Cena: |
Želi ovaj predmet: | 4 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Autor: Strani
Odlično stanje
1954
Retko u ponudi
1954
1st édition, wonderful condition book by John Steinbeck, writer of East of Eden one of the most moving novels I remember reading.
Sweet Thursday is a 1954 novel by John Steinbeck. It is a sequel to Cannery Row and set in the years after the end of World War II. According to Steinbeck, `Sweet Thursday` is the day between Lousy Wednesday and Waiting Friday.
Doc returns to a failed Western Biological Laboratories and a changed Cannery Row after serving in the army during World War II. Mack and the Boys are still living in the Palace Flophouse, but Lee Chong has sold his general store to Joseph and Mary Rivas. Since the death of its original owner Dora, the local brothel, The Bear Flag Restaurant, is now being run by Dora`s older sister Fauna, a former mission worker previously known as Flora. Under Fauna, the girls of the Bear Flag study etiquette and posture with the goal of joining Fauna`s list of `gold stars,` former employees of the Bear Flag who have married and left their employ there.
As Doc tries to rebuild his neglected business, the latest Bear Flag resident Suzy is causing trouble. Fauna knows Suzy isn`t cut out to be a working girl, but her soft heart always causes her to fall for a hard luck story. Deciding to make Suzy one of her gold star girls, Fauna plots to throw Suzy into the arms of an unwitting Doc and enlists the aid of Mack and the Boys.
After a disastrous party hosted by Mack and the Boys, Suzy leaves the Bear Flag, but not to marry Doc. Choosing to live alone, Suzy moves into an empty boiler in a vacant lot and takes a job at the local diner, the Golden Poppy. While Cannery Row is stunned over Suzy`s actions and Doc wrestles with a critical project, Hazel, one of the Boys living in the Palace Flophouse, struggles with his own demons. Having been told by Fauna in an astrological reading he will become President of the United States, Hazel fights destiny. To practice for high office, Hazel understands that he must learn to make difficult decisions — one of which is breaking Doc`s arm, for he’s realized that this, arousing Suzy`s sympathy, is the only way to bring the couple together. Realizing Doc`s broken arm will keep him from a much-needed collecting expedition, Mack and the Boys teach Suzy to drive a car. Suzy and the injured Doc head off to the coast for the collecting expedition.
Džon Ernst Stajnbek Mlađi (engl. John Ernst Steinbeck Jr.; Salinas, 27. februar 1902 — Njujork, 20. decembar 1968), bio je američki književnik i nobelovac. Književni uspeh postigao je romanom Kvart Tortilja iz 1935. godine, a njegova najčuvenija dela su O miševima i ljudima, Plodovi gneva, Istočno od raja i Zima našeg nezadovoljstva, za koju je 1962. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost.[1][2]
Džon Stajnbek
JohnSteinbeck crop.JPG
Džon Stajnbek
Puno ime
Džon Ernst Stajnbek Mlađi
Datum rođenja
27. februar 1902.
Mesto rođenja
Salinas, SAD
Datum smrti
20. decembar 1968. (66 god.)
Mesto smrti
Njujork, SAD
Škola
Univerzitet Stanford
Najvažnija dela
O miševima i ljudima (1937)
Plodovi gneva (1939)
Istočno od raja (1952)
Zima našeg nezadovoljstva(1961)
Nagrade
Nobelova nagrada za književnost
Pulicerova nagrada za književnost
Potpis
Biografija
Uredi
Džon Stajnbek je rođen 27. februara 1902. godine u kalifornijskom gradu Salinasu u SAD.[3] Njegov otac, istoimeni Džon Ernst Stajnbek, obavljao je više poslova tokom života, a jedno vreme je radio kao blagajnik okruga Monterej. Majka, Olivija Hemilton bila je učiteljica po profesiji. [4][5]
Džon Stajnbek je odrastao je u maloj i plodnoj dolini nedaleko od pacifičke obale. Kao dečak i mladić radio je preko leta na farmama sa sezonskim radnicima.[6] Posle završetka srednje škole u Salinasu, neredovno je pohađao Englesku književnost na Univerzitetu Stanford od 1919. do 1925. godine.
