Cena: |
Želi ovaj predmet: | 11 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Kao na slikama
Radomir Konstantinović (1928—2011), je bio srpski jugoslovenski književnik i filozof, član ANUBiH.[1]
Radomir Konstantinović
Datum rođenja
27. mart 1928.
Mesto rođenja
Subotica
Kraljevina SHS
Datum smrti
27. oktobar 2011. (83 god.)
Mesto smrti
Beograd
Srbija
Radomir Konstantinović - Pozdrav Bori Ćosiću, Bioskop „Reks“, 1998.
Biografija Uredi
Rođen je 27. marta 1928. godine u Subotici.[2] Bio je član Literarne redakcije Radio Beograda od 1949. do 1951. godine. Uređivao je časopis „Mladost“, „Književne novine“ i dvonedeljnik „Danas“. Više godina bio je honorarni saradnik Trećeg programa Radio Beograda.
Konstantinović je počeo kao pesnik, sa zbirkom stihova „Kuća bez krova“, da bi se posvetio romanu i objavio čitav niz eksperimentalnih projekata i modernih dela: „Daj nam danas“, „Mišolovka“, „Čisti i prljavi“, „Izlazak“ (NIN-ova nagrada 1960. godine) i „Ahasver ili traktat o pivskoj flaši“.
Primljen je u Savez književnika Jugoslavije 3.1.1949.godine. Članska karta nosi broj 47.
U periodu 1956-1964 Radio Beograd izveo je šest Konstantinovićevih radio-drama koje je režirao Vasilije Popović (Pavle Ugrinov). Kamerna scena „Krug 101` Narodnog pozorišta u Beogradu otvorena je 1962. godine dramom „Saobraćajna nesreća“ u režiji Arse Jovanovića. Sve radio-drame prevođene su i izvođene na više jezika. Drama „Veliki Emanuel“ uvršćena je 1963. godine u antologiju svetske radio-drame na nemačkom. Po drami „Ikarov let“ 1964. godine nazvana je antologija jugoslovenske radio-drame takođe na nemačkom.
Osim više desetina eseja i rasprava emitovanih preko radija i televizije i štampanih u listovima i časopisima, objavio je zbirku estetičko-filozofskih rasprava „Pentagram“.
Od „Pentagrama“, okrenuo se eseju i tada su počele da se naziru ključne deonice kultne „Filosofije palanke“ koju je Konstantinović u celosti pročitao u emisijama Trećeg programa Radio Beograda pre nego što je prvi put štampana.
Od 1966. godine emituju se preko Trećeg programa Radio Beograda, a od 1969. štampaju u časopisu `Treći program` ogledi o pesnicima Srpske kulture 20. veka „Biće i jezik“. Za 12 godina (1969—1981) Konstantinović je objavio 113 eseja na više od 4000 stranica.
Postmodernističko štivo „Dekartova smrt“ objavljeno je 1998. godine. U dijalogu između Dekarta, Paskala i Montenja oseća se napetost između literature i filozofije i to je osnovno obeležje ovog teksta.
Četiri godine nakon „Dekartove smrti“, objavio je knjigu pod naslovom „Beket prijatelj“. Ovo delo u krajnje svedenoj formi sačinjeno je od tridesetak pisama koje je Semjuel Beket slao Konstantinoviću i Kaći Samardžić propraćeno sa isto toliko esejističkih napomena. Ta pisma su deo prepiske, čiji je veći deo uništen u toku rata, kada je rovinjska kuća Konstantinovićevih obijena i opljačkana. [3]
O Konstantinoviću Oto Bihalji Merin je pisao: „Pisci koji imaju svoj semantičko-filosofski koren u grudvi svog malo poznatog jezika ili sredine, teže prodiru u svet; da su se knjige kao `Filosofija palanke` i „Biće i jezik“ Radeta Konstantinovića rodile u velikim jezičkim centrima, njihove rezonance bi bile slične onima koje imaju dela Beketa i Sartra.`
Preminuo je u Beogradu 27. oktobra 2011. godine.[4]
Bio je sin prof. dr Mihaila Konstantinovića.
