ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1984
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Knjiga je veoma dobro očuvana.Ima posvetu
GLOBUS,Zagreb,1984,303 strane,
,,Alberto Fortis i njegov put po Dalmaciji
Gallery imageAlberto Fortis i njegov put po Dalmaciji
Tko je bio Alberto Fortis?

Alberto Fortis rođen je 9. studenoga 1741. godine u Padovi. Otac mu je bio skroman i osiromašen plemić, a majka obrazovana dama.

U svojem domu, Fortisova majka, imala je književni salon pa se u obiteljskoj kući okupljala padovanska aristokracija i inteligencija.

Od najranijeg djetinjstva mladi je Alberto bio okružen obrazovanim ljudima koji su u njemu budili interes za književnost i prirodne znanosti.

Nakon očeve smrti, a najvjerojatnije zbog materijalne neimaštine, sa svega 13 godina Fortis odlazi u sjemenište, a kasnije i u pustinjački red sv. Augustina.



Interes za naše krajeve
Od samog početka života u sjemeništu Fortisa su puno više privlačili književnost i prirodne znanosti nego teologija. Vodila ga je velika strast za čitanjem, pisanjem i istraživanjem.

Iz Padove je stigao u Rim. Tamo je imao priliku boraviti u znamenitoj Biblioteci Angeliki gdje je, među ostalim, upoznao i ljude iz naših krajeva; Benedikta Staya i Rajmunda Kunića.

Jedan od uzora bio mu je i Ruđer Boković čije je znanstveno-epske spjevove rado čitao.

Tijekom godina Fortis ulazi u sukob sa crkvenim starješinama, prvenstveno zbog toga što se osjećao vrlo sputanim i neslobodnim boraveći na jednom mjestu.

Uspio je dogovoriti da iz Rima ode u Veneciju gdje je, kretanjem u intelektualnim krugovima tog grada, stekao brojna poznanstva.

Upravo tada počinju Fortisova prva putovanja na područje Hrvatske. U početku je putovao sam, a kasnije je dovodio i bogate Engleze.



Prva putovanja u hrvatski svijet
Za vrijeme uskrsnih blagdana 1765. godine, mladi teolog Fortis krenuo je na svoje prvo znanstveno putovanje, i to u Istru.

Ljude s tog područja, 24-godišnji Alberto, opisao je kao siromašne i grube (rozzi abitanti).

Za svoje drugo putovanje, očito je Istra na njega ostavila dubok dojam, Fortis je opet izabrao naše krajeve, točnije otoke Cres i Lošinj.

Tamo je stigao u društvu istraživača poljoprivrede Johna Symondsa te botaničara i liječnika Domenica Cirilla. Ostali su nešto više od dva tjedna istražujući minerale i okamine.

Tijekom putovanja po Cresu i Lošinju, Fortis se susreo s priprostim i obrazovanim domaćim stanovništvom bilježeći sve one dragocjene informacije koje bi mu mogle poslužiti za pisanje knjige.

Fortis je svoje dojmove sažeo i u sljedećem sonetu:

„Vaš prijatelj što skuplja oblutke

i trave i kamenčiće s puta,

ne pušta na miru živjet` kukce

uhodeći k tome i ribe i ptice.“

Talijanski teolog 1771. godine i treći je put doputovao u našu zemlju. Ovoga puta s dvojicom Engleza. Putovanje je bilo dobro pripremljeno.

Ekspedicija se uputila u Dalmaciju gdje su posjetili gradove Split i Trogir, otišli su u Dalmatinsku zagoru, vidjeli Roški slap, Skradin i Zadar te prešli na Cres, odnosno Lošinj.

Međutim, izgleda kako je na to putovanje Fortis krenuo bez znanja svojih starješina i dopuštenja vlasti što je dodatno zakompliciralo njihove već napete odnose.

Naime, odavno ga je pratio glas redovnika koji je previše slobodan u ponašanju i političkim stavovima.

