pregleda

Bora Ćosić - ULOGA MOJE PORODICE U SVETSKOJ REVOLUCIJI


Cena:
499 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

alenemigrant (3852)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 7899

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1970
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Autor - osoba Ćosić, Bora
Naslov Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji : roman / Bora Ćosić
Vrsta građe roman
Jezik srpski
Godina 1970
Izdanje 2. izd.
Izdavanje i proizvodnja Beograd : B. Ćosić, 1970 (Beograd : Servis Saveza udruženja pravnika Jugoslavije)
Fizički opis 105 str. ; 20 cm

Srpski pripovedač Bora Ćosić namamljuje čitaoca u haos vremena, u kojem se fašizam, rat i komunizam, jedan za drugim, kovitlaju u kuhinji-protraćenoj beogradskoj porodici. Rafinirano, kinematografsko delo u kojem se strašno i banalno neprestano sudaraju na groteskni način.
Pogled na revoluciju, rat, velika istorijska zbivanja data su kroz perspektivu dečaka. Njegovo pričanje, šturo i jednostavno, otkriva svu apsurdnost i laži sveta „van porodice“. Kao u čuvenoj bajci „Carevo novo odelo“ dete otkriva istinu, paradoksalno punu smeha i surovosti. Roman koji pleni svojim jednostavnim, čitkim stilom, nasmejaće vas gotovo doslovno „do suza“, do otkrivanja potpunog besmisla i dehumanizacije jednog sistema.

Bora Ćosić (Zagreb, 5. april 1932) je srpski i hrvatski romanopisac esejista i prevodilac. Rođen 1932. u Zagrebu, živeo je u Beogradu od 1937. do 1992, kada je presao u Berlin. Napisao je oko 50 knjiga, kao i nekoliko pozorišnih drama, koje su sa velikim uspehom igrane u beogradskom Ateljeu 212. Za roman „Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji“ dobio je 1970. NIN-ovu nagradu za roman godine.
Bora Ćosić, rođen 1932. u Zagrebu, 1937. sa porodicom preseljen u Beograd. Tu je završio srednju školu u Prvoj muškoj gimnaziji, studirao na odseku filozofije Beogradskog univerziteta. U mladosti je prevodio ruske futurističke pesnike, uređivao je list „Mlada kultura“ 1952, reviju „Danas“ 1961-1963, časopis „Rok“ 1969-1970. Radio je kao dramaturg i umetnički savetnik u filmskim preduzećima „Slavija“, 1958-1959, i „Avala“, 1962-1963. Sarađivao je na dokumentarnim filmovima, pisao dijalog za igrane filmove. Tokom boravka po Evropi, pored celovitih knjiga objavio je više stotina tekstova po novinama i časopisima Nemačke, Austrije, Švajcarske, Italije, Holandije, Mađarske, Rumunije, Rusije, Poljske, Albanije. Učestvovao je na više od dve stotine čitanja u nekoliko evropskih zemalja. Dao više od stotinu intervjua za različita glasila, štampu, radio i televiziju. Učestvovao na književnim konferencijama, festivalima, simpozijumima, međunarodnim sastancima i kongresima.
Književno stvaralaštvo
Karijeru pisca započinje romanom Kuća lopova iz 1956. godine te zatim objavljuje knjige eseja Vidljivi i nevidljivi čovek, 1962, Sodoma i Gomora, 1963. godine. Autor je kultnog romana novije srpske proze, Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969, smeštenom u ratnom i posleratnom Beogradu. Ćosić je istovremeno naslednik srednjeevropske prozne tradicije intelektualnog esejizma, kao i jedan od poslednjih intelektualaca koji se emocionalno iskreno identifikovao sa jugoslovenskom himerom, s mešavinom elegičnosti i mučnog preispitivanja nakon njenog raspada. Po tom romanu je snimljen i istoimeni film.
Raspad Jugoslavije odveo je pisca u dobrovoljno izgnanstvo (najčešće boravi u Rovinju i Berlinu, dok objavljuje u Hrvatskoj). Taj deo njegovog stvaralaštva je obeležen uglavnom esejističkim delima, među kojima se ističu Dnevnik apatrida, 1993., (opet jedno poigravanje s fiktivnim identitetom preko kojeg Ćosić iznosi stavove o savremenoj drustvenopolitičkoj stvarnosti), Dobra vladavina, 1995, te Carinska deklaracija, 2000, poluautobiografski tekst natopljen promišljanjima o Jugoslaviji i autorovim pomešanim osećanjima njoj. Napisao je oko 50 knjiga, izdatih u Srbiji, Hrvatskoj i Nemačkoj.
Nagrade
1969: NIN-ova nagrada, za roman Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji.
2002: Nagrada za Evropsko razumevanje, za autobiografski esej Carinska deklaracija.
2008: Nagrada Albatros Zadužbine Gintera Grasa.
2001: Nagrada Stefana Heyma.
Dela
Nepotpun popis dela:
Kuća lopova, 1956.
Vidljivi i nevidljivi čovek, 1962.
Sodoma i Gomora, 1963.
Priče o zanatima, 1966.
Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969.
Tutori, 1978.
Poslovi/sumnje/snovi Miroslava Krleže, 1983.
Doktor Krleža, 1988.
Dnevnik apatrida, 1993.
Dobra vladavina (i psihopatalogija njenog svakodnevlja), 1995.
Carinska deklaracija, 2000.
Pogled maloumnog, 2001.
Tkanje, 2001.
Nulta zemlja, 2002.
Irenina soba, (poezija), 2002.
Izgnanici, 2005.
Consul u Beogradu, 2007.
Put na Aljasku, 2008.
Zapadno od raja, 2009.
Kratko detinjstvo u Agramu, 2011.
Doručak kod Majestica, 2011.
MG19 (N)


