ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1972
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Veoma dobro očuvano, sa zaštitnim omotačem.

Autor - osoba Pilьnяk, Boris Andreevič
Naslov Mašine i vuci : knjiga o kolomenskim krajevima, o vučjoj lagodnosti i mašinama, o crnom hlebu, o Rjazanj-jabuci, O Rusiji, Raseji, Moskvi i revoluciji, o ljudima komunistima i gatarima, o statističaru Ivanu Aleksandroviču Nepomnjaščem, o mnogo čemu drugom, koju su napisale 1923. i 1924. godina. : roman / Boris Piljnjak ; prevod i predgovor Milivoje Jovanović
Jedinstveni naslov Машины и волки. srp
Vrsta građe roman ; odrasli, opšte (lepa književnost)
Jezik srpski
Godina 1972
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Nolit, 1972 (Beograd : `Radiša Timotić`)
Fizički opis 325 str. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Jovanović, Milivoje, 1930-2007 = Jovanović, Milivoje, 1930-2007
Zbirka ǂKolekcija ǂMetamorfoze
ISBN (Pl.)
Napomene Prevod dela: Машины и волки
Neoromantičarski pokušaj Borisa Piljnjaka: str. 9-28.
Predmetne odrednice Pil`njak, Boris Andreevič, 1894-1938

Boris Piljnjak ovde piše o jakima koji se pokoravaju prirodnim zakonima i o onima koji moraju da odu. On je želeo da pokoravanjem zakonitostima epohe zasluži mesto u istoriji literature ruskog naroda. I u tome je uspeo - dao je neponovljiv iskaz u istoriji svetske literature.
Naglašavao je da je izašao iz Belog i Bunjina. Drugi su dodavali: i iz Remizova, Rozanova, Zajceva, Gorkog, Gogolja, Ljeskova, Dostojevskog. Tačno je bilo jedno: nije bio ničiji epigon. Epoha je umirala, i sa njom junaci klasičnih knjiga; epoha klasike mu je ipak ostavila u baštinu strukturu jezika i oblik: pomoću njih je govorio o jakima koji se pokoravaju prirodnim zakonima i o onima koji moraju da odu. Umetnik je želeo da pokoravanjem zakonitostima epohe zasluži mesto u istoriji literature ruskog naroda. Neponovljiv iskaz u istoriji svetske literature. (Milivoje Jovanović)

Piljnjak, Boris Andrejevič (Andreevič, pravo prezime Vogau), ruski pisac (Možajsk, 11. X. 1894 – u zatočeništvu, 21. IV. 1938). Porijeklom povolški Nijemac. Objavljivao od 1915; nakon romana Gola godina (Golyj god, 1922) postao jedan od najosporavanijih sovjetskih autora. Predbačen mu je prikaz prevrata kao „stihije“, zastupanje ruske starine, a roman je zapravo uveo konstruktivna načela montaže raznovrsnih fragmenata oko likova propale vlasteoske obitelji u „vijavici“ građanskoga rata. Oko zbivanja 1919. roman sažima s jedne strane bestijalnost „crvene“ vojske, a s druge čežnju za ljubavlju čak u „kožnatih kaputa“, boljševika, nadasve pak neshvaćanje nove civilizacije u očima nepismenoga puka, podložnoga sujevjerju. Vrlo je oštro napadana Pripovijest neugašene mjesečine (Povest’ nepogašennoj luny, 1926) s aluzijama na „prisilnu“ smrt zapovjednika Frunzea, ali je tek roman Mahagonij (Krasnoe derevo, 1929), objavljen u Berlinu, izazvao pravu hajku pa se autor pravdao preradbom u djelo o socijalist. „izgradnji“ – Volga utječe u Kaspijsko more (Volga vpadaet v Kaspijskoe more, 1930). Niz novela i roman Strojevi i vuci (Mašiny i volki, 1925) svjedoče o „montažnom“ značenju mnogih djela. Simbolična je sinteza romana Dvojnici (Dvojniki) ostala dugo nepoznata ruskom čitatelju. Polazeći od poetike A. Bjeloga i A. M. Remizova, Pilnjak je i sam postao najutjecajnijim ruskim prozaikom 1920-ih godina.
MG97 (N)