ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 253
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Strani pisci
Nakladnik: Zora, Zagreb
Godina izdanja: 1967.
Povez: tvrdi
Broj stranica: 325
Format: 14,0 x 20,0 cm

Françoise Mallet-Joris (6. srpnja 1930. – 13. kolovoza 2016.), pseudonim Françoise Lilar, bila je belgijska autorica koja je bila članica komisije Prix Femina od 1969. do 1971. i imenovana u Académie Goncourt od 19. studenog 1971. do 2. studenoga.


Françoise-Eugenie-Julienne Lilar rođena je 6. srpnja 1930. u Antwerpenu.[1] Bila je prvo dijete spisateljice Suzanne Lilar (prva žena primljena u advokatsku komoru u Antwerpenu) i Alberta Lilara, belgijskog ministra pravosuđa i državnog ministra. Françoise je također bila starija sestra Marie Fredericq-Lilar, povjesničarke umjetnosti iz 18. stoljeća. Kućanstvo je govorilo francuski, ali Françoise je pokupila flamanski jezik od služavke.[2]

Kao tinejdžerica, Lilar je bila prilično buntovna i očajnički je tražila svoju neovisnost od svojih roditelja. Kako bi im prkosila, počela je izlaziti sa starijim muškarcem, dramaturgom Louisom Decreuxom. Kad su roditelji saznali, poslali su je na Bryn Mawr College u Pennsylvaniji, ali to nije dugo trajalo. Kako bi dodatno iznervirala svoje roditelje, udala se 1948. za postdiplomca s Yalea, Roberta Amadoua.[3] Iste godine Lilar im je rodila sina Daniela Amadoua. Robert Amadou je bio Francuz, a preko njega je Lilar dobio francusko državljanstvo. Nakon što su to dobili, Lilar i Amadou su se razveli.[2]

Tijekom svog boravka u Parizu, Lilar je pohađala Sorbonne. Otprilike u to vrijeme, Lilar i njezini roditelji pomirili su svoj odnos.[2]

Karijera
Lilar je započela svoju književnu karijeru objavljivanjem Le rempart des Béguines 1951. Objavljivala je pod imenom Françoise Mallet kako ne bi osramotila svoju obitelj, zbog skandaloznog (lezbijskog) sadržaja romana. Kasnije u svojoj karijeri, međutim, promijenila je svoje prezime u Françoise Mallet-Joris kako je ne bi zamijenili s Robertom Malletom.[2] Le rempart des Béguines preveden je i objavljen u Americi kao Iluzionist, a kasnije je ponovno tiskan pod naslovima Into the Labyrinth i The Loving and the Daring. Smješten je u grad koji nalikuje Mallet-Jorisovom rodnom Antwerpenu i bavi se temama društvene klase i lezbijstva.[4] Svoj prvi rad pratila je nastavkom 1955. pod nazivom La chambre rouge, na engleskom; Crvena soba. U njemu se manje usredotočila na lezbijske teme, ali je nastavila s tretmanom društvene klase i normi u Belgiji.

Lilar je postao prilično istaknuta književna i javna osoba u Francuskoj. Kako je njena karijera napredovala, uglavnom je napustila svoje belgijske korijene, umjesto toga odlučila se za vrlo parišku karijeru.[4]

Njezin posljednji roman, Ni vous sans moi, ni moi sans vous, objavljen je 2007. godine.[5]

Teme
Mallet-Jorisovi romani često se bave međuljudskim odnosima i društvenom klasom u Francuskoj i Belgiji. Često se likovi moraju nositi s razočaranjem jer shvate da imaju nerealna očekivanja. Ona također prikazuje društvene penjače i lažljive likove.

U Allegri (1976.) Mallet-Joris se pozabavio temama rasizma i feminizma u Francuskoj.

Napisala je i nefikciozna djela, poput Beskompromisno srce: Život Marie Mancini, Prva ljubav Luja XIV 1964., a napisala je i eseje o svojoj životnoj filozofiji i pisanju u Lettre à moi-même (Pismo za Sebe) 1963. i La Maison de papier (Kuća od papira) 1970. godine.

Književne nagrade
Lilar je 1958. osvojio `Nagradu knjižničara` (Prix des bibliothécaires) za Kuću laži (na francuskom je naslov bio Les mensonges što znači jednostavno `Laži`), nagradu Femina 1958. za Café Céleste (na francuskom je bio pod nazivom L`empire céleste što znači `Nebesko Carstvo` ili `Nebesko Carstvo`, naslov koji je vrlo ironičan) i nagradu Monako 1964. za njezinu biografiju Marie Mancini.

Osobni život i smrt
Godine 1952. bila je u braku s francuskim povjesničarom Alainom Joxeom, ali samo dvije godine. Lilar je to nazvao ljetnom romansom.[2]

Kasnije je ušla u vezu s Jacquesom Delfauom. Vjenčali su se 1958. Zajedno su imali troje djece: Vincenta, Albertea i Pauline.[2]

Lilar je tijekom svog života imala veze i s muškarcima i sa ženama. Oko 1970. Lilar je upoznao Marie-Paule Belle, francusku estradni pjevačicu koja je bila otvorena lezbijka. Njih dvoje nisu tajili svoju vezu. Lilar je čak komponirao tekstove za neke od Belleovih pjesama, uključujući pisanje pjesme koja bi Belle dovela do statusa slavne osobe. Njihova afera završila je 1981. Godinu dana kasnije, Lilar i Jacques Delfau su se razveli.

Od 1969. do 1971. Lilar je bila članica žirija Prix Femina. Zbog toga je nakon isteka mandata u studenom 1971. godine jednoglasno izabrana u akademiju Goncourt. Tu je dužnost obnašala do 2011., kada je dala ostavku iz zdravstvenih razloga.[5]

Françoise Mallet-Joris umrla je 13. kolovoza 2016. u Bry-sur-Marneu u Francuskoj u dobi od 86 godina...