Jezik: Engleski
ISBN: Ss
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


The Secret History of the American Empire: Economic Hit Men, Jackals & the Truth about Global Corruption

John Perkins

Autor knjige Ispovijesti ekonomskog ubojice predstavlja dramatičan prikaz međunarodnih korupcijskih aktivnosti o kojima su izvijestili neki od vodećih svjetskih ubojica, novinara i aktivista, u opominjućem izvješću koje daje preporuke za zaštitu svijeta. 150.000 primjeraka, prvo izdanje.
Tajna istorija Američkog carstva: Ekonomski ubice, šakali i istina o globalnoj korupciji



John Perkins (rođen 28. siječnja 1945.) američki je autor. Njegova najpoznatija knjiga je Ispovijesti ekonomskog ubojice (2004.), u kojoj Perkins opisuje ulogu u procesu ekonomske kolonizacije zemalja Trećeg svijeta u ime onoga što on prikazuje kao kliku korporacija, banaka, međunarodnih financijskih institucija i vlade Sjedinjenih Država. Tvrdnje knjige osporile su neke uključene strane. Knjiga je provela više od 70 tjedana na listi bestselera New York Timesa.[1]

Perkins je također pisao o mističnim aspektima autohtonih kultura, uključujući šamanizam.

Život i karijera
Perkins je diplomirao na Tilton School 1963. Nakon toga je dvije godine pohađao Middlebury College prije nego što je odustao. Kasnije je 1968. stekao diplomu prvostupnika znanosti iz poslovne administracije na Sveučilištu u Bostonu. Bio je volonter Mirovnog korpusa u Ekvadoru od 1968. do 1970. Sedamdesete godine 20. stoljeća proveo je radeći za bostonsku tvrtku za strateško savjetovanje Chas. T. Main; Tvrdi da ga je za ovaj posao provjerila Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) te da ga je potom zaposlio Einar Greve,[2] član tvrtke (za kojeg Perkins tvrdi da je djelovao kao veza s NSA-om, tvrdnja koju je Greve porekao). Perkins tvrdi da ga je zavela i obučila kao `ekonomskog ubojicu` misteriozna poslovna žena po imenu Claudine, koja je koristila njegov profil osobnosti NSA-e kako bi ga manipulirala i kontrolirala.[3]

Kao glavni ekonomist u Chas. T. Mainu, Perkins tvrdi da je savjetovao Svjetsku banku, Ujedinjene narode, MMF, Ministarstvo financija SAD-a, korporacije s Fortune 500 liste i zemlje u Africi, Aziji, Latinskoj Americi i Bliskom istoku. Perkins tvrdi da je izravno radio s čelnicima država i izvršnim direktorima velikih tvrtki.[4] Perkinsovo vrijeme u Chas T. Mainu pruža osnovu za njegove kasnije tvrdnje da je, kao `ekonomski ubojica`, bio optužen za poticanje zemalja u razvoju na zaduživanje velikih količina novca, namijenjenih plaćanju upitnih infrastrukturnih ulaganja, ali u konačnici s ciljem da zemlje opterećene dugovima učini ovisnijima, ekonomski i politički, o Zapadu.[4]

Osamdesetih godina prošlog stoljeća Perkins je napustio Main te osnovao i vodio neovisnu energetsku tvrtku. Perkins u knjizi `Nove ispovijesti ekonomskog ubojice`, objavljenoj 2016., implicira da je 2005. otrovan u ime NSA-e ili CIA-e. Liječnici su mu dijagnosticirali divertikulozu.[3]

Kontroverze
Sebastian Mallaby, ekonomski kolumnist Washington Posta, oštro je reagirao na Perkinsovu knjigu:[5] opisujući ga kao `teoretičara zavjere, hvalisavog prodavača gluposti, a ipak je njegova knjiga `Ispovijesti ekonomskog ubojice` bestseler. Mallaby, član Vijeća za vanjske odnose, smatra da je Perkinsova koncepcija međunarodnih financija `uglavnom san` i da su njegove `osnovne tvrdnje potpuno pogrešne`.[5] Kao primjer, Mallaby navodi da je Indonezija smanjila stopu smrtnosti dojenčadi i nepismenosti za dvije trećine nakon što su ekonomisti 1970. nagovorili njezine čelnike da posude novac.[5]

Članci u New York Timesu[6] i časopisu Boston[7] spominju nedostatak dokumentarnih ili svjedočanskih dokaza koji bi potkrijepili tvrdnju da je NSA bila uključena u njegovo zapošljavanje od strane Chasa T. Maina. Nakon opsežne istrage, New York Times je zaključio da se `čini da je karijera gospodina Perkinsa točno opisana`, iako nisu pronašli dokaze koji bi potkrijepili `neke od njegovih otmjenijih tvrdnji`, uključujući one koje uključuju NSA.[6]

Chas. Bivši potpredsjednik T. Maina, Einar Greve, koji je prvi ponudio Perkinsu posao u tvrtki,[4]: 10  složio se da vanjski dug predstavlja lošu ekonomsku strategiju za zemlje u razvoju:[8]

U osnovi, njegova je priča istinita.… Ono što Johnova knjiga kaže jest da je postojala zavjera da se sve te zemlje stave na udicu, i to se dogodilo. Je li to bila neka zlokobna zavjera ili ne, ovisi o tumačenju, ali mnoge od tih zemalja još uvijek su iza barela i nikada nisu uspjele vratiti kredite.

Međutim, Greve je porekao mnoge aspekte Perkinsovih tvrdnji, poput toga da NSA ima ikakve veze s Mainom ili da je Perkinsa zavela Claudine Martin, rekavši da vjeruje da se Perkins uvjerio da je njegova priča točna.[7] Boston Magazine primijetio je da Perkins može pružiti malo dokumentacije koja bi potkrijepila njegove tvrdnje o međunarodnim spletkama, opisujući uglavnom neuvjerljiv `slab paket materijala`.[7] Brojni Perkinsovi bivši kolege nisu se složili s njegovom perspektivom o tvrtki i proturječili su određenim tvrdnjama koje je iznio; Frank Fullerton, jedan od njegovih nadređenih, izjavio je da je Perkins napustio Chas T. Main jer je `mislio da vrijedi više nego što je vrijedio`.[7]

U izjavi iz 2006. godine, američki State Department izjavio je da se veći dio knjige `čini kao potpuna izmišljotina... Nacionalna sigurnosna agencija je kriptološka (kodiranje i dešifriranje) organizacija, a ne ekonomska organizacija... Nijedna od [njezinih] misija ne uključuje ništa što bi iole nalikovalo postavljanju ekonomista u privatna poduzeća. kako bi se povećao dug stranih zemalja.`