ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1978
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Autor - osoba Petrović, Nikola
Naslov Plovidba i privreda srednjeg Podunavlja u doba merkantilizma : izgradnja kanala Dunav-Tisa i napori za povezivanje srednjeg Podunavlja sa Jadranskim morem krajem XVIII veka / Nikola Petrović
Ostali naslovi Navigation and the economy in the central Danube basin in the age of mercantilism
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 1978
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Istorijski institut, 1978 (Beograd : `Jaroslav Černi`)
Fizički opis 483 str., [6] presavijenih geogr. karata : ilustr. ; 25 cm
Zbirka Posebna izdanja / Istorijski institut, Beograd ; ǂknj. ǂ19
(Broš.)
Napomene Na spor. nasl. str.: Navigation and the economy in the central Danube basin in the age of mercantilism
Rezimei na stranim jezicima
Registri.
Predmetne odrednice Kanal Dunav-Tisa -- Izgradnja -- 18v

SADRŽAJ
SPISAK SLIKA, PRILOGA I SKRAĆENICA 11
PREDGOVOR 13
U V O D
HABSBURŠKA IMPERIJA U DRUGOJ POLOVINI XVIII VEKA
— Začeci apsolutne monarhije i merkantilističke privredne politike — Mere za unapređivanje trgovine i saobraćaja — Projekti i ekonomske koncepcije inženjera F. Ž. Mera — vladavina Josifa II i početak krize apsolutizma — Kriza i kraj jozefinizma 21
G L A V A I
MERE DRŽAVNE UPRAVE ZA BOUU PLOVNOST REKA I UREĐENJE VODA
— Kratak pregled zakonskih i normativnih akata o uređenju voda — Dekret iz 1780. o plovidbi i terenskoj hidrotehničkoj službi — Dužnosti i prava terenskih organa — O načinu rada hidrotehničke službe — Geodetska služba, kartografija i stručno školstvo — 47
GLAVA II
PROJEKAT KANALA DUNAV -TISA I NJEGOVI PROJEKTANTI
— Josif i Gavrilo Kiš, tvorci Kanala Dunav — Tisa — Osnovne tehničke i ekonomske karakteristike projekta — Akcionarsko društvo subvencionisano od države — 75
GLAVA III
NAČELNI SUKOBI OKO FINANSIRANJA I IZGRADNJE KANALA
— Rasprave o projektu i privilegijama — Ko će graditi kanal — država ili privatna akcionarska kompanija — Upućivanje stručnih komisija na teren — Prokopavanje kanala poverava se privatnoj kompaniji — 99
GLAVA IV
IZGRADNJA KANALA DUNAV - TISA SREDSTVIMA PRIVATNOG AKCIONARSKOG DRUŠTVA — Uoči potpisivanja ugovora — Ugovor između erara i projektanata — Prvi sporovi i sukobi s vlastima na terenu — Nesporazumi između vladara I Ugarske komore zbog radne snage — Kraljevska privilegija za izgradnju kanala — 123
G L A V A V
UPISIVANJE AKCUA. POČETAK RADOVA, TEŠKOĆE S RADNOM SNAGOM
— Upoznavanje javnosti s projektom kanala — Način upisivanja akcionarskog kapitala, vrednost akcija, centri za upis — Mreža za vrbovanje radne snage i nagrađivanja radnika — 145
G L A V A VI
RATOVI U EVROPI. TEŽNJA KOMPANIJE I PROJEKTANATA DA PROŠIRE DELATNOST
— Napoleonovski ratovi — Sporovi zbog vodenica — Predlog o osnivanju trgovačke žitarske kompanije — Rasprave o predlogu — 159
GLAVA VII
PROJEKAT O POVEZIVANJU SREDNJEG PODUNAVUA S JADRANSKIM MOREM
— Projekat i koncesija za izgradnju kanala Vukovar — Šamac — Predlog za regulisanje plovidbe do Karlovca i kanalisanje Kupe — Stanovište Zemaljske vlade Kranjske i Uprave Rijeke — Zaključci i preporuke Komisije za reviziju novog projekta. 181
GLAVA VIII
REZERVE TRSTA, KRANJSKE I ŠTAJERSKE
— Stanovište tršćanske Berze i Gradske uprave Trsta — Primedbe kranjskih vlasti i trgovaca — Projekat inženjera Šemerla — Privilegija za kanalisanje Kupe i izgradnju puteva do Primorja — Audijencija projektanata kod vladara Franca II — 221
GLAVA IX
NEOČEKIVANE TEŠKOĆE NA GRADILIŠTU KANALA DUNAV-TISA
— Anonimna dostava — Rad stručne istražne komisije — Nastavak spora oko vodenica — Ko su pisci anonimne dostave — Još neke primedbe istražne komisije — 239
G L A V A X
RAZDOR IZMEĐU PROJEKTANATA I KOMPANIJE
— Anton Aponji otvara krizu — Druga istražna komisija — Smenjivanje braće Kiš — Stanislav Hepe, stručni rukovodilac izgradnje — O uzrocima neuspeha braće Ki5 — 265
GLAVA XI
IZGRADNJA KANALA POD NOVIM RUKOVODSTVOM.
