ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1952
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Spolja kao na fotografijama, unutra u čistom i urednom stanju.


Autor - osoba Ribar, Ivan
Naslov Politički zapisi. 4 / Ivan Ribar
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 1952
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1952 (Beograd : `Vuk Karadžić`)
Fizički opis 229 str. ; 22 cm.
Predmetne odrednice Jugoslavija -- Političke prilike -- 1938 -- U sećanjima


PREDGOVOR ČETVRTOJ KNJIZI
S ovom knjigom završavam moje „Političke zapise“. Da bi čitaocima bila bliža i neposrednija, dao sam mjesto uvoda opći prijegled političke situacije do decembarskih izbora 1938 godine, u kome pored stvari iz treće knjige, koje sam morao da ponavljam, ima i novih stvari, koje je trebalo spomenuti prije četvrte knjige.
Na kraju, i ako se moji Zapisi svršavaju sa slomom stare Jugoslavije, dodao sam jedno kratko poglavlje, koje obuhvaća izvjesne događaje poslije sloma. Smatrao sam za potrebno da prikažem držanje vodstva predratnih političkih stranaka i grupa, koje je kapituliralo pred okupatorom, pobjeglo iz zemlje i bilo predstavljeno u tako zvanoj izbjegličkoj vladi u Londonu. Isto tako smatrao sam za potrebno da prikažem u najkraćim potezima ekspozituru izbjegličke vlade u zemlji, takozvani „Ravnogorski pokret“ Draže Mihajlovića, kao i kvislinške vlade poglavnika Pavelića u Zagrebu i generala Nedića u Beogradu.
Pri citiranju partijskih rezolucija, odluka i sporazuma, kao i raznih novinskih članaka, napisa i letaka, spomenuo sam i izvore iz kojih sam crpio podatke.
I u ovom predgovoru moram ponoviti, da i u četvrtoj knjizi ima nešto moga, subjektivnog, po pitanju mojih zapažanja i ocjena događaja, s tom napomenom, da su se ista u većini slučajeva slagala s tadašnjim slobodarskim javnim mišljenjem.
Dr Ivan Ribar


Ribar, Ivan, hrvatski odvjetnik i političar (Vukmanić kraj Karlovca, 21. I 1881 – Zagreb, 2. II 1968). Studirao pravo u Zagrebu, Pragu i Beču, doktorirao 1904. u Zagrebu. Zarana je bio politički aktivan, od 1905. odvjetnik. God. 1913. bio je izabran za zastupnika Hrvatsko-srpske koalicije u Hrvatskom saboru te je sudjelovao u radu zajedničkoga sabora u Pešti. Kao pristaša ujedinjenja Južnih Slavena 1918. postao je članom Izvršnog odbora Narodnoga vijeća u Zagrebu. Bio je jedan od osnivača Demokratske stranke, a 1920–22. predsjednik Narodne skupštine Kraljevine SHS. Pošto je 1938. bio isključen iz Demokratske stranke i Udružene opozicije, zauzimao se za stvaranje Narodnoga fronta, a 1939. sudjelovao je u organiziranju Društva prijatelja SSSR-a, i bio mu predsjednik. Početkom II svjetskog rata bio rezervni oficir u Rogatici. Do 1942. živio je u ilegali u Beogradu, zatim je prešao na partizanski teritorij, pridružio se KPJ i na Titov poziv postao članom Vrhovnoga štaba. Bio je predsjednik Izvršnog odbora AVNOJ-a od 1942, predsjednik Prezidijuma Ustavotvorne skupštine od 1945, a nakon donošenja ustava predsjednik Narodne skupštine FNRJ (1946–53). Surađivao je u mnogim listovima i političkim časopisima. Značajnija djela: Hrvatsko-srpski odnosi u prošlosti (1939), Politički zapisi (I–IV, 1948–52), Iz moje političke suradnje (1965).

MG P44 (N)