Najznačajnija dela Uredi
`Biće i jezik“
Zbirke pesama Uredi
Kuća bez krova (Novo pokoljenje, Beograd, 1951)
Romani Uredi
Daj nam danas (Novo pokoljenje, Beograd, 1954)
Čisti i prljavi (Svjetlost, Sarajevo, 1958)
Izlazak (Srpska književna zadruga, Beograd, 1960)
Mišolovka (Kosmos, Beograd, 1956)
Esejistički i teorijski radovi Uredi
Ahasver ili traktak o pivskoj flaši (Prosveta, Beograd, 1964)
Pentagram, beleške iz hotelske sobe (Forum, Novi Sad, 1966)
Filosofija palanke (Treći program, br. 2, Beograd, 1969)
Biće i jezik u iskustvu pesnika srpske kulture dvadesetog veka, osam knjiga (Prosveta, Beograd, 1983)
Dekartova smrt (Agencija Mir, Novi Sad, 1998)
Beket prijatelj (Otkrovenje, Beograd, 2000)
Miloš Crnjanski (Otkrovenje, Beograd, 2013) - posthumno
Na margini (University Press, Sarajevo 2013) - posthumno[5] [6]
Duh umetnosti (University Press, Sarajevo 2016) - posthumno [7] [8] [9]
Radio-drame Uredi
Saobraćajna nesreća Uredi
Napisana i emitovana 1958.
Uloge: Mira Stupica, Branko Pleša, Marjan Lovrić
Reditelj: Vasilije Popović
Ton-majstor: Marjan Radojčić
Njenim izvođenjem pod nazivom “Svedok” otvorena je kamerna scena Narodnog pozorišta “Krug 101”. Izvođena na programu Radio Beograda i Radio Sarajeva. Izvođena na nemačkom radiju: Hamburg, Frankfurt, Minhen.
Veliki Emanuel Uredi
Napisana 1959. Emitovana 1985.
Uloge: Viktor Starčić, Sima Janićijević, Antonije Pejić, Predrag Laković
Reditelj: Vasilije Popović
Tekst ove radio-drame objavljen je u Antologiji moderne radio-drame “Spektakulum” u izdanju Zurkampa, uz najpoznatija ostvarenja Semjuela Beketa, Ežena Joneska, Fridriha Direnmata, Harolda Pintera.
Emitovana je na bavarskom radiju.
Iznenađenje Uredi
Napisana 1959. Emitovana 1985.
Uloge: Nevenka Urbanova, Miodrag Radovanović, Slavko Simić, Jovan Milićević, Nikola Simić
Reditelj: Petar Teslić
Tekst objavljen u Letopisu Matice srpske, br.135, maj 1959. Knj. 383 sv. 5
Euridika Uredi
Napisana 1961. Emitovana 1961.
Uloge: Ljiljana Krstić, Rade Marković
Reditelj: Vasilije Popović
Emitovana na radio-programima Hamburga, Štutgarta, Minhena, Esena i Frankfurta. Dr. Hajnc Švicke, istoričar i teoretičar radio-drame pominje u svojoj knjizi “Radio drama - Istorija i dramaturgija” Euridiku kao primer dela sa radiofonskom situacijom za dva lica i zvuk.
Ikarov let Uredi
Napisana 1962. Emitovana 1962.
Uloge: Ljiljana Krstić, Slavko Simić, Marjan Lovrić
Reditelj: Vasilije Popović
Ton-majstor: Marjan Radojčić
Na Festivalu jugoslovenske radio-drame, u Ljubljani 1963. emisija je dobila najveći broj nagrada: nagradu za emisiju u celini, drugu nagradu za tekst, prvu nagradu za režiju, nagradu za tonski snimak i nagradu za glumačko ostvarenje Ljiljane Krstić.
Izvođena je u Nedelji jugoslovenske radio-drame na programu radio-Praga, a prikazana je i kao TV drama na Berlinskoj televiziji.
Štampana je tri puta: RTV - Teorija i praksa, br.6, 1979. i Miroslav Jokić, Zvonimir Kostić, Antologija srpske radio-drame, RTS, 2004, nemački zdavač Horst Erdman Verlag uvrstio je u svoju zbirku jugoslovenskih radio-drama, a cela zbirka nosi naslov “Ikarov let”.
Liptonov čaj Uredi
Napisana 1964. Emitovana 1964.
Uloge: Nevenka Urbanova, Božidar Drnić
Prva nagrada za glumačko ostvarenje 1964.
Obična, oh, kokoška Uredi
Napisana 1966. Emitovana: 1967.
Uloge: Ružica Sokić, Ljiljana Krstić, Zoran Radmilović, Milutin Butković
Reditelj: Vasilije Popović
Ton-majstor: Marjan Radojčić
Nagrade na Festivalu jugoslovenske radio-drame: nagrada žirija, nagrada za emisiju u celini, za tonski snimak i za glumačko ostvarenje Ružice Sokić
Tekst drame objavljen je u “Delu” jul, 1968.
Štampana u knjizi Radio i TV drama - priredio Vasilije Popović, NOLIT, 1987.
Filozofija palanke filosofija treci program prvo izdanje roman novi alen rob-grije natali sarot