GODIŠNJA SKUPŠTINA AKCIONARA 1798
— Privremena direkcija traži radnu snagu — Nova direkcija s neograničenim ovlašćenjima — Klasna struktura akcionara — 281
GLAVA XII
REVIZIJA PROJEKTA I NASTAVAK RADOVA NA KANALU
— Izvršenje odluka skupštine akcionara — Revizija projekta i rekonstrukcija nekih objekata — Izgradnja brodske prevodnice kod Srbobrana — Nove teškoće s braćom Kiš — Problemi ulazne i izlazne građevine — Nepoverenje akcionara i druge prepreke — Pravilnik o građevinskoj operativi — Upisivanje novog zajma — Prinudna mobilizacija radne snage — Završni radovi na kanalu — 293
GLAVA XIII
ZAKUP KOMORSKIH DOMENA
— Problemi rentabilnosti nove saobraćajne magistrale — Razmatranje ugovora o zakupu domena — Motivi Kompanije i otpori kolonističkih sela — Nekoliko teorijskih napomena o zemljišnoj renti — Vladar usvaja ugovor o zakupu — 325
GLAVA XIV
NEUSPELI POKUŠAJ KANALISANJA KUPE. IZGRADNJA LUJZINSKE CESTE KROZ GORSKI KOTAR
— Kompanija traži privilegiju za povezivanje Karlovca s morem — Koncesija za kanalisanje Kupe i put do Primorja — O uzrocima neuspelog kanalisanja Kupe — Izgradnja novog suvozemnog puta od Karlovca do Primorja — 345
GLAVA XV
DRŽAVNA KOMISIJA NA IZGRAĐENOM KANALU DUNAV-TISA. EKSPLOATACIJA KANALA I KOMORSKIH DOMENA DO 1826
— Izveštaj državne komisije — Kompleksna eksploatacija Kanala Dunav—Tisa i komorskih domena — Sukobi između Ugarske komore i Kompanije — Pregovori o produžetku zakupa domena i privilegije za Kanal Dunav—Tisa — Rasplet sukoba između erara i Kompanije — Kanal posle prestanka privilegije 357
GLAVA XVI
EPILOG. SUDBINA TVORACA KANALA POSLE OTPUŠTANJA IZ KOMPANIJE
— Istorijski značaj braće Kiš — Raščišćavanje računa — Rezignacija i tiho umiranje — 383
GLAVA XVII
KRATAK PREGLED ISTORIJE KANALA I PUTEVA U SVETU. KOMPARATIVNA RAZMATRANJA
— O nekim kanalima u Kini i Francuskoj — Postanak mreže kanala i plovnih puteva u Velikoj Britaniji Nekoliko činjenica o izgradnji suvozemnih puteva u Evropi — 397
NAVIGATION AND THE ECONOMY IN THE CENTRAL DANUBE BASIN IN THE AGE OF MERCANTILISM 417
SUDOHODSTVO I EKONOMIKA OBLASTI SREDNJEVO TEČENIJADUNAJA VEPOHU MERKANTILIZMA 451
NAVIGATION ET ECONOMIE DE LA REGION DU MOYEN DANUBE A L`EPOOUE DU MERCANTILISME 455
SCHIFFAHRT UND WlRTSCHAFT IM MITTLEREN DONAUBEREICH ZUR ZEIT DES MERKANTILISMUS 459
— Registar lica 463
— Registar geografskih naziva 473

Kanal Dunav – Tisa i napor za povezivanje srednjeg Podunavlja sa Jadranskim morem krajem XVIII veka... Habsburška imperija, Projekat kanala Dunav-Tisa, Finansiranje i izgradnja kanala, Ratovi u Evropi, Rezerve Trsta, Kranjske i Štajerske, Kratak pregled istorije kanala i puteva u svetu...

