon teške bolesti Matijina supruga je preminula 1998. godine i sahranjena na Novom groblju u Beogradu.

Akademik Bećković je jedan od retkih akademika koji su Slobodana Miloševića kritikovali još 1991. godine (npr. `Srpska vojska je zauzela Skadar i Jedrene, a ova ne može Borovo Selo i Tenje (Vreme, 2. 12. 1991). Tokom njegovog režima učestvovao je na brojnim protestnim skupovima.

Bećković je blizak prijatelj Vojislava Koštunice i prvi je potpisao peticiju protiv povezivanja Vojislava Koštunice i ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića.[7] Bećković aktivno podržava Demokratsku stranku Srbije na čijim je mitinzima više puta i govorio.

Od 2009. godine je Predsednik Fonda Slobodan Jovanović u Beogradu.

Počasni građanin Subotice postao je 2016. godine.[8] U Gornjem Milanovcu mu je priređena izložba u januaru 2023.[9][10]

Društveno angažovanje
Bećković se aktivno zalagao za očuvanje državnog zajedništva Srbije i Crne Gore u okviru nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije (1992-2003), a potom i u okviru Državne zajednice Srbije i Crne Gore (2003-2006). Počevši od 2001. godine, podržavao je rad `Odbora za odbranu jednakih prava državljana Crne Gore`, kojim je predsedavao Bećkovićev dugogodišnji prijatelj, akademik Ljubomir Tadić. Odbor je zastupao stav da državljanima Crne Gore koji imaju prebivalište u Srbiji mora biti omogućeno da učestvuju na predstojećem referendumu o državnom statusu Crne Gore.[11]

Početkom 2005. godine, Bećković je učestvovao u stvaranju Pokreta za evropsku državnu zajednicu Srbije i Crne Gore, a obavljao je i funkciju potpredsednika u ogranku tog pokreta za područje Srbije. Bećković je aktivno podržavao stavove srpskih političkih stranaka u Crnoj Gori i drugih unionističkih organizacija koje su se povodom ključnog pitanja o neophodnoj referendumskoj većini zalagale za princip apsolutne većine u odnosu na ukupan broj birača.[12] Međutim, kada su predstavnici Evropske unije sredinom februara 2006. godine formulisali kompromisni predlog o kvalifikovanoj većini od 55% u odnosu na broj važećih glasova (ukupan broj izašlih, umanjen za broj nevažećih listića), u rukovodstvima unionističkih stranaka u Crnoj Gori došlo je do promene dotadašnjeg stava u pravcu prihvatanja kompromisnog predloga. Za prihvatanje tog predloga se tada izjasnio i Bećković, verujući da će izborni prag od 55% biti nedostižan za pobornike nezavisnosti Crne Gore.[13] Tim povodom je 20. februara 2006. godine izjavio: `Reč Evropske unije je pala i mi je prihvatamo, bez obzira ko je šta zahtevao i šta bi više voleo`.[14]

Tokom referenduma o državnom statusu Crne Gore, koji je održan 21. maja 2006. godine, došlo je do niza nepravilnosti,[15] usled kojih je legitimitet referendumskog procesa bio doveden u pitanje, na šta je u više navrata ukazivao i Bećković, zahtevajući da se utvrdi puna istina o stvarnim rezultatima referenduma.[16] Na ista pitanja je nastavio da ukazuje i tokom narednih godina.[17]

Bećković trenutno aktivno podržava Pokret obnove Kraljevine Srbije.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.




Predmet: 76568757
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Matija Bećković (Senta, 29. novembar 1939) srpski je pesnik,[1] književnik i akademik. Bećković je redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti, član Krunskog saveta prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića.

