Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

odlično stanje

Zagreb 1963.

Fran Galović (selo Peteranec, 20. srpnja 1887. - selo Radenkovići u Mačvi, 26. listopada 1914.), hrvatski književnik.

Fran Galović, hrvatski književnik iz razdoblja moderne, rođen je u Peterancu kod Koprivnice 20. srpnja 1887. Seosku pučku školu polazio je u rodnom Peterancu od 1894. a od 1898. do 1906. godine polazi zagrebačku donjogradsku gimnaziju. Klasičnu filologiju i slavistiku studirao je u Zagrebu i Pragu. Pripadao je pravaškom liberalnom pokretu.

U osvit Prvog svjetskog rata mobiliziran je u redove Austro-ugarske vojske, gdje u prvim kampanjama na Srbiju ujesen 1914. pogiba, s činom zastravnika, pokraj sela Radenkovići 26. listopada.[1] Sahranjen je 31. listopada 1914. godine na zagrebačkom groblju Mirogoju.[2][3]

Književno stvaralaštvo[uredi - уреди | uredi izvor]
Jedan je od najznačajnijih pjesnika hrvatske dijalektalne poezije. Njegove antologijske pjesme napisane su na kajkavskom narječju (npr. `Kostanj`, `Jesenski veter`, `Crn - bel`), dok od djela na štokavskom narječju zasigurno mu je najpoznatija pjesma `Childe Harold`. U većini Galovićevih pjesama bit se nalazi u onome što je ispod površine stiliziranog pjesničkog izraza; a to je motiv vječne težnje za nečim, reflektirane u sveprisutnom izražavanju ljubavi i žudnje za zavičajem, a sve zapravo u prikrivenom strahu od neumitne prolaznosti. Time je veća tragika njegove rane pogibije - život je izgubio sa samo 27 godina, kao zastavnik austrijske vojske 26. listopada 1914. u Mačvi. Pisao je i novele, kritike, drame (najpoznatija je `Tamara` iz 1907.) Njegova najbolja zbirka pjesama, `Z mojih bregov`, izdana je posmrtno 1925.

U njegovim djelima se naziralo i znanstvene fantastike.[4]

Zanimljivosti[uredi - уреди | uredi izvor]
Fran Galović i Klub 27[uredi - уреди | uredi izvor]
Činjenica da je poginuo sa točno 27 godina, svrstava ga u takozvani `klub 27`, tj. grupu utjecajnih i poznatih ljudi koji su pod nerazjašnjenim okolnostima umrli sa 27 godina (Brian Jones, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jim Morrison, Kurt Cobain, itd.). Okolnosti pod kojima je poginuo doista jesu nerazjašnjive, budući da se već na njegovom sprovodu na zagrebačkom Mirogoju govorilo o samoubojstvu. Toj tezi u prilog ide i dopisnica upućena Milanu Ogrizoviću, koju je napisao samo nekoliko sati prije pogibije: `Moj dragi, još te jednom pozdravljam. Jutro je i u 10 sati trebamo navaliti. Sunce je, nedjelja i divno, toplo jutro. Čovjek bi čisto poželio umrijeti u ovako sunčan dan. Reci Santissimi da se pomoli za upokoj duše moje, ako me više ne bude.`[5] Ne može se sa sigurnošću reći je li Fran pogođen metkom u srce u slučajnom okršaju ili je namjerno izašao na šanac i stajao tamo kao meta. Treba pritom napomenuti da, iako je bio naklonjen hrvatskim pravašima, nikada nije osjećao mržnju prema Srbima, niti se u ratu borio protiv Srba. Da je to tako, najbolje će nam ilustrirati njegove vlastite riječi s jedne dopisnice koju je poslao s bojišta: `Jučer sam se sastao sa jednim srbijanskim oficirom. Njegova rojna pruga je nasuprot mojoj. Zato smo se svejedno rukovali i sasvim prijateljski debatirali. Kavalirski suparnici!`[6]

Spomenik Anti Starčeviću u Osijeku[uredi - уреди | uredi izvor]
Slučajno ili ne - dva događaja dogodila su se na isti datum u razmaku od točno 100 godina! Naime, 13. lipnja 1907. Fran Galović napisao je pjesmu `Pred spomenikom Ante Starčevića`. 13. lipnja 2007. Anto Đapić, tadašnji gradonačelnik Osijeka, svečano je otkrio spomenik Anti Starčeviću na Trgu Ante Starčevića u Osijeku.

