ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K55
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Omot: Aleksandar Srnec

Naslov Gaudamada i druge neobične priče / Ivan Raos
Kratka proza
Jezik: Hrvatski
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : IBI, 1956 (Zagreb : Tipografija)


Retko u ponudi

Omot: Aleksandar Srnec

Aleksandar Srnec (Zagreb, 30. jul 1924 - Zagreb, 27. mart 2010[1]), bio je hrvatski - avangardni slikar, kipar, dizajner i autor animiranih filmova.
Aleksandar Srnec je osnovnu školu i gimnaziju pohađao u Zagrebu, crtanje mu je predavao Antun Motika. Akademiju likovnih umjetnosti upisao je ratne 1943, ali je napušta nakon završetka Drugog svjetskog rata, te upisuje Arhitekturu, da bi se kasnije ponovno vratio na Akademiju, koju definitivno napušta 1949 godine.

Nakon toga bavi se opremanjem izložbi i sajmova zajedno s arhitektom Vjenceslavom Richterom i kolegom s Akademije slikarem Ivanom Piceljom. Njihovo intenzivno druženje i zajednički rad doveli su do toga da su 1950 osnovali avangardnu umjetničku grupu EXAT 51[2] grupa je djelovala do 1956 i jako utjecala na razvoj suvremene umjetnosti u Hrvatskoj i ondašnjoj Jugoslaviji svojim pogledima na suvremene vizualne komunikacije i sintezu svih disciplina likovnoga stvaralaštva. Nakon faze EXAT 51 Srnec se 1960-ih upušta u novi eksperiment - crtani film, radi za Zagreb film - scenografije za tri lutkarska filma, a sa redateljem Dragutinom Vunakom zajednički realizira crtani film Čovjek i sjena (1960).

Njegovo djelo Ambijent Luminoplastika, izloženo 1967 u Galeriji SC-a u Zagrebu, bio je prvi svjetlosni kinetički objekt u hrvatskoj umjetnosti. Srnec je od kraja 1960-ih godina redovno sudjelovao na izložbama Novih tendencija, sa svojim lumino-kinetičkim objektima i kinetičkim skulpturama iz visokopoliranih kovina.

Izložbe
Srnec je puno izlagao, u zemlji i inozemstvu, najviše na kolektivnim izložbama, posljednja velika izložba održana je neposredno pred njegovu smrt, pod nazivom Prisutna odsutnost, u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb, januar 2010.

Ivan Raos (Medov Dolac, 1. siječnja 1921. - Split 8. srpnja 1987.), je bio hrvatski književnik. Najpoznatiji je po romanu Prosjaci i sinovi, koji je poslužio kao predložak za popularnu TV-seriju.

Njegov sin Predrag Raos je etabliran pisac znanstvene fantastike.

Djela
Utjeha noći (pjesme s Petrom Meštrovićem, Zagreb, 1942.)
Grold Taquart (Zagreb, 1943.)
Dvije kristalne čaše (Zagreb, 1953.)
Knjiga o Taquartima (Zagreb, 1956.)
Žene i muževi (Subotica, 1958.)
Volio sam kiše i konjanike (Zagreb, 1956.)
Gaudamada (Zagreb, 1956.)
Izabrat ćeš gore (Zagreb, 1964.)
Vječno žalosni smijeh (trilogija, Zagreb, 1965.)
Na početku kraj (Zagreb, 1969.)
Nemojte nam kosti pretresati (Zagreb, 1970.)
Prosjaci i sinovi (Zagreb, 1971.)
Župnik na kamenu (Zagreb, 1975.)
Kraljičin vitez (Zagreb, 1976.)
60 pripovijedaka (Zagreb, 1980.)
Gastarbajteri (Zagreb, 1982.)