U narednom periodu je pokušavao da se probije kao pisac. Zarađivao je za život kao radnik i novinar u Njujorku, a potom kao turistički vodič, čuvar imanja i u ribolovištu na jezeru Taho, sve vreme pišući svoj prvi roman Zlatni pehar (eng. Cup of Gold, 1929). U Tahou je upoznao svoju prvu suprugu Karol Hening. Brak je sklopljen 1930. godine u Los Anđelesu, gde je par živeo oko pola godine. Supružnici su se zatim nastanili u Pacifik Grouvu, u kući Džonovog oca, nedaleko od grada Monterej. Džon se posvetio pisanju i uskoro je objavio dva romana: Rajske pašnjake (Pastures of Heaven, 1932) i Zemlji i Nebu (To a God Unknown, 1933). [7][6]
Prekretnica za Džona Stajnbeka bilo je objavljivanje zbirke priča Kvart Tortilja (Tortilla Flat, 1935) o monterejskim paisanosima. Ona je dobila pozitivne kritike i donela Stajnbeku popularnost i finansijsku stabilnost. Usledilo je objavljivanje Neizvesne bitke (In Dubious Battle, 1936), O miševima i ljudima (Of Mice and Men, 1937) i po, mišljenju mnogih, njegovog najboljeg dela Plodova gneva (The Grapes of Wrath, 1939).[7] Plodovi gneva doneli su mu 1940. godine Pulicerovu nagradu za književnost.[1]
Džon Stajnbek 1939. godine
Džon Stajnbek je pisao na osnovu iskustva, opsežnih istraživanja i posmatranja ljudskih stanja, eksperimentišući i praveći zaokrete.[8][7]
Tokom Drugog svetskog rata bio je ratni dopisnik za jedne njujorške novine, prikupljajući građu i za svoja dela. Za taj period vezane su: Bombe su bačene (Bombs Away, 1942), kontroverzna novela-drama Mesec je zašao (The Moon is Down, 1942), Ruski dnevnik (A Russian Journal, 1948), i kolekcija depeša iz rata, Jednom je bio rat (Once There Was a War) 1958).[4][8]
Džon Stajnbek 1962. godine, fotografija za Nobelovu fondaciju
Pisac se nakon rata vraćao i socijalnoj kritici, i to u delima Gužva u fabrici (Cannery Row, 1945), Zalutali autobus (The Wayward Bus, 1947) i Biser (The Pearl, 1947), koja su prožeta opuštenijim i sentimentalnijim tonom u odnosu na svoja ranija dela.[1]
U svojim poznim Godinima pisao je intenzivno i bavio se raznim temama. Delima Vatrena svetlost (Burning Bright, 1950), Istočno od raja (1952) i Zima našeg nezadovoljstva (The Winter of Our Discontent, 1961) nastojao da potvrdi status vodećeg romanopisca.[1] Vatrena svetlost je dramski komad upakovan u roman, drama o moralu koja se okreće oko supružnika Džoa i Mordin Saul.[9] Istočno od raja je monumentalna saga o dolini Salinas, hronika piščeve porodice i alegorijski roman o identitetu, tuzi i čovečnosti koji je namenio svojim sinovima.[10] Roman Zima našeg nezadovoljstva je priča o samospoznaji i žudnji koja istovremeno daje moralni potret Amerike šezdesetih godina 20. veka.[11] Iako su kritičari bili mišljenja da se ova dela nisu mogla meriti sa njegovim ranijim postignućima, Džon Stajnbek je za roman Zima našeg nezadovoljstva dobio Nobelovu nagradu za književnost 1962. godine. [1][3][2][12]
Književna dela Džona Stajnbeka dobila su niz filmskih ekranizacija. Sam Stajnbek je napisao nekoliko scenarija, za dokumentarni film Zaboravljeno selo (1941), u koautorstvu za igrani film Biser (1947), za Crvenog ponija (1949) i biografski film Viva Zapata (1949).[1]
Pisac je poslednje decenije svog života proveo u Njujorku i Sag Harboru.[7] Ženio se tri puta i imao je dvoje dece. Sa svojom prvom ženom, Karol Hening, razveo se 1942. godine. Od 1943. do 1948. bio je oženjen sa Gvindolin Konger i iz tog braka je dobio sinove Tomasa i Džona. Sa trećom ženom Elejn Anderson Skot bio je u braku od 1950. do svoje smrti 1968. godine. Napisao je preko dvadeset knjiga: romana, novela, zbirki priča.[4][13][14]
Važnija dela
Uredi
Kvart Tortilja (1935)
O miševima i ljudima (1939)
Plodovi gneva (1939)
Istočno od raja (1952)
Zima našeg nezadovoljstva (1961)
Putovanja sa Čarlijem (1962)