ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2015
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Janko Spasojevic - Crna Gora i Srbija
Kako je izvrseno njihovo ujedinjenje
Knjiga sa posvetom Mitroplitu Amfilohiju Radoviću.....➡️
-----------------
Reprint izdanja iz 1919. godine.
Knjizevna zadruga Srpskog narodnog veca, Bijelo Polje, 2015.
Mek povez, 68 strana.

Da vidimo sta o Spasojevicu kazu `montenegrini`:

U prilično bogatoj istoriji otpadništva, vjerolomstva i izdaje Crne Gore u XX stoljeću ime i uloga Janka Spasojevića su izuzetno zapaženi. Povijest crnogorskog kolaboracionizma i nacionalne izdaje bez Janka Spasojevića se teško može zamisliti i pisati. Bio je crnogorski ministar i sudija koji je na kraju završio kao izdajnik i pristupio taboru srpskih radikala, da bi ga oni postavili na marginalnu funkciju župana Čačka i savjetnika u državnom aparatu, koji se nikad ništa nije pitao, niti imao bilo kakvu vlast ili uticaj, već je samo bio statist i figura.

Janko Spasojević rođen je 1871. godine u Andrijevici Završio je prizrensku bogosloviju, a potom Duhovnu akademiju i prava u Rusiji (Petrogradu). Jedno vrijeme po završetku studija boravio je u Rusiji. Kad se vratio u Crnu Goru zaposlio se kao državni službenik u Ministarstvu finansija u Vladi Crnogorskoj. Kad su, nakon promulgacije Crnogorskog Ustava 1905. godine, raspisani izbori za Crnogorsku narodnu skupštinu, Janko Spasojević je u rodnim Vasojevićima izabran za poslanika 1906.

Jedno vrijeme, tokom mandata vlade dr Lazara Tomanovića, u Crnogorskoj Skupštini Janko Spasojević bio je njen vatreni branilac. Kao nagradu za govore koji su bili apologetika pravaške Vlade dr Lazara Tomanovića, Crnogorski Dvor postavio je Janka Spasojevića za vršioca dužnosti šefa Glavne državne kontrole. Tada je Janko Spasojević bio odan knjazu Nikoli. Volio je da ga posjećuje u Cetinjskom Dvoru, da mu klanja i da mu se divi, a knjaz/kralj Nikola ga je, vjerovatno zasićen njegovim pretjeranim pridvoričkim pristupima, ironično oslovljavao “Đerđeleze, krilo od sokola”.

Ilustracija slabog karaktera Janka Spasojevića je njegova česta sklonost konvertitstvu. Tako je Janko Spasojević napustio svoj pravaški kurs i mutirao u klubaša.

Zamjerio se time knjazu Nikoli i Tomanovićevoj Vladi i prešao u opoziciju 1908. godine. Pošto se zamjerio Dvoru i Vladi zbog svog političkog konvertitstva, Janko Spasojević je početkom 1909. godine otpušten iz državne službe. Na izborima održanim 1911. godine kao opozicioni kandidat nije uspio da zadobije poslanički mandat.

S promjenom Tomanovićeve Vlade i, potom, demisijom Ministarskog kabineta Mitra Martinovića sviću ljepši dani za političku karijeru Janka Spasojevića. Vlada čiji je predsjednik bio divizijar Janko Vukotić 1913. godine politički je rehabilitovala Janka Spasojevića i vratila ga u državnu službu. Tada je Janko Spasojević postavljen za člana Crnogorskog Velikog Suda. Ne može se reći da nije avanzovao. Od tada Janko Spasojević ispoljava ponovo svoj servilni odnos prema režimu. Ponovo je uspio da zadobije simpatije i naklonost crnogorskog suverena kralja Nikole, kojemu, inače, nije bilo mrsko idolopoklonstvo svojih podanika. Kad je izbio prvi svjetski rat 1914. godine Janko Spasojević je voljom crnogorskog vladara postavljen za oblasnog upravitelja Kolašina i Podgorice.
Knjiga je NOVA.....➡️
-----------------
0