Predmet: 71478701
Autor - osoba Ćosić, Bora
Naslov Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji : roman / Bora Ćosić
Vrsta građe roman
Jezik srpski
Godina 1970
Izdanje 2. izd.
Izdavanje i proizvodnja Beograd : B. Ćosić, 1970 (Beograd : Servis Saveza udruženja pravnika Jugoslavije)
Fizički opis 105 str. ; 20 cm

Srpski pripovedač Bora Ćosić namamljuje čitaoca u haos vremena, u kojem se fašizam, rat i komunizam, jedan za drugim, kovitlaju u kuhinji-protraćenoj beogradskoj porodici. Rafinirano, kinematografsko delo u kojem se strašno i banalno neprestano sudaraju na groteskni način.
Pogled na revoluciju, rat, velika istorijska zbivanja data su kroz perspektivu dečaka. Njegovo pričanje, šturo i jednostavno, otkriva svu apsurdnost i laži sveta „van porodice“. Kao u čuvenoj bajci „Carevo novo odelo“ dete otkriva istinu, paradoksalno punu smeha i surovosti. Roman koji pleni svojim jednostavnim, čitkim stilom, nasmejaće vas gotovo doslovno „do suza“, do otkrivanja potpunog besmisla i dehumanizacije jednog sistema.

Bora Ćosić (Zagreb, 5. april 1932) je srpski i hrvatski romanopisac esejista i prevodilac. Rođen 1932. u Zagrebu, živeo je u Beogradu od 1937. do 1992, kada je presao u Berlin. Napisao je oko 50 knjiga, kao i nekoliko pozorišnih drama, koje su sa velikim uspehom igrane u beogradskom Ateljeu 212. Za roman „Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji“ dobio je 1970. NIN-ovu nagradu za roman godine.
Bora Ćosić, rođen 1932. u Zagrebu, 1937. sa porodicom preseljen u Beograd. Tu je završio srednju školu u Prvoj muškoj gimnaziji, studirao na odseku filozofije Beogradskog univerziteta. U mladosti je prevodio ruske futurističke pesnike, uređivao je list „Mlada kultura“ 1952, reviju „Danas“ 1961-1963, časopis „Rok“ 1969-1970. Radio je kao dramaturg i umetnički savetnik u filmskim preduzećima „Slavija“, 1958-1959, i „Avala“, 1962-1963. Sarađivao je na dokumentarnim filmovima, pisao dijalog za igrane filmove. Tokom boravka po Evropi, pored celovitih knjiga objavio je više stotina tekstova po novinama i časopisima Nemačke, Austrije, Švajcarske, Italije, Holandije, Mađarske, Rumunije, Rusije, Poljske, Albanije. Učestvovao je na više od dve stotine čitanja u nekoliko evropskih zemalja. Dao više od stotinu intervjua za različita glasila, štampu, radio i televiziju. Učestvovao na književnim konferencijama, festivalima, simpozijumima, međunarodnim sastancima i kongresima.
Književno stvaralaštvo
Karijeru pisca započinje romanom Kuća lopova iz 1956. godine te zatim objavljuje knjige eseja Vidljivi i nevidljivi čovek, 1962, Sodoma i Gomora, 1963. godine. Autor je kultnog romana novije srpske proze, Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969, smeštenom u ratnom i posleratnom Beogradu. Ćosić je istovremeno naslednik srednjeevropske prozne tradicije intelektualnog esejizma, kao i jedan od poslednjih intelektualaca koji se emocionalno iskreno identifikovao sa jugoslovenskom himerom, s mešavinom elegičnosti i mučnog preispitivanja nakon njenog raspada. Po tom romanu je snimljen i istoimeni film.
Raspad Jugoslavije odveo je pisca u dobrovoljno izgnanstvo (najčešće boravi u Rovinju i Berlinu, dok objavljuje u Hrvatskoj). Taj deo njegovog stvaralaštva je obeležen uglavnom esejističkim delima, među kojima se ističu Dnevnik apatrida, 1993., (opet jedno poigravanje s fiktivnim identitetom preko kojeg Ćosić iznosi stavove o savremenoj drustvenopolitičkoj stvarnosti), Dobra vladavina, 1995, te Carinska deklaracija, 2000, poluautobiografski tekst natopljen promišljanjima o Jugoslaviji i autorovim pomešanim osećanjima njoj. Napisao je oko 50 knjiga, izdatih u Srbiji, Hrvatskoj i Nemačkoj.
Nagrade
1969: NIN-ova nagrada, za roman Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji.
2002: Nagrada za Evropsko razumevanje, za autobiografski esej Carinska deklaracija.
2008: Nagrada Albatros Zadužbine Gintera Grasa.
2001: Nagrada Stefana Heyma.
Dela
Nepotpun popis dela:
Kuća lopova, 1956.
Vidljivi i nevidljivi čovek, 1962.
Sodoma i Gomora, 1963.
Priče o zanatima, 1966.
Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969.
Tutori, 1978.
Poslovi/sumnje/snovi Miroslava Krleže, 1983.
Doktor Krleža, 1988.
Dnevnik apatrida, 1993.
Dobra vladavina (i psihopatalogija njenog svakodnevlja), 1995.
Carinska deklaracija, 2000.
Pogled maloumnog, 2001.
Tkanje, 2001.
Nulta zemlja, 2002.
Irenina soba, (poezija), 2002.
Izgnanici, 2005.
Consul u Beogradu, 2007.
Put na Aljasku, 2008.
Zapadno od raja, 2009.
Kratko detinjstvo u Agramu, 2011.
Doručak kod Majestica, 2011.
MG19 (N)
71478701 Bora Ćosić - ULOGA MOJE PORODICE U SVETSKOJ REVOLUCIJI

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.