ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Godina izdanja: xxxx

LAv Nikolajevič Tolstoj
Detinjstvo dečaštvo mladost
Tvrdi povez

Trilogija L.N. Tolstoj - neverovatan komad... Ovdje je odrasla osoba mudar čovek pisao o svom djetinjstvu, pa su razmišljanja glavnog lika često nekarakteristična za dijete. Ovdje čujemo glas samog autora.
Ova trilogija je vrlo pažljivo osmišljena. Bilo mu je važno da iznese svoja razmišljanja o ruskom životu, o ruskom društvu, o književnosti. Stoga je u ovim djelima sve jako važno, nema ničeg nepotrebnog - Tolstoj je promišljao svaki detalj, svaku scenu, svaku riječ. Njegov zadatak je pokazati razvoj ličnosti osobe, formiranje njenog karaktera i uvjerenja. Vidimo glavnu junakinju, Nikolenku Irteniev, u različiti periodi njegov zivot. Ovo je detinjstvo, adolescencija i mladost. Tolstoj je izabrao ove periode jer su oni najvažniji u životu čoveka. U detinjstvu dete je svesno svoje povezanosti sa porodicom i svetom, veoma je iskreno i naivno; u adolescenciji se svijet širi, pojavljuju se nova poznanstva, osoba uči komunicirati s drugim ljudima; u adolescenciji dolazi do svijesti o sebi kao jedinstvenoj ličnosti, odvojenosti od okolnog svijeta. Nikolenka prolazi kroz sve ove faze.
Pisac je izgradio scenu tako da se poklopila sa njegovom glavnom idejom. Radnja prve knjige odvija se na imanju Irtenjevih - dječakovom domu; u drugoj knjizi junak posjećuje mnoga druga mjesta; konačno, u trećoj knjizi, odnos junaka sa vanjski svijet... I ovdje je tema porodice veoma važna.
Tema porodice je vodeća tema trilogije. Upravo je veza sa porodicom, sa domom ono što snažno utiče na glavnog junaka. Tolstoj u svakom delu namerno prikazuje neki tužan događaj u porodici Irtenjev: u prvom delu umire Nikolenkina majka i to narušava harmoniju; u drugom delu umire baka, koja je bila Nikolenkin oslonac; u trećem dijelu pojavljuje se maćeha, nova supruga otac. Tako postepeno, ali neizbežno, Nikolenka ulazi u svet odnosa odraslih. Čini mi se da postaje ogorčen.
Trilogija je ispričana u prvom licu. Ali ovo nije napisao sam Nikolenka, već odrasli Nikolaj Irtenjev, koji se prisjeća svog djetinjstva. U Tolstojevo vreme sva sećanja su bila pisana u prvom licu. Osim toga, priča iz prvog lica zbližava autora i junaka, pa se trilogija može nazvati autobiografskom. Na mnogo načina, u ovoj knjizi Tolstoj piše o sebi, o sazrevanju svoje duše. Nakon objavljivanja cijele trilogije, pisac je priznao da je odstupio od prvobitnog plana.
U trilogiji pred nama prolazi šest godina Irtenjevljevog života, ali se one ne opisuju iz dana u dan. Tolstoj pokazuje najviše važne tačke dečakova sudbina. Svako poglavlje nosi ideju. One prate jedna drugu kako bi prenijele razvoj junaka, njegove emocije i osjećaje. Tolstoj bira okolnosti tako da jasno i snažno prikazuju karakter junaka. Dakle, Nikolenka se našla pred smrću, a ovdje konvencije nisu bitne.
Tolstoj karakteriše svoje likove kroz opis njihovog izgleda, manira, ponašanja, jer se tako manifestuje unutrašnji svet heroji. Čak strani jezik služi za karakterizaciju heroja: aristokrate govore francuski, učitelj Karl Ivanovič govori slomljeni ruski i nemački, jednostavni ljudi govori ruski.
Sve ovo je omogućilo L.H. Tolstoja da analizira psihologiju djeteta i adolescenata. U trilogiji, unutrašnji svijet osobe i spoljašnje okruženje... Tolstoj nam briljantno otkriva dušu svog junaka. Mnoga Nikolenkina razmišljanja su slična onima današnje djece. Vjerujem da im ova trilogija može pomoći da razumiju sebe.

U septembru 1852. godine, časopis N.A. Nekrasova `Sovremennik` izašao je sa pričom L.N. `Priča mog djetinjstva`. Iza potpisa krio se inicijalima dvadesetčetvorogodišnji grof Lev Nikolajevič Tolstoj. U to vrijeme bio je u vojnoj službi u selu Starogladkovskaya. Tolstoj je bio veoma nezadovoljan promjenom jednostavnog naslova Djetinjstvo. „Koga briga za istoriju moj djetinjstvo?`- pisao je tada Nekrasovu.

Pričaće priču o svom detinjstvu pola veka kasnije i, počevši od „Memoara“, primetiće: “Da se ne bih ponavljao u opisu djetinjstva, ponovo sam pročitao svoje pisanje pod ovim naslovom i požalio što sam ga napisao, pa nije dobro, književno, neiskreno napisano. Drugačije i nije moglo biti: prvo, zato što mi je namera bila da opišem priču ne o sebi, već o prijateljima iz detinjstva, i zato je došlo do neprijatne zbrke njihovih događaja i mog detinjstva, a drugo, bio sam daleko od nezavisan u oblicima izražavanja, ali je bio pod uticajem dvojice pisaca Sterna (njegovo „Sentimentalno putovanje”) i Töpfera („Bibliothéque de mon oncle”), koji su u to vreme snažno uticali na mene.”

Tolstoj govori o Sentimentalnom putovanju Lorensa Sterna, koje je bilo veoma popularno u njegovoj mladosti, i romanu Biblioteka mog ujaka švajcarskog pisca Rodolpha Töpfera. Što se tiče prijatelja iz detinjstva, to su sinovi A.M. Isleneva, komšije na imanju. Ali u stvari, Nikolenka Irtenjev je u velikoj meri sam Lav Tolstoj u detinjstvu, Volodja je brat Sergej (jedan od četvorice braće Tolstoja, onaj koji je bio dve godine stariji od Lava i imao snažan uticaj na njega), Ljubočka je Mašina sestra. Natalia Savishna - domaćica Praskovya Isaevna, `Predstavnik misteriozne antike života njenog dede sa Očakovom i pušenjem`, kako se o njoj kaže u `Memoarima`. A učitelj, Nemac Fjodor Ivanovič (u priči Karl Ivanovič), bio je sa braćom Tolstoj. A ostali likovi su ili tačni portreti ili miješanje stvarni likovi. Stoga se vrlo često `Djetinjstvo`, `Adolescencija`, `Mladost` naziva autobiografskom trilogijom.

Radeći na Memoarima, Tolstoj nije težio romanu, već istinskoj istini; Ja sam to mislio `Potpuno, potpuno tačno` biografija `Biće bolje, glavna stvar je korisnija` za ljude od svih tomova toga fikcija... Detaljno je govorio o rođacima, najbližim slugama, o događajima i stanja uma njegovo pravo detinjstvo, adolescencija, mladost. `Sjećanja` također sadrži poznata priča o Fanfaron Hillu, bratstvu mrava i zelenom štapu - igri braće Tolstoj, koja je ostavila tako dubok i dug utisak na Leva Nikolajeviča.

“Ideal braće mrava, koji se ljubavno drže jedan uz drugog, samo ne pod dvije fotelje obješene maramama, već ispod čitavog svoda svih ljudi svijeta, za mene je ostao isti. I kao što sam tada vjerovao da postoji taj zeleni štap na kome piše šta treba uništiti svako zlo u ljudima i dati im veliki blagoslov, tako vjerujem sada da postoji ta istina i da će se ljudima otkriti i dati im ono što ona obećava`... to `Jedna od najudaljenijih i najslađih i najvažnijih uspomena` Tolstoj pripovijeda, budući da je sedamdesetpetogodišnjak i živa legenda ruske književnosti.

