Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Čurug, Žabalj |
Godina izdanja: 1968
ISBN: 953-6647-51-6
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Povijest otoka Brača Vrsalović *4636*/2025/
Povijest otoka Brača
Dalmacija - knjige
Autor: Vrsalović, Dasen
Jezik: hrvatski
ISBN 953-6647-51-6
Nakladnik: Skupština općine Brač Supetar 1968.g
Uvez: broš s omotom,srpskohrvatski jezik, stranica:XIV, 488.,ilustrovana cb. oto ,težina 710.gama
stanje knjige vrlo očuvana, stranice odlične-nemai spisivanja
Knjiga daje jedan uokvireni pregled političkih, društveno-ekonomskih i općekulturnih zbivanja na otoku od najstarijih vremena pa sve do Prvog svjetskog rata.Ovo izdanje je upotpunjeno životopisom autora i njegova oca Mirka Vrsalovića te novim fotografijama iz autorova arhiva.
Brač je najveći srednjodalmatinski otok. Dug je oko 40 km, a širok prosječno 12 km. S ukupnom površinom od 395 km² je treći otok po veličini na Jadranu.
Od kopna je Bračkim kanalom (najveće dubine 78m) udaljen 6 do 13 km. Prema zapadu je od otoka Šolte odvojen Splitskim vratima, a prema jugu od otoka Hvara Hvarskim kanalom (dubine 91 m).
Otok je izgrađen od karbonatno-vapnenačkih stijena, a nastao je prije otprilike 100 milijuna godina u razdoblju krede, ali tek u holocenu postaje otok. Erozijom i taloženjem nastale su i druge vrste tla, tako da se danas sastoji od vapnenca, pješčenjaka, breča, gline i crvenice.
Najviši vrh je Vidova gora, inače i najviši vrh svih jadranskih otoka (778 m/nm).
Porijeklo imena otoka Brača nije u znanosti potpuno utvrđeno. Pretpostavlja se da potječe od ilirskog brentos - jelen, budući da su ga Grci zvali Elaphusa od elaphos - jelen. Rimski povjesničar Polibije naziva ga Bretia, Plinije Stariji Brattia, a u Antinojevom putopisu iz 4. stoljeća poslije Krista naziva se Bractia. Otok je ucrtan u Ptolomejevu kartu iz 2. stoljeća, kao i u tabulu Peutingerianu, kartu iz 4. st. (Brattia). Bizantski car Konstantin Porfirogenet ga u svom opisu carstva u 9. stoljeću naziva Barzo i kaže da su on i Hvar `najljepši i najplodniji` među jadranskim otocima