Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Zvezdara, Beograd-Zvezdara |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1975
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Stanko Mladenović - Pop Vlada Zečević
Rad, Beograd, 1975
357 str.
tvrdi povez
stanje: dobro
Iz sadržaja: nepokoreni pop, s narodom pod oružjem, služenje revoluciji...
Vlado Zečević (Nikšić, 21. mart 1903 — Beograd, 26. oktobar 1970) bio je pravoslavni sveštenik, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik FNR Jugoslavije i NR Srbije. U periodu od 1945. do 1946. obavljao je dužnost prvog ministra unutrašnjih poslova FNRJ.
Odrastao je u Loznici, gde se njegova porodica preselila 1906. godine. Nakon Prvog svetskog rata i smrt oca, upisao je Bogosloviju u Sremskim Karlovcima, a nakon nje i Teološki fakultet. Od 1927. do 1941. bio je sveštenik u Krupnju, gde je aktivno učestvovao u društvenom i političkom životu. Bio je predsednik Zemljoradničke zadruge, Narodne čitaonice i Sportskog kluba. Posebno je bio angažovan na izgradnji Spomen-crkve u Krupnju i spomen-kosturnice na Mačkovom kamenu. Pripadao je najpre Zemljoradničkoj stranci, a potom Demokratskoj stranci i bio njen kandidat za poslanika na listi Udružene opozicije 1938. godine.
Nakon okupacije Jugoslavije, maja 1941. bio je zatvoren od okupatora, a nakon puštanja na slobodu napustio je Krupanj i otišao u manastir Tronošu i učestvovao u formiranju Vojno-četničkog odreda. Zajedno sa poručnikom Ratkom Martinovićem uspostavio je saradnju sa Valjevskim NOP odredom i sa njim tokom ustanka u Srbiji učestvovao u oslobođenju Krupnja i napadu na Šabac. U jesen 1941. kada je, za vreme Prve neprijateljske ofanzive, došlo do razlaza između partizana i četnika, zajedno sa poručnikom Martinovićem, napustio je četnike i sa svojim odredom od 500 boraca prešao u partizane.
Sredinom novembra 1941. postao je član Glavnog Narodnooslobodilačkog odbora za Srbiju u oslobođenom Užicu. Nakon pada Užičke republike, sa glavninom partizanskih snaga povukao se u Sandžak, ali je odatle sa grupom rukovodilaca vraćen na teren zapadne Srbije sa zadatkom da rade na organizovanju novih jedinica. Zbog nemogućnosti opstanka na ovom terenu, usled jake zime i stalnih napada Nemaca i legalizovanih četnika, sa grupom boraca Valjevskog odreda, početkom marta 1942. prebacio se preko Drine u istočnu Bosnu, gde se povezao sa partizanskim snagama. Potom je boravio u oslobođenoj Foči, gde je primljen je u članstvo Komunističke partije (KPJ), a maja 1942. za člana Vrhovnog štaba NOP i DVJ.
Zajedno sa Vrhovnim štabom i glavninom partizanskih snaga, tokom leta 1942, učestvovao je u pohodu u Bosansku krajinu. Na Prvom zasedanju AVNOJ-a, novembra 1942. izabran je za člana Izvršnog odbora, zaduženog za verska pitanja. Za vreme Četvrte neprijateljske ofanzive, početkom 1943. povlačio se zajedno sa članovima Izvršnog odbora AVNOJ-a prema Neretvi, a potom je u maju i junu učestvovao u borbama na Sutjesci. Iz istočne Bosne, u leto 1943, zajedno sa Ivanom Ribarom je otišao u Liku i boravio u oslobođenom Otočcu, a potom je sa Edvardom Kardeljom otišao u Sloveniju, gde je oktobra 1943. učestvovao na Kočevskom zboru.
Novembra 1943. na Drugom zasedanju AVNOJ-a u Jajcu, izabran je za člana Predsedništva AVNOJ-a i Nacionalnog komiteta oslobođenja (NKOJ), odnosno njegovog poverenika za unutrašnje poslove. Početkom 1944. sa delom članova Predsedništva AVNOJ-a boravio je u Gorskom kotaru i Kočevju, a u martu je došao u oslobođeni Drvar, gde se nalazio Vrhovni štab NOV i POJ. Aprila 1944. se razboleo, nakon čega je prebačen u Italiju, gde je operisan. Polovinom juna 1944. došao je na Vis, tadašnji centar slobodne teritorije i učestvovao u pregovorima sa Ivanom Šubašićem, predsednikom Kraljevske vlade u egzilu. U jesen 1944. došao je u oslobođeni Beograd, a marta 1945. je postao ministar unutrašnjih poslova u Privremenoj vladi DFJ.
Nakon oslobođenja Jugoslavije, nalazio se na dužnostima ministra građevina i saobraćaja u Vladi NR Srbije, predsednika Saveznog veća Savezne skupštine, člana Saveznog izvršnog veća i dr. Biran je za saveznog narodnog poslanika i člana Saveznog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda i Predsedništva Saveznog odbora Saveza udruženja boraca NOR.
Napisao je knjige — U noći, susret, I to da se zna i Raste ustanak. Odlikovan je Ordenom narodnog oslobođenja. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
izvor: wiki
......................
AVNOJ-a bataljona boraca borbe borbi borbu borci brigade crkve čak često četa čete četnici četnicima četnika član čovek dobro došlo doživeo Draže Mihailovića Drine drug Tito druga Tita drugi Dudić govorio Hrvatske imao Ivan Milutinović Ivan Ribar između Izvršnog odbora jedinica Jovanović kasnije komandant kraja Krupanj Krupnja Loznici ljudi među Minić naročito narodne naše neće Nemaca Nemci Nemcima neprijatelj nešto nika noć NOP odreda NOVJ okupatora partizana Pavle Savić počeo Podrinja pop Vla Pop Vlada Zečević popa Vlade popu Vladi posle pošao pošto predlog preko prilikom priseća protiv rata razgovor reč reči rečima rekao Ribar Rodoljub Čolaković rukovodilaca seća sela seljaka Srbiji Sutradan sveštenika svih Šabac štab Valjevskog štabu tada tamo tih dana Tito ustanka ustaše uvek Užica Užicu Valjeva Valjevskog odreda veoma vić Vlado Vladu vlasti vojske voleo vreme Vrhovni štab Vrhovnog štaba znao života