ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1991
Jezik: hrvatski
Autor: Strani

VLASTELINSTVO CERNIK - Jasna Čapo

retko ,mali tiraz

Vlastelinstvo Cernik Jasna Čapo

Autor Jasna Čapo
Uvez Meki
Izdavač Institut za etnologiju i folkloristiku
Godina izdavanja 1991
Stranica 232

- DOBRO OCUVANA KNJIGA , malo su izlizani rubovi korica , na unutrasnjosti zadnje korice ima dosta zabelezavanja hemijskom


gospodarstvene i demografske promjene na hrvatskome selu u kasnome feudalizmu

U studiji se raspravlja o dvije teme iz povijesti seoskoga stanovništva u građanskoj Hrvatskoj u drugoj polovici 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća: o razvoju zemljišnog posjeda i o radnoj obvezi spram vlastelina. Obje teme pridonose raspravi o gospdarstvenome položaju seoskoga stanovništva. Nadalje, u studiji se istražuje odnos gospodarstvenih i demografskih čimbenika, a demografski se čimbenici analiziraju zasebno. Istraživanje i rasprava temelje se na građi s vlastelinstva Cernik smještenoga u Slavoniji.

Cernik je naselje i sjedište istoimene općine u Hrvatskoj, koja se nalazi u Brodsko-posavskoj županiji.
Geografija

Cernik se nalazi oko 2 km sjeverno od Nove Gradiške.
Stanovništvo

Po posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Cernik imala je 4.235 stanovnika, raspoređenih u 11 naselja:

Baćin Dol - 442
Banićevac - 248
Cernik - 1.839
Giletinci - 297
Golobrdac - 0
Opatovac - 373
Opršinac - 2
Podvrško - 357
Sinlije - 4
Šagovina Cernička - 358
Šumetlica - 315

Nacionalni sastav, 2001.

Hrvati - 4.094 (96,67)
Srbi - 93 (2,20)
Albanci - 5 (0,12)
Mađari - 4
Nijemci - 4
Crnogorci - 3
Česi - 1
Makedonci - 1
Slovaci - 1
Ukrajinci - 1
ostali - 5 (0,12)
neopredijeljeni - 21 (0,50)
nepoznato - 2

Uprava
Historija

Cernik je nastanjen od pradavnih vremena (neolitska naselja na brdu Slavči i u Cerničkoj Šagovini - starčevačka kultura). U sklopu provincije Panonia Savia Rimljani četiri stoljeća vladaju ovim krajem (rimski nalazi u Baćindolu i Podvrškom).

U povijesnim izvorima Cernik se spominje 1255.g. (Chernik Campus), a u pisanim dokumentima 1363, 1372, 1381, 1407, 1454, 1463. itd. kao posjed i utvrda slavonskih plemića Berislavića, Desislavića (Deževića) s pridjevkom Cernički. 1514.g. plemićki posjed ima dvadesetak sela, a 1520. kraljevom poveljom postaje trgovište (godišnji sajam na dan Sv. Franje).

1525. g. Ludovik II. potvrđuje Deževićima pravo nad novom utvrdom (Castrum novum Lehowacz alias Waskap in district Czernek). 1536. g., zajedno s utvrdama u Šagu, Gračanici i Podvrškom, Cernik pada u turske ruke. Postaje jako tursko uporište, trgovačko, obrtničko i vjersko središte i sjedište sandžakata. Konačno je oslobođen 1691.g. Nakon reokupacije cerničkim posjedom i utvrdom upravlja Carska komora. Od 1707.g. u vlasništvu je baruna Maksimilijana Petraša, a od 1753. potpukovnika Marka Markovića čiji sin Stjepan utvrdu prepravlja u barokni dvorac. Od 1798.g. vlastelinstvo mijenja gospodare (Carion, Tarnoczy, Müller, Colloredo, Bomballes, Tcharner, Strickler i dr.). 1917. g. posjed i dvorac dolaze u ruke obitelji Kulmer. Nacionalizacijom 1946. g. grof Aleksandar Kulmer gubi vlastelinstvo Cernik i barokni dvorac.

U ranom srednjem vijeku Cernik je središte prostrane župe od Save do Psunja u Pečuškoj biskupiji. U predtursko vrijeme ima pet katoličkih crkvi (u Zapolju, u groblju u Novoj Gradiški, na starom cerničkom groblju, na brdu Slavči, kod kapelice Sv. Roka, a u vrijeme turske okupacije franjevci okupljaju katolike izvan Cernika, kod jedne lipe gdje će kasnije izgraditi kuću (hospicij) a potom i drvenu crkvu na mjestu današnje crkve Sv. Leonarda. 1623. g. cernička je župa u sastavu veličkog samostana. 1726. g. postaje samostalna župa sv. Petra, apostola.

Od 1728. gradi se Franjevački samostan i drvena crkva Sv. Petra. Godine 1736. počinje gradnja nove zidane crkve Sv. Petra, a 1751.g podiže se i zidana crkva Sv. Leonarda. Do 1757. cernička župa pripada Bosni Srebrenoj, do 1900. provinciji Ivana Kapistrana, a od 1900. provinciji sv. Ćirila i Metoda. U cerničkoj je župi sedam filijala, a župa pripada Požeškoj biskupiji.



(kutija 9)