Merkantilizam je ekonomska teorija koja smatra da prosperitet nacije ovisi o njenoj ponudi kapitala i da je globalni volumen trgovine svjetske privrede nepromjenjiv.
Količina kapitala, koju predstavljaju zlatne i srebrne poluge (količina dragocjenog metala u posjedu države), se najviše povećava platnim bilansom sa velikim izvozom i malim uvozom. Merkanitlisti smatraju da bi vlada trebala unaprijeđivati ove ciljeve, igrajući aktivnu protekcionističku ulogu u privredi, tako što će ohrabrivati izvoz i obeshrabrivati uvoz, posebno uz pomoć carinskih dadžbina. Ekonomska politika koja se zasniva na ovim idejama često se naziva merkantilistički sistem.
Merkantilizam je bio vladajuća škola ekonomije tokom ranog modernog perioda (od 16. do 18. vijeka). U pojedinačnim državama doveo je do prvih pojava značajne vladine intervencije i kontrole nad privredom i tokom ovog perioda uspostavljen je veći dio modernog kapitalističkog sistema. Širom svijeta merkantilizam je ohrabrio mnoge evropske ratove tog perioda i davao podstrek evropskom imperijalizmu. Vjera u merkantilizam se počela gubiti u kasnom 18. vijeku kada su pobjedili argumenti Adama Smitha i drugih klasičnih ekonomista. Danas cjelokupni merkantilizam odbijaju svi ozbiljni ekonomisti, iako se na neke elemente gleda sa podrškom.
Skoro svi evropski ekonomisti, koji su pisali između 1500 i 1750 godine, se danas općenito smatraju merkantilistima; ipak, ovi pisci nisu smatrali da doprinose bilo kojoj pojedinačnoj ekonomskoj ideologiji. Pojam je prvi uveo Markiz de Mirabeau 1763 godine, a poznatim ga je učinio Adam Smith 1776. godine. Riječ potječe od latinske riječi mercari, što znači „trgovati“, od merx, što znači „roba.“ U početku su je samo koristili kritičari kao što su Mirabeau i Smith, ali su je brzo usvojili i historičari. Izvorno, standardni engleski pojam je bio „merkantilistički sistem“. Riječ „merkantilizam“ uvedena je u engleski jezik iz njemačkog jezika u ranom 20. vijeku.
Merkantilizam se u cjelini ne može smatrati jedinstvenom ekonomskom teorijom. Nije postojao nijedan merkantilistički pisac koji bi predstavio sveobuhvatnu šemu idealne ekonomije, kao što će to kasnije uraditi Adam Smith za klasičnu ekonomiju. Svaki merkantilistički pisac se više fokusirao na pojedinačno područje ekonomije. Kasnije nijedan merkantilistički učenik nije integrisao te razne ideje u ono što su kasnije nazvali „merkantilizam“. Neki su naučnici čak u potpunosti odbili ideju merkantilizma, govoreći da daje „pogrešno jedinstvo različitim događajima“. U određenoj mjeri opća ekonomska teorija je postala nemoguća zbog merkantilističke doktrine. Merkantilisti su ekonomski sistem vidjeli kao igru sa sumom nula, dobitak jedne strane je gubitak druge. Dakle, svaki politički sistem, koji koristi jednoj grupi, bi, prema definiciji, štetio drugoj i nema mogućnosti koju bi ekonomija mogla iskoristiti da maksimizira zajedničko dobro. Merkantilistički zapisi su također općenito stvarani da opravdaju određene radnje, a ne da istraže najbolje politike.
Rani merkantilizam, koji se razvio oko početka 1500. godine, najviše je bio obilježen bulionizmom. U ovom periodu došlo je do ogromnog pritjecaja zlata i srebra iz španskih kolonija u Novi Svijet, i prevladavajuća briga je bila kako će druge evropske države biti u stanju da se takmiče. Bulionisti, kao što su Jean Bodin, Thomas Gresham i John Hales, su smatrali da se bogatstvo i moć države mjere količinom zlatnih i srebrnih poluga koje posjeduje i da povećanje moći znači povećanje količine poluga na štetu drugih moći. Prosperitet države se mjerio akumuliranim bogatstvom vlade, bez ikakvog koncepta nacionalnog dohotka. Djelimično, ovo fokusiranje na rezerve zlata i srebra je nalazilo svoj razlog u svojoj važnosti u vremenima rata. Armije, koje su često uključivale plaćene vojnike, plaćane su polugama, a mornarice su također finansirane zlatom i srebrom. Komplikovani sistem međunardonih alijansi tog vremena također je često zahtjevao velika plaćanja jedne države drugoj. Samo nekoliko evropskih država je kontrolisalo rudnike zlata ili srebra, a za ostale glavna metoda povećanja poluga je bila kroz platni bilans. Ako je država više izvozila nego što je uvozila, ova neravnoteža se morala ispraviti pritjecajem novca. Dakle, merkantilistička obitelj je vjerovala da bi svaka nacija trebala izvoziti više roba i usluga nego što uvozi. Ovo je dovodilo do striktnih zabrana na izvoz poluga. Bulionisti su također podržavali visoke kamatne stope kako bi ohrabrili investitore da svoj novac dovedu u državu.
U 17. vijeku razvila se kompleksnija verzija merkantilizma koja je odbijala jednostavni bulionizam. Ovi pisci, kao što je Thomas Mun, smatrali su da je cjelokupno nacionalno bogatstvo primarni cilj i vidjeli su zlatne i srebrne poluge kao najvažniji znak bogatstva, ali ne i kao jedini, jer su dobra i usluge također bili esencijalni. Sačuvana je podrška platnom bilansu, ali u nešto slabijem obliku. Mun, koji je radio za Britansku Istočno-Indijsku Kompaniju, smatrao je da je izvoz poluga u Aziju dobar za Britaniju, jer će se uvežena roba preprodati ostatku Evrope uz visok profit. Ovaj novi pogled je odbijao izvoz sirovina jer se smatralo da je transformacija ovih sirovina u gotove proizvode važan generator bogatstva. Dok su bulionisti podržavali masovne izvoze vune iz Britanije, kasniji merkantilisti podržavaju potpune zabrane izvoza sirovina i razvoj domaćih proizvodnih industrija. S obzirom da je stvaranje domaćih industrija zahtjevalo raspoloživu ponudu kapitala, vlade su u sedamnaestom vijeku dramatično stezale granice lihvarstva. Ovo je na umjetni način smanjilo kamatne stope i ohrabrivalo bogate da svoj novac investiraju u proizvodnju. Kasnije su merkantilisti veću pažnju također poklanjali uslužnim industrijama. Rezultat ovoga su bili Navigacijski akti iz 1651. godine koji su isključili Holanđane iz britanskih transporta brodom.
Merkantilistička domaća politika je više bila podjeljenja od njihove trgovinske politike. Dok je Adam Smith predstavio merkantiliste kao podržavaoce striktnih kontrola ekonomije, mnogi se merkantilisti nisu slagali s tim. Rana moderna era obilježena je patentnim pismima i monopolima koje je nametala država. Neki merkantilisti su ovo podržavali ali drugi su spoznali korupciju i neefikasnost takvog sistema. Mnogi merkantilisti su također spoznali da su neizbježni rezultat kvota i plafoniranja cijena bila crna tržišta. Jedan element oko kojeg su se merkantilisti slagali bilo je ekonomsko potlačivanje radne populacije. Radnici i zemljoradnici su morali živjeti na rubu egzistencije. Cilj je bio maksimizirati proizvodnju bez brige za potrošnju. Smatralo se da dodatni novac, slobodno vrijeme ili obrazovanje za niže klase nepobitno dovodi do loših navika, ljenosti i šteta za ekonomiju.
