pregleda

Dobrovoljacki odred kapetana Velimira Vemica


Cena:
1.999 din
Želi ovaj predmet: 2
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Beograd-Vračar,
Beograd-Vračar
Prodavac

berkut1 (2449)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 4587

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2009.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Nikola D. Stankovic - Dobrovoljacki odred kapetana Velimira Vemica

Autorsko izdanje, Svilajnac, 2009.
Mek povez, 132 strane, ilustrovano.
IZUZETNO RETKO PRIVATNO IZDANJE, JEDNO OD RETKIH KOJE SE BAVI VELIMIROM VEMICEM!


Velimir Vemić (1870 – nakon 1938) bio je srpski oficir. Osuđen je na 20 godina zatvora na Solunskom suđenju 1917. godine[1] zbog učešća u Crnoj ruci,[2][3][4] i uloge u atentatu na kralja Aleksandra Obrenovića i njegovu suprugu Dragu Mašin,[5] kao i za ispaljivanje prvog metka.[6]
U Balkanskim ratovima

U Balkanskim ratovima (1912-1913) služio je kao konjički oficir u činu majora. Veliku pažnju javnosti privukao je kada je za vreme prvog balkanskog rata bez suđenja ubio jednog vojnika iz svoje jedinice. Pošto protiv Vemića nije blagovremeno pokrenut sudski postupak, socijaldemokratski poslanici Dragiša Lapčević i Triša Kaclerović podneli su početkom juna 1913. interpelaciju ministru vojnom, zahtevajući odgovarajuću kaznu za ovaj zločin. S tim u vezi su i „Radničke novine` od 11 (24) juna 1913. objavile članak Ubijanje vojnika. Kada je Všpi vojni sud osudio Vemića na 10 meseci zatvora, neki buržoaski listovi ustali su u njegovu odbranu. To je bio povod Dimitriju Tucoviću da u „Radničkim novinama` od 7 (20) novembra 1913. objavi članak Ubijanje vojnika.[7]
Uspomene i dnevnik

Kada je novinar Luiđi Albertini pisao svoje istraživanje o poreklu Prvog svetskog rata 1930-ih, mnogi učesnici su još bili živi da bi bili intervjuisani o njihovim sećanjima na te tragične trenutke. On je u novembru 1937. ispitivao preživele pripadnike Crne ruke Velimira Vemića, Čedomira A. Popovića, Vladimira Tucovića i Božina Simića o događajima u prvim decenijama 20. veka. Po njima, apsolutno je lažno ono što je britanski istoričar Robert Siton-Votson o Crnoj ruci napisao da je ona „favorizirala ustupke Bugarima“. U stvari, Crna ruka se oštro protivila bilo kakvoj vrsti ustupaka.[8]

Dnevnik Velimira Vemića jedan je od retkih primarnih izvora događaja koji su se odigrali tokom Majskog prevrata 1903. godine do ubistva nadvojvode Franca Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine.[9]
tags: prvi svetski rat, crna ruka, ujedinjenje ili smrt, cetnici, cetnik, komite, komita, makedonija, stara srbija, apis, solunski proces, cetnicki odredi, voja tankosic, vojin popovic, vojvoda vuk, kosta todorovic...

Slanje POSLE uplate na racun u banci Intesa ili Postnet uplate.

Predmet: 78600989
Nikola D. Stankovic - Dobrovoljacki odred kapetana Velimira Vemica

Autorsko izdanje, Svilajnac, 2009.
Mek povez, 132 strane, ilustrovano.
IZUZETNO RETKO PRIVATNO IZDANJE, JEDNO OD RETKIH KOJE SE BAVI VELIMIROM VEMICEM!


Velimir Vemić (1870 – nakon 1938) bio je srpski oficir. Osuđen je na 20 godina zatvora na Solunskom suđenju 1917. godine[1] zbog učešća u Crnoj ruci,[2][3][4] i uloge u atentatu na kralja Aleksandra Obrenovića i njegovu suprugu Dragu Mašin,[5] kao i za ispaljivanje prvog metka.[6]
U Balkanskim ratovima

U Balkanskim ratovima (1912-1913) služio je kao konjički oficir u činu majora. Veliku pažnju javnosti privukao je kada je za vreme prvog balkanskog rata bez suđenja ubio jednog vojnika iz svoje jedinice. Pošto protiv Vemića nije blagovremeno pokrenut sudski postupak, socijaldemokratski poslanici Dragiša Lapčević i Triša Kaclerović podneli su početkom juna 1913. interpelaciju ministru vojnom, zahtevajući odgovarajuću kaznu za ovaj zločin. S tim u vezi su i „Radničke novine` od 11 (24) juna 1913. objavile članak Ubijanje vojnika. Kada je Všpi vojni sud osudio Vemića na 10 meseci zatvora, neki buržoaski listovi ustali su u njegovu odbranu. To je bio povod Dimitriju Tucoviću da u „Radničkim novinama` od 7 (20) novembra 1913. objavi članak Ubijanje vojnika.[7]
Uspomene i dnevnik

Kada je novinar Luiđi Albertini pisao svoje istraživanje o poreklu Prvog svetskog rata 1930-ih, mnogi učesnici su još bili živi da bi bili intervjuisani o njihovim sećanjima na te tragične trenutke. On je u novembru 1937. ispitivao preživele pripadnike Crne ruke Velimira Vemića, Čedomira A. Popovića, Vladimira Tucovića i Božina Simića o događajima u prvim decenijama 20. veka. Po njima, apsolutno je lažno ono što je britanski istoričar Robert Siton-Votson o Crnoj ruci napisao da je ona „favorizirala ustupke Bugarima“. U stvari, Crna ruka se oštro protivila bilo kakvoj vrsti ustupaka.[8]

Dnevnik Velimira Vemića jedan je od retkih primarnih izvora događaja koji su se odigrali tokom Majskog prevrata 1903. godine do ubistva nadvojvode Franca Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine.[9]
tags: prvi svetski rat, crna ruka, ujedinjenje ili smrt, cetnici, cetnik, komite, komita, makedonija, stara srbija, apis, solunski proces, cetnicki odredi, voja tankosic, vojin popovic, vojvoda vuk, kosta todorovic...
78600989 Dobrovoljacki odred kapetana Velimira Vemica

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.