Djela[1][uredi - уреди | uredi izvor]
Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora:
Fran Galović
Tamara, 1907.
Četiri grada, 1913.
Začarano ogledalo, 1913.
Ispovijed, 1914.
Posmrtno[uredi - уреди | uredi izvor]
Pjesme, 1, 2, 1940.
Članci i kritike, 1942.
Drame, 1942.
Pripovijesti, 1942.
Djela Frana Galovića, 1-10, 1942.-1943.
Pjesme, 1943.
Z mojih bregov, 1948.
Poezija i proza, 1963.
Lirika. Pripovijetke. Drame. Kritika, 1966.
Izbor iz djela, 1969.
Z mojih bregov, 1944.
Izabrana djela, 1997.
Izabrane pjesme, 1997.
Izbor iz djela, 1999.
Zeleni oblak, 2000.
Z mojih bregov i druge pjesme, 2002.
Pjesme, 2005.
Pripovijetke, 2005.
Sabrana djela Frana Galovića, 2006.
Drame I., 2007.

Galović, Fran, hrvatski književnik (Peteranec, 20. VII. 1887 – Radenkovići, Srbija, 26. X. 1914). Studij slavistike i klasične filologije završio u Zagrebu 1913. Radio kao učitelj u zagrebačkoj II. realnoj gimnaziji. Unovačen početkom I. svjetskog rata; poginuo na srpskom bojištu. Za studija, kao istaknut pripadnik mladohrvatskoga liberalnopravaškog pokreta, pokrenuo i uređivao pravaško glasilo Mlada Hrvatska (1908–09., 1911) te započeo intenzivniju književnu i književnokritičku djelatnost. Izvedene su mu jednočinke Tamara i Grijeh (1907) te povijesna trilogija o propasti hrvatskoga kraljevstva Mors regni (1908). U zborniku Hrvatska mlada lirika (1914) zastupljen je s devet pjesama. Za života su mu objavljene četiri knjige: drama Tamara (1907), zbirka pjesama Četiri grada (1913), pripovijesti Začarano ogledalo (1913) i Ispovijed (1914), a glavnina opusa ostala je po časopisima ili neobjavljena, ali dostupna u rukopisnoj ostavštini. Cjelokupni mu je književni opus objelodanjen zahvaljujući J. Benešiću (10 svezaka, 1942–43). Galovićevo je književno djelo s jedne strane utemeljeno u domaćoj književnoj tradiciji i prožeto pitanjima nacionalne opstojnosti, s druge pak participira u kozmopolitskom europskom estetizmu. Iako je njegov lirski izričaj ishodišno štokavski, posljednjih se godina života okrenuo zavičajnomu podravskomu kajkavskom idiomu. U štokavskoj lirici uglavnom slijedi Matoša i Vidrića, a u kajkavskom ciklusu Z mojih bregov (objavljen u Književnoj republici, 1925), koji se smatra vrhuncem moderne dijalektalne lirike, pokazuje izvorni talent. Iako je uglavnom varirao slične motive kao i u štokavskom pjesništvu (povratak, slutnja smrti, rastanak, nostalgija, prolaznost), zahvaljujući kajkavskom substandardu ostvario je izniman modernistički lirski diskurs, utemeljen na podudarnosti između izmjene godišnjih doba i cikličke promjene raspoloženja lirskoga subjekta. Galovićevo dramsko stvaralaštvo obilježavaju poznavanje domaće dramske baštine i stvaralački impulsi velikih imena onodobne europske drame (H. Ibsen, A. Strindberg, M. Maeterlinck, G. Hauptmann, L. N. Tolstoj, O. Wilde), napetost između realističke zamisli dramske radnje i destrukcije njezina kauzaliteta, žanrovski odabir jednočinke, simbolistička teatralnost, znatna uloga didaskalijâ i lirizam. Tematski je repertoar za svojih tridesetak drama našao u motivima ljubavi i smrti (Tamara), obraćenja grješnice (Marija Magdalena, 1912), tragičnih povijesnih događaja (Mors regni), seljačkoga (Pred zoru, Mati, 1908) i radničkoga života (Sodoma, 1911). Galovićevi pripovjedački početci uglavnom pripadaju realističko-naturalističkoj matrici (U jesenjem sutonu, 1907; U sutonu, 1908; Marica, 1908), a pomaci prema modernijim pripovjednim postupcima uočljivi su u noveli Svekar (1912) te posebice u pripovijestima Začarano ogledalo (1913) i Ispovijed (1914), izrazito avangardističkih narativnih obilježja.

miroslav krleža fantastika u hrvatskoj književnosti hrvatska jugoslovenska književnost xx veka fantastična književnost