Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Vračar, Beograd-Vračar |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2006.
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Laguna, 2006.
Prevod Dalibor Soldatić
Vrlo dobro očuvana.
U davnoj prošlosti španskom kralju se prohtelo nešto neobično, što je izazvalo veliku gužvu na dvoru i duge i oštre rasprave među sveštenstvom, moralistima, inkvizitorima i dvorjanima: poželeo je da svoju suprugu, kraljicu, vidi nagu. Budući nečuvena, ta želja postaje predmet rasprava među kraljevim podanicima i među narodom. U potrazi za izlazom iz zaista zamršene situacije Gonsalo Torente Baljester na vispren i ironičan način izvodi na scenu kraljevskog namesnika, jednog portugalskog jezuitu, čuvenu kurtizanu i časnu majku starešinu manastira, i uvodi ih u bezbrojne peripetije. Torente Baljester majstorski drži sve konce ove intrige i daje nam upečatljivu sliku drevne Španije i kraljevskog dvora, prožetu elementima zabavnog, pikarskog i filozofskog.
Gonsalo Torente Baljester je, nema sumnje, jedan od španskih pisaca koji su obeležili književnost na španskom jeziku XX veka. Njegov opus obuhvata sve žanrove osim poezije. Najveći deo svoje stvaralačke energije ipak je posvetio romanima. Međutim, ništa manje nije značajna ni njegova delatnost istoričara književnosti. Rođen je 1911. a umro 1999. godine u Salamanki. Dobitnik je brojnih književnih nagrada: Nacionalne 1981. godine, Princa od Asturijasa 1982. i Servantesove, svakako najprestižnije nagrade za književnost na španskom jeziku, 1985. godine. Posebno se isticao sposobnošću sintetizovanja realističkog stila i mašte. Primajući Servantesovu nagradu, u svom govoru je, između ostalog, rekao: „Pisac neizbežno živi u stvarnosti, ali i pored toga, samo računa sa njom kao sirovinom svoje umetnosti, sa onim što od nje može da dobije ili primi; odnos čoveka sa stvarnim nazivamo iskustvom. Iskustvo umetnika ima svoje posebnosti. Kao i piščevo. Ali pisac se ne može svesti na preuzimanje materijala iz iskustva stvarnog, na njegovo preoblikovanje, davanje drugačijeg redosleda, drugačije strukture, nego, pored toga, on mora da preispituje njegovo značenje. Postoji, dakle, neko ko pred tako spoznatom i doživljenom stvarnošću zauzima radikalan stav... Ja pripadam generaciji pisaca koja se pre svega starala da pronađe taj smisao.“