Biografija
Potiče iz Crne Gore, iz plemena Rovaca, iz bratstva Bećković-Drašković. Pradeda po ocu Vujo Drašković, se prvi od Draškovića prozvao po svom dedi Bećku Draškoviću - Vujo Bećković.[2] Matijin deda Nišo Vujin Bećković je bio predsednik rovačke opštine i narodni poslanik na Podgoričkoj skupštini 1918. godine. Rođen je u Senti, gde mu je otac kao kraljevski oficir službovao. Majka Zorka Taušan bila je kći solunskog dobrovoljca Miladina, naseljenog u Kanjiži. Porodica se više puta selila a kad je počeo Drugi svetski rat, sklonila se iz Novog Sada, kod svog roda u Velje Duboko. Osnovnu školu završio je u selu Velje Duboko, niže razrede gimnazije u Kolašinu i Slavonskom Brodu (kod tetke), a višu gimnaziju sa maturom u Valjevu. Otac Matijin, Vuk Bećković je bio oficir vojske Kraljevine Jugoslavije, pa je ostao veran oficirskoj zakletvi, pridružio se četnicima u Rovcima. Bio tokom građanskog rata u Crnoj Gori komandant Rovačkog četničkog odreda. Pri kraju rata 1944. godine pridružuje se glavnini Jugoslovenske vojske u otadžbini i kreće sa njom ka Zapadu, gde je bila saveznička vojska. Ali tokom povlačenja gine u jednom okršaju, uz put negde u Sloveniji.[3]

U šestom razredu valjevske gimnazije je osvojio prvo mesto na Literarnom konkursu. Za prvi književni honorar dobio je novčanu nagradu od 12.000 dinara, od kojeg je kupio karirani sako; po tom sakou je i danas prepoznatljiv. Prvu pesmu „Preludium” je štampao kao gimnazijalac 1957. godine u Mladoj kulturi.

Školske 1958/59, godine upisao se na Filološki fakultet u Beogradu na grupu za jugoslovensku i opštu književnost.


Rukopis pesme akademika Matije Bećkovića „Vera Pavladoljska”.
Prvu knjigu, posvećenu svojoj životnoj ljubavi, koja nosi naslov sa njenim imenom je objavio 1962. godine. Poema je doživela izuzetan uspeh, a sledeće 1963. godine primljen je kao poznati stvaralac, u Udruženje književnika Srbije u Beogradu. Kasnije će biti izabran i za njegovog predsednika.

Bećkovićevi prozni i poetski tekstovi priređivani su za pozorište i izvođeni na domaćim i stranim scenama. U Narodnom pozorištu u Beogradu je 1978. godine izvedena „Međa Vuka Manitoga”, a potom monodrame „Reče mi jedan čoek” i „Ne znaš ti njih”.

U Zagrebačkom teatru ITD, Kazalištu mladih, Jazavcu, Teatru MM, Srpskom narodnom pozorištu, Klubu M, izvedene su pozorišne predstave po Bećkovićevim tekstovima.

U Savremenom pozorištu u Beogradu izvedena je 1970/71. komedija „Beograd nekad i sad”, sa istoimenim komedijama Sterije i Nušića.

Napisao je dve televizijske drame i dve jednočinke za djecu koje je Televizija Beograd emitovala 1966. i 1967. godine.

Adaptirao je (sa Borislavom Mihajlovićem Mihizom) „Gorski vijenac”, predstava je izvedena na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu.

Dramska poema „Če - tragedija koja traje” (sa Dušanom Radovićem) prevedena je na njemački jezik (Che: Tragödie, die andauert, Frankfurt am Main 1969) i engleski (Che: Permanent tragedy, New York 1970).

Zapisi iz knjige „O međuvremenu” prevedeni su na engleski pod nazivom `Random Targets` 1970. godine.


Matija Bećković i Viktor Lazić; Originalni poster za pomoć Srbima, 1916. u Parizu

Nagrada Žička hrisovulja uručena Bećkoviću 2001. godine
Za dopisnog člana SANU izabran je 1983. godine, a za redovnog 1991. godine. Član je Srpskog PEN centra, kao i Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju `Adligat”, u kojem je aktivan od samog osnivanja 2012. godine.[4]

Matija Bećković je 1989. godine dobio Sedmojulsku nagradu za književno stvaralaštvo. Boračke organizacije su se njegovom izboru javno protivile. Kao laureat je prilikom dodele tog visokog društvenog priznanja odgovorio: Ja pristajem da nagradu nisam zaslužio, ali ne pristajem da sam kriv što sam je dobio. Kako mu je prebacivano da je sin četnika (iz četničke porodice) u intervju časopisu `Dugi` je `stavio tačku`, na takva ideološka promašena pitanja: Četnik je ko je bio četnik. Partizan je onaj ko je bio partizan. Podele na četnike i partizane bile su ratne podele, i trebalo bi da budu završene sa ratom. A takvu podelu nameću ljudi koji bez te podele ne bi postojali.[5]


Matija Bećković
Njegova supruga Ruskinja iz Valjeva, se zvala Vera Pavladoljska (njoj je posvetio jednu od njegovih najpoznatijih pesama, koju je kasnije izvodio Arsen Dedić), i sa njom ima ćerke Ljudmilu i Olju. Vera je bila kći Rusa izbeglice sa Kavkaza. Matija i Vera upoznali su se u Valjevu 1956. godine, a venčanje je obavljeno 1964. godine. Vera je radila u Univerzitetskoj biblioteci u Beogradu.[6] Nakon teške bolesti Matijina supruga je preminula 1998. godine i sahranjena na Novom groblju u Beogradu.

Akademik Bećković je jedan od retkih akademika koji su Slobodana Miloševića kritikovali još 1991. godine (npr. `Srpska vojska je zauzela Skadar i Jedrene, a ova ne može Borovo Selo i Tenje (Vreme, 2. 12. 1991). Tokom njegovog režima učestvovao je na brojnim protestnim skupovima.

Bećković je blizak prijatelj Vojislava Koštunice i prvi je potpisao peticiju protiv povezivanja Vojislava Koštunice i ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića.[7] Bećković aktivno podržava Demokratsku stranku Srbije na čijim je mitinzima više puta i govorio.

Od 2009. godine je Predsednik Fonda Slobodan Jovanović u Beogradu.

Počasni građanin Subotice postao je 2016. godine.[8] U Gornjem Milanovcu mu je priređena izložba u januaru 2023.[9][10]

Društveno angažovanje
Bećković se aktivno zalagao za očuvanje državnog zajedništva Srbije i Crne Gore u okviru nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije (1992-2003), a potom i u okviru Državne zajednice Srbije i Crne Gore (2003-2006). Počevši od 2001. godine, podržavao je rad `Odbora za odbranu jednakih prava državljana Crne Gore`, kojim je predsedavao Bećkovićev dugogodišnji prijatelj, akademik Ljubomir Tadić. Odbor je zastupao stav da državljanima Crne Gore koji imaju prebivalište u Srbiji mora biti omogućeno da učestvuju na predstojećem referendumu o državnom statusu Crne Gore.[11]

Početkom 2005. godine, Bećković je učestvovao u stvaranju Pokreta za evropsku državnu zajednicu Srbije i Crne Gore, a obavljao je i funkciju potpredsednika u ogranku tog pokreta za područje Srbije. Bećković je aktivno podržavao stavove srpskih političkih stranaka u Crnoj Gori i drugih unionističkih organizacija koje su se povodom ključnog pitanja o neophodnoj referendumskoj većini zalagale za princip apsolutne većine u odnosu na ukupan broj birača.[12] Međutim, kada su predstavnici Evropske unije sredinom februara 2006. godine formulisali kompromisni predlog o kvalifikovanoj većini od 55% u odnosu na broj važećih glasova (ukupan broj izašlih, umanjen za broj nevažećih listića), u rukovodstvima unionističkih stranaka u Crnoj Gori došlo je do promene dotadašnjeg stava u pravcu prihvatanja kompromisnog predloga. Za prihvatanje tog predloga se tada izjasnio i Bećković, verujući da će izborni prag od 55% biti nedostižan za pobornike nezavisnosti Crne Gore.[13] Tim povodom je 20. februara 2006. godine izjavio: `Reč Evropske unije je pala i mi je prihvatamo, bez obzira ko je šta zahtevao i šta bi više voleo`.[14]

Tokom referenduma o državnom statusu Crne Gore, koji je održan 21. maja 2006. godine, došlo je do niza nepravilnosti,[15] usled kojih je legitimitet referendumskog procesa bio doveden u pitanje, na šta je u više navrata ukazivao i Bećković, zahtevajući da se utvrdi puna istina o stvarnim rezultatima referenduma.[16] Na ista pitanja je nastavio da ukazuje i tokom narednih godina.[17]

Bećković trenutno aktivno podržava Pokret obnove Kraljevine Srbije.
76568757 A Stone Between Two Worlds - Matija Bećković

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.