ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Sadržaj:
Predgovor (preveo Branko Jelić)
Moje obrazovanje istoričara (prevela Ksenija Jovanović)
I Vremena istorije
— Sredozemno more i Sredozemlje u doba Filipa II (preveo Branko Jelić)
— Pozicije istorije 1950. godine (preveo
Branko Jelić)
II Istorija i druge nauke o čoveku
— Istorija i društvene nauke. Dugo trajanje (preveo Branko Jelić)
— Jedinstvo i nauka o čoveveku (preveo Branko Jelić)
— Istorija i sociologija (preveo Branko Jelić)
— Za istorijsku ekonomiju (preveo Branko Jelić)
— Postoji li geografija biološke jedinke (prevela Ivanka Pavlović)
— Demografija i razmere nauke o čoveku (prevela Ivanka Pavlović)
— O jednom shvatanju društvene istorije (preveo Branko Jelić)
III Istorija i sadašnjost
— Istorija civilizacija: Objašnjava sadašnjost (prevela Ivanka Pavlović)
Bibliografija
Andrej Mitrović: Istorijski spisi Fernana Brodela
Fernan Brodel (franc. Fernand Braudel; Luméville-en-Ornois, 24. avgust 1902 — Kliz, 27. novembar 1985) je bio istaknuti francuski istoričar i vodeći predstavnik Škole Anala. Predavao je istoriju po srednjim školama u Alžiru do 1935. godine. Posle toga predaje na Univerzitetu u Sao Paolu. Godine 1937. upoznaje Lisjena Fevra i menja koncepciju svog dela za koje do tada skuplja građu po arhivima Italije i Španije (Dubrovački arhiv posećuje 1934. godine). Od istorije diplomatije Filipa II počinje da piše istoriju Mediterana u vreme Filipa II u skladu sa shvatanjem koje se formiralo u krugu analista. Posle napada Nemačke na Francusku biva zarobljen i zarobljeništvu piše osnovni koncept svog dela. Nakon doktoriranja 1948. godine postaje sekretar VI odseka Praktične škole društvenih nauka u Parizu i kourednik Anala. Posle smrti Lisjena Fevra 1956. godine preuzima Anale i VI odsek. Umire u Klizu 1985.
Biografija
Njegov veliki opus koncentrisan je oko tri ključne teme i istraživačka projekta kojima je, svakom ponaosob posvetio po nekoliko decinija svog rada. To su Mediteran (1923 — 1949) čiji je plod njegovo, verovanto najpoznatije delo Mediteran i mediteranski svet u doba Filipa II, Civilizacija i kapitalizam (1955—1979) i Francuski identitet (1970 — 1985) koje nije stigao da završi. Njegov veliki ugled u svetu istoriografije nije proisticao samo iz monumentalnog dela već i iz velikih organizatorskih sposobnosti. On je oformio veliki broj naučnika šireći uticaj metoda Škole Anala koja je postala najuticajnija istoriografska škola u Francuskoj a i šire. U svojim delima naročitu pažnju posvećivao je razmatranjima pojava koje su dugog istorijskog trajanja i koje često neprimetno utiču na život društva tokom velikog broja generacija.
Fernan Brodel (Fernand Braudel) rođen je Limevilu 1902, a umro u Parizu 1985. godine. Predavao je u Alžiru (1924-1932) na Collège de France (1949-1972, i kasnije kao vanredni profesor), direktor Ecole Pratique des Hautes Etudes. Dobitnik je mnogih nagrada, počasni doktor više univerziteta, nosilac dva ordena Legije časti. Slavu je stekao knjigom Mediteran i mediteranski svet u doba Filipa II (1949). Takodje je autor sledećih dela: Materijalna civilizacija; Ekonomija i Kapitalizam (u tri toma, 1967-1979); Ekonomska i društvena istorija (u saradnji sa E. Labrusom); Spisi o istoriji (1969). Identitet Francuske je poslednja (1986), nedovršena knjiga Fernana Brodela koji je 1984. Godine izabran za člana Francuske Akademije.
◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼
☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.
☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !
❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗
☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!
☑ Tu sam za sva pitanja!
☑ Knjige saljem nakon uplate!
☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!
☑ Filmski plakati:
☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.
☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...
☑ Antikvarne knjige:
☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.
Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.
Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]
Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.
Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]
Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]
U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]
Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]
Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.
Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.
Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)
Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`