Merkantilizam (franc. mercantilisme, prema mercantile < tal. mercantile: trgovački), naziv za doktrinu i praksu ekon. politike u doba uspostave nac. država u Europi, od XV. do pol. XVIII. st., koja je zaokupljena određenjem značenja i prikladne regulacije međunar. ekonomskih odnosa te natjecanjem država za kontrolu ekon. resursa, rast bogatstva i političku moć. Doktrina i praksa merkantilizma polaze od stajališta da se ekon. napredak vlastite zemlje može osigurati jedino na račun drugih zemalja, pa su dopuštena sva sredstva konkurencije – od carinske zaštite domaće proizvodnje do osvajanja novih teritorija, ratova i drugih vrsta neprijateljstava prema drugim narodima. Ideal je države gosp. samodovoljnost, a vanj. trgovina ima zadaću opskrbljivati zemlju proizvodima koji se nikako ne mogu proizvesti u zemlji te da zemlji koja nema vlastitih rudnika zlata i srebra osigura što veću količinu plemenitih kovina, koje se smatralo univerzalnim novcem i bitnim oblikom nac. bogatstva i moći. Povećanje količine zlata i srebra u zemlji može se postići zabranom izvoza zlata i srebra za one zemlje koje imaju rudnike zlata i srebra, a sve većom razlikom između izvoza i uvoza robe za one zemlje koje nemaju takvih rudnika. Otuda se merkantilistička doktrina temelji na pet osnovnih postavki: politika se mora definirati i izvršavati poglavito sa stajališta nac. koristi ili općega dobra; u ocjeni svakog čimbenika vanjskotrg. politike veliku važnost treba pridavati njegovim posljedicama za priljev plemenitih kovina; u nedostatku domaćih rudnika zlata i srebra osnovni cilj nac. politike mora biti postizanje što većeg izvoznog viška, čime se povećava nac. zaliha zlata i srebra; izvozni višak mora se osiguravati poticanjem izvoza i ograničavanjem uvoza ili drugim mjerama koje vode istomu rezultatu; ekonomski i polit. čimbenici vanj. politike moraju biti usklađeni pri postizanju bogatstva i moći države. Merkantilistički pisci bili su ugl. praktični trgovci ili drž. upravljači, pa u njihovim spisima ima malo teorijske analize, ali ima dosta praktične mudrosti. Do spajanja različitih struja ekon. mišljenja došlo je u prvoj pol. XVIII. st., kada se opća teorijska razina naglo podignula, a ekon. rasprave postale znanstvene, ali je i merkantilizam izgubio svoja izvorna obilježja.
Merkantilizam nije bio znanstv. sustav nego zbirka različitih drž. gospodarskih politika, prilagođenih posebnim potrebama, položaju i mogućnostima pojedinih zemalja. U središtu je ekon. razvoj u nac. okviru i interesu, načelno u oprjeci prema istoj težnji drugih zemalja, negirajući uzajamnu korist. Različitost položaja i interesa pojedinih zemalja odredila je i razvoj merkantilizma u njima. Tako se Španjolska, koja je držala monopol opskrbe zlatom i srebrom svj. monetarnoga tržišta, suočila s problemom kako zaštititi dinamiku vlastitoga gosp. razvoja, pred uvozom jeftinih proizvoda iz drugih zemalja, koje su Španjolskoj prodavale svoje proizvode po niskim cijenama da bi od nje kupovale zlato i srebro, što je španj. proizvodnju gurnulo u dugotrajnu stagnaciju. Španj. vlada neuspješno je povremeno zabranjivala izvoz zlata i srebra ili uvoz manufakturnih proizvoda. Merkantilist Luis Ortiz 1558. predlagao je potpunu zabranu izvoza zlata i srebra, Damian Olivares 1621. čak i zabranu ulaska stranaca, dok je jedino Juan de Mariana 1609. upozorio na nerazumijevanje odnosa između monetarne i unutrašnje vrijednosti plemenitih metala i na katastrofalne posljedice koje ono može imati za gospodarski i soc. razvoj zemlje. Francuska je vodila najobuhvatniju merkantilističku politiku još od Franje I., koji je otvorio manufakture svile i prve banke, a 1535. sklopio s Turskom trg. ugovor radi obnove trgovine s ist. Sredozemljem. Potkraj XVI. i na poč. XVII. st. franc. vlada poticala je industr. djelatnosti i osnivanje obrtnih komora. Merkantilist A. de Montchrestien prikazao je gosp. prilike ondašnje Francuske i dao praktične prijedloge kako te prilike poboljšati i podići opće blagostanje, a J.-B. Colbert najistaknutiji je predstavnik merkantilističke unutarnje i vanj. politike (kolbertizam), koji je svojim reformama uzdigao Francusku u industrijsku i kolon. silu. Engleski merkantilizam različit je od merkantilizma kontinentalne Europe po tome što je u prvom redu usmjeren na jačanje pomorsko-trg. položaja Engleske, čime je najbliži nizozemskomu, s tom razlikom što mu je socijalno-polit. osnova šira (uključuje i agrarni protekcionizam) i što je u pogledu domaće trgovine i industrije bio znatno liberalniji. Engleska je Zakonom o plovidbi (The Navigation Act, 1651) diskriminirala strane trgovce i brodare, a privilegirala domaće, Žitnim zakonