| Cena: | 
| Stanje: | Polovan bez oštećenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta  Lično preuzimanje  | 
                            
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)  Lično  | 
                            
| Grad: | 
                                    Novi Sad,  Novi Sad  | 
                            
                                                                                        ISBN: Ostalo
                                                                                                                        Godina izdanja: 1960
                                                                                                                        Jezik: Hrvatski
                                                                                                                        Autor: Strani
                                                                                
                        Autor - osoba	Gončarov, Ivan Aleksandrovič, 1812-1891 = Gončarov, Ivan Aleksandrovič, 1812-1891 
Naslov	Oblomov / I. A. Gončarov ; [preveo Iso Velikanović] 
Vrsta građe	roman 
Jezik	hrvatski 
Godina	1960 
Izdavanje i proizvodnja	Zagreb : Naprijed, 1960 (Zagreb : Grafički zavod Hrvatske) 
Fizički opis	524 str. ; 21 cm 
Drugi autori - osoba	Velikanović, Iso, 1869-1940 = Velikanović, Iso, 1869-1940 
Flaker, Aleksandar, 1924-2010 = Flaker, Aleksandar, 1924-2010 
Zbirka	Svjetski klasici XVIII. i XIX. stoljeća 
ISBN	(Ppl.) 
Napomene	Prevod dela: Oblomov / Ivan Aleksandrovič Gončarov 
Str. 519-525: Ivan Aleksandrovič Gončarov / Aleksandar Flaker. 
 
Inventarski pečat na najavnom listu, inače dobro očuvano. 
 
Roman Oblomov je socijalno-psihološki roman u 4 dela koji kroz sudbinu glavnog junaka Ilje Iljiča tretira fenomen „suvišnog čoveka“, ali i daje oštru kritiku ruskog društva prve polovine XIX veka. Oblomov je talentovan, mlad čovek, pun neiskorišćenih potencijala, koji zbog slabe volje, zastarelog vaspitanja i nerealnih strahova od života ne uspeva da se ostvari ni na poslovnom, ni na društvenom, ni na ličnom planu. Lik Oblomova postao je veoma brzo tipski lik svetske književnosti, sinonim za bezvoljnost i pasivnost društveno nekorisnog pojedinca, dok je pojam „oblomovština“ postao simbol inertnosti i apatije onog dela ruskog plemstva koje i pored sveg obrazovanja i plemenitosti nema u svojim redovima aktivne i za život sposobne ljude koji bi Rusiju mogli povesti putem napretka. 
 
Ivan Aleksandrovič Gončarov (Ивáн Алексáндрович Гончарóв) jedan od najistaknutijih ruskih realista prve polovine XIX veka rođen je 1812. u Simbirsku, u porodici bogatog trgovca. Godine 1834. završio je Moskovski univerzitet i stupio na službu u državnoj kancelariji simbirskog gubernatora, ali je ubrzo premešten u Peterburg gde je kao prevodilac radio u odeljenju finansija. Od 1852. do 1854. bio je član ekspedicije admirala Putjatina na fregati koja je plovila od Engleske do Japana, a vratio se kući preko Sibira. Svoje doživljaje sa tog putovanja opisao je u čuvenom putopisu Fregata Palada. Od 1856. radio je kao cenzor u Ministarstvu unutrašnjih poslova i urednik vladinih novina. Preminuo je 1891. u Sankt Peterburgu. Iz ukupnog književnog stvaralaštva Gončarova koji je svojim delima izvršio snažan uticaj na afirmaciju realizma u ruskoj književnosti, izdvajaju se romani Obična priča (1847), Oblomov (1859) i Ponor (1869). 
 
Velikanović, Iso (Isidor), hrvatski književnik i prevoditelj (Šid, 29. III. 1869 – Zagreb, 21. VIII. 1940). U Beču studirao filozofiju i medicinu. Radio je u Srijemskoj Mitrovici i Srijemskim Karlovcima, a od 1914. do smrti živio je u Zagrebu. Neko je vrijeme bio politički aktivan kao jedan od utemeljitelja Hrvatske napredne stranke (1904). Aktivno je sudjelovao u radu Društva hrvatskih književnika i Matici hrvatskoj, gdje je bio tajnik 1918–22. U njegovu pjesničkom opusu nevelike književne vrijednosti izdvajaju se epigrami i aforizmi tiskani u vlastitom satiričkom glasilu Knut (1904–06). Napisao je humoristične spjevove Otmica (1901), Knez od Ludije (1908) i Za božjim leđima (1909), komediju Tulumović udaje kćer (1895) te aktovke-lakrdije Prosci (1895), Posvatovci (1896) i Udovičin san (1896). Pisao je i poeziju za djecu. U prozi, koja po opsegu i kvaliteti nadmašuje ostatak književnog opusa, prevladava zavičajna slavonsko-srijemska tematika. Pisao je pripovijesti, humoreske, feljtone, autobiografske zapise, a objavio je zbirke Zašto svijet nije propao i druge šaljive pripovijesti iz Srijema (1912), Novi pakao i druge humoreske (1913), Srijemske priče (1915) te Žena, vrag i druge priče (1924). Osobito je vrijedan njegov prevoditeljski opus, koji sadrži više od 300 naslova iz ruske, njemačke, engleske, španjolske, francuske, češke i poljske književnosti. Cervantesov Bistri vitez Don Quijote od Manche jedan je od njegovih najznačajnijih prijevoda, po kojem ga je I. G. Kovačić nazvao »Don Quijoteom hrvatske knjige«. Napisao je i manji broj književnokritičkih eseja, uglavnom iz ruske književnosti, a bavio se i leksikografijom te priredio izdanja sabranih djela nekoliko hrvatskih pisaca (A. Šenoa, K. Š. Gjalski, J. Kozarac, E. Kumičić, J. E. Tomić). 
 
MG30 (N)