I kadet, pripremajući se za svoju vjerovatnu smrt u Kavkaskom ratu, piše prvi dio planiranog romana `Četiri epohe razvoja` (`Djetinjstvo`, `Adolescencija`, `Mladost`, `Mladost`). U djetinjstvu, ne tako davno, vidi sretno, neopozivo vrijeme, `Kada su dvije najbolje vrline - nevina veselje i bezgranična potreba za ljubavlju - bili jedini motivi života`... Ovdje ima mnogo emocija. Ali i suptilni, čudni, teško objašnjivi pokreti dječije duše. Iznenadne laži, užasavanje za igre, molitveni užitak, `Nešto kao prva ljubav`, sveobuhvatno, čak i nepodnošljivo prijateljstvo, neobjašnjiva okrutnost, detinja tuga, skriveno i istinsko razumevanje odraslih. U `Detinjstvu` su u suštini opisana tri dana od jedne godine u životu desetogodišnje Nikolenke Irtenjev. I na početku priče - lažni san, izmišljen da opravda jutarnje suze, o smrti majke. Na kraju - stvarna smrt majke, kada prestaje djetinjstvo.


Priča `Dečaštvo` nastala je 1852-53, delom u vojsci u Bukureštu. Neke stranice `Omladine` - tokom odbrane Sevastopolja, u isto vreme kada ` Sevastopoljske priče`. Ove doba razvoja Nikolenki Irtenjev je mladog autora još manje dirnuo. Moram reći, adolescencija je ovdje do šesnaest godina, mladost je godina studija na univerzitetu. Dakle, autor je desetak godina stariji od svog heroja, ali to je mnogo, s obzirom na to da je autor vojni oficir, a da je junak plemeniti dečak koji do svoje šesnaeste nikada nije izašao sam na ulicu ( pročitajte poglavlje „Izlet u manastir“). `Adolescencija` i `Mladost` - prije svega, priča o zabludama i hobijima Irtenjeva, koji je tada `Ni veliki ni dijete`.

Pedagozi i pisci često koriste taj izraz `pustinja adolescencije`... Podsjetimo: dolazi iz `Dječaštva`, iz poglavlja `Volodya`. U nedovršenim Memoarima, Tolstoj je želio još oštrije suditi o periodu života nakon četrnaeste (i prije trideset i četvrte). `Mladost` se završava `Moralni impuls` heroj to pravi život i obećanje priče o srećnijem vremenu. Četvrti dio romana ostao je nenapisan. Iz nacrta je poznato da je njegovo prvo poglavlje trebalo da se zove `Unutrašnji rad`.

Priče o Nikolenki Irtenjevu, koje su se pojavile u Sovremeniku 1852, 1854. i 1857. godine, toplo su pohvalili N.A. Nekrasov, I.S. Turgenjev, N.G. Černiševski, S.T.Aksakov. Ime kritičara S. S. Dudyshkina nije toliko poznato kao ova imena, a njegovo mišljenje su slušali i tadašnji čitaoci. I s pravom: „… Koga ne pogađa opis grmljavine u dečačkom dobu, savetujemo mu da ne čita pesme ni gospodina Tjučeva ni gospodina Feta: neće razumeti apsolutno ništa o njima; na koga neće uticati poslednja poglavlja `Detinjstva`, gde je opisana smrt majke, u mašti i osećanju da ništa ne može da buši rupe. Ko čita 15. poglavlje djetinjstva i ne razmišlja o tome, u njegovom životu nema apsolutno nikakvih sjećanja.`

`Djetinjstvo`, `Adolescencija`, `Mladost` Lava Tolstoja (a još više njegova `Sjećanja`!) U suštini - u dubini psihološka analiza, tempo i način pripovijedanja nisu knjige za djecu. Trilogija je, naravno, tradicionalno uključena školska lektira... Ali čitanje u dobi Nikolenke Irteniev i kao odrasla osoba potpuno su različita zanimanja.