Konačno, zbog trzavica u redu i kršenja redovničke discipline, Fortis je izašao iz augustinskog reda i legalno se sekularizirao u travnju 1772. godine.



Put po Dalmaciji

Fotografija: Fortis, Alberto: VOYAGE EN DALMATIAE I-II /PUT PO DALMACIJI I-IIBerne, izdanje 1778. izvor Antikvarijat Biblos



U razdoblju od 1771. do 1773. godine Alberto Fortis nekoliko je puta posjetio Dalmaciju. Tijekom tog boravka na našoj obali skupljao je okamine, natpise na latinskom jeziku, stari novac, rukopise, kao i knjige senjske glagoljaške tiskare.

Ono što je zanimljivo je kako se Fortis, tijekom tih putovanja, često od opisivača pretvarao u reformatora. Naime, ne samo da je opažao već je i predlagao rješenja iako je znao da neće biti usvojena.

Zapazio je veliko siromaštvo u selima i gradovima, loše upravljanje, potkupljivost činovništva, a za sve to, smatrao je, krivi su bili svećenici koji su narod zaglupljivali umjesto da ga prosvjećuju.

U knjizi Put po Dalmaciji opisao je našu obalu i priobalje; od Zadra do Šibenika u prvoj te od Trogira do Makarskog primorja u drugoj knjizi.

Fortisov putopis izašao je u doba kad je otkrivanje nepoznatih krajeva i dalekih zemalja bilo književna moda.

U knjigu je uvršteno i poglavlje o Moralcima (kontinentalno stanovništvo mletačke Dalmacije - Vlasi) i jedno do tada nepoznato Vrančićevo djelo - putopis po divljinama Balkana.

Evo kako Fortis, zaljubljenik u naše krajeve i ljude, opisuje Dalmaciju onog vremena:

„Morlak koji stanuje daleko od morskih obala i zaposjednutih mjesta općenito govoreći, posve je različito moralan čovjek od nas. Iskrenost, povjerenje i poštenje te dobre čeljadi, kako u svakidašnjim životnim postupcima, tako i u ugovorima, poneki se put izmetnu u bezazlenost i glupost. To Talijani što trguju po Dalmaciji i sami stanovnici primorja, na žalost, često zlorabe; zato se povjerenje Morlaka mnogo smanjilo i svakog se dana smanjuje prepuštajući mjesto sumnji i nepovjerenju.“

„Morlak, gostoljubiv i darežljiv po rođenju, otvara svoju ubogu kolibu strancu, sav se pretrgne da ga dobro posluži, ne tražeći nikada i često uporno odbijajući svaku zahvalnost.“




Fotografija: Internet



Posjet Dubrovniku
Potkraj 1779. godine Fortis je otputovao u Dubrovnik, na samu granicu s Turskom. Dubrovnik ga je oduševio. Prilično se razlikovao od zapuštenih i trošnih dalmatinskih gradova koji su bili pod Mletačkom upravom.

Dubrovnik obasipa hvalospjevima:

„dobra voda, dobro vino, dobar kruh, dobra riba i dobro meso, pa i sladoled i slatkiši, i lijepe ruke što vam ih nude - to je jedno od najvećih dobara ovoga našega nevoljnoga svijeta koji se

-kad bi se svi osjećali kao što se ja sad osjećam – ne bi više zvao dolinom suza nego dolinom Edena.“

U gradu-republici Fortis upoznaje prijatelje s kojima će ostati povezan do kraja života. Riječ je uglavnom o članovima uglednih dubrovačkih obitelji.

Također, fatalno se zaljubio u suprugu jednog od prijatelja koju je, kao uostalom i druge Dubrovkinje, obasipao pažnjom te joj pisao vrlo slobodna pisma.



Hasanaginica u knjizi Put po Dalmaciji
Hasanaginica je bosanska narodna pjesma koja je nastala u 17 stoljeću. Najvjerojatnije se prepričavala usmenom predajom na području Imotske krajine koja je tada bila dio Bosanskog pašaluka.

Riječ je o baladi koju je Fortis preveo na talijanski jezik i objavio u svojoj knjizi Put po Dalmaciji. Nakon toga Hasanaginica je prevedena na brojne svjetske jezike.

Najveći književni umovi toga vremena poput Goethea i Puškina, preveli su je na svoje jezike.


Značaj i ujecaj Fortisovog putopisa u Europi

Fotografija: Alberto Fortis: “Put po Dalmaciji”, izdanje iz 2004. godine, izvor Antikvarijat Biblos

Fortisov Put po Dalmaciji jedno je od najzanimljivijih djela talijanske književnosti u drugoj polovici 18 stoljeća.

Tijekom tog razdoblja povećao se interes i potraga za mjestima u kojima se živi izvornim životom, a upravo su naši krajevi bili još uvijek nedovoljno istraženi te stoga privlačni istraživačima.

Reakcije na Fortisovu knjigu u Dalmaciji bile su vrlo zanimljive. Naime, knjiga je potaknula ljude na razmišljanje o gospodarstvu i upravi.

Stanje u gospodarstvu, problem kojim se Fortisova knjiga nije bavila, postat će središnje pitanje dalmatinskih prosvjetitelja.

Naravno, o tome se nije smjelo otvoreno govoriti i raspravljati jer središnja mletačka vlast ne samo da nije htjela obnoviti privredu, već je i značajno pridonijela njezinom siromašenju i propadanju.



Reakcija Ivana Lovrića na Fortisov Put po Dalmaciji
Jedna od najzanimljivijih reakcija na Fortisovu knjigu bila je ona Sinjanina Ivana Lovrića. Sa ciljem da ispravi i nadopuni Fortisove navode, pogotovo vezano za onaj dio Dalmacije koji je bolje poznavao, 1776. godine napisao je i objavio Primjedbe o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i Život Stanislava Sočivice.

Lovrićeva knjiga sastoji se od tri dijela: O toku Cetine, O običajima Morlaka i Život Stanislava Sočivice.

U prvom dijelu Lovrić je izložio mnoštvo dojmova o Cetinskoj krajini na temelju svog osobnog iskustva.

U drugom dijelu, O običajima Morlaka, donosi neka drukčija zapažanja o problemima koje je pokrenuo Fortis. Naime, vrlo oštro i direktno, pod utjecajem Hobbesa, Rousseaua i Voltairea, pisao je o razlozima kulturne i gospodarske zaostalosti Morlaka prozivajući fratre i kaluđere.

Također, Lovrić, premda potječe iz obitelji zemljoposjednika, nije vjerovao da će poljoprivreda napredovati u kmetstvu, nego je smatrao kako se njezin procvat može očekivati kad zemlja bude u vlasništvu seljaka.
Vrhovnoj vlasti bilo je samo važno da naši krajevi daju dovoljan broj poslušnih vojnika te da se novac od poreza slijeva u državnu blagajnu. Toga je bio svjestan i Fortis, ali nije imao hrabrosti da to tako jasno napiše kao Lovrić.
U trećem dijelu svoje knjige Lovrić piše o drumskom razbojniku Stanislavu Sočivici koji se zbog svoje plemenitosti istaknuo od drugih hajduka.
Alberto Fortis jedan je od rijetkih stranaca koji je svoje najznačajnije djelo posvetio našim ljudima među kojima se od prvih susreta osjećao prirodno i ugodno.
Njegova je knjiga iznimno važan dokument o Dalmaciji u 18. stoljeću.
Prva izdanja Fortisovog djela “Put po Dalmaciji” i Lovrićeve knjige “Osservazioni di Giovanni Lovrich sopra diversi pezzi del Viaggio in Dalmazia del signor abate Alberto Fortis coll’aggiunta della vita di Soçivizca”, kao i nova izdanja tih knjiga možete pronaći kod nas u Biblosu! :)"