Cena: |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 2016
ISBN: 978-86-85957-75-8
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Naslov: Hajne
Autor: Franc Mering
Originalni naslov: Franz Mehring – Heinrich Heine
Izdavač: Evoluta, Beograd
Prevod: Irma Lisičar
Jezik: srpski, b.c.h.s.
Godina izdanja: 2016
Pismo: latinica
Žanr: istorijski roman
ISBN: 978-86-85957-75-8
POVEZ: broširano
Br. str.: 93
Fizički opis: 21 cm
Masa (u gr): 120
knjiga je potpuno nova - moja ocjena 5*
[kategorizacija stanja:
5*- potpuno nova knjiga, neotvorena (od 2000. nadalje)
5 - netaknuta, a može biti i starije izdanje
4 - vidljivi vanjski znaci korišćenja, ali knjiga u dobrom stanju
3 - oštećena izvana (korica), unutra bez oštećenja
2 - oštećena izvana, oštećena iznutra - podvlačena grafitnom olovkom ili pohabane stranice
1 - knjiga oštećena izvana i iznutra, podvlačena hemijskom, flomasterima ili bojama, ali čitljiva
- za svaku karakteristiku/oštećenje koje nije obuhvaćeno prethodnim pišem dodatnu napomenu ili ukazujem na fotografiju]
DODATNO UZ KNJIGU:
Veliki nemački pesnik u periodu prelaza od romantizma ka realizmu. Rođen je u bogatoj porodici jevrejskog bankara i trgovca. Pokušao je da se posveti, mada nerado, običnoj građanskoj karijeri, ali ne uspeva.
Hajne je čitan i voljen pesnik do današnjih dana. I cenjen je i kritikovan: Bloku je nedoslednost u ličnom životu odvratna, zamera mu ironiju u revolucionarnim pesmama kao što je pesma “Tkači”, ali smatra ga ipak vrednim pesnikom u ostalom staralaštvu, njegovi zemljaci starog kova ga ne cene, ali Balzak ga ceni, Tolstoj ga voli, Niče smatra vrhunskim liričarem, Marks je podržavao pesnike okupljene u literarnom udruženju “Mlada Nemačka” gde je i Hajne, koji su putem tribina i časopisa širili revolucionarne ideje: borba za demokratiju, republiku (Hajne je bio u kontaktu sa Marksom, ali je docnije došlo do rastanka). Ovo je sažeto podsećanje na njegov kratak i buran život.
*
IZ ROMANA:
MLADOST Još nije rešen dugotrajni spor oko godine rođenja Hajnriha Hajnea. On sam, naročito u poznijim godinama, u više mahova izričito je izjavljivao da je rođen 13. decembra 1799, no ovaj navod podleže opravdanoj sumnji. Verovatno da je dve godine ranije ugledao svet, kao prvorođeni sin jevrejskih roditelja, koji su živeli skromno. Otac mu se nastanio u Diseldorfu, pošto je pre toga bio upravnik provijantskog slagališta u hanoverskoj armiji, i oženio se ćerkom lekara Van Gelderna. Bio je to čovek koji je život shvatao olako, dobroćudan, ali beznačajnog duha. Hajneova majka umnogome ga je prevazilazila, mada se na osnovu njenih sačuvanih pisama može sumnjati u njeno navodno naučno obrazovanje. Za svog prvenca imala je velike planove, doduše samo u smislu praktičnih uspeha. Na njegov pesnički poziv gledala je sa velikim nepoverenjem. Hajne se više puta osvrtao na godine svog detinjstva — i u svojim Slikama s putovanja i u Memoarima. On tu meša stvarno s izmišljenim. Doduše, osnovni ton tih opisa je istinit, ali se njihove pojedinosti, bez dubljeg ispitivanja, ne mogu smatrati tačnim. Njegovu mladost najvernije obeležavaju reči koje je 1833. godine napisao Farnhagenu fon Enze: „Što sam se nekada latio oružja, prisilila me je tuđa poruga, drsko razmetanje poreklom — u mojoj kolevci je već bio naznačen moj životni put”. Jevrejsko poreklo donelo mu je i sreću i nesreću. Ono je njegovom bitisanju oduzelo mir i spokoj, ali ga je zato stavilo u red prvoboraca slobodnog čovečanstva, među kojima njegovo ime blista besmrtnim sjajem. Njegova porodica nije spadala među visokoobrazovane Jevreje, kakvih je inače bilo na Rajni. Pisma njegove majke, koja je navikla na hebrejski jezik, pokazuju da je samo nepotpuno vladala nemačkim. Čak je i sam pesnik morao još u prvim svojim objavljenim delima da se bori sa nemačkom gramatikom. Francuska vlast, pod kojom se nalazila Rajnska pokrajina u prvim godinama Hajneovog života, oslobodila je nemačko jevrejstvo sramnih okova. Time se objašnjava Hajneovo oduševljavanje Napoleonom, kao potpuno prirodno osećanje, koje mu nikako ne služi na sramotu — jedino ako možda ne treba verovati novonemačkom patriotizmu da je ipak veća sreća da te Hoencolern gazi kao psa nego da te Napoleon posmatra kao čoveka. U zrelijim godinama Hajne je, uostalom, umeo da stavi odgovarajuće granice svom obožavanju Napoleona. [...]
***
UNOS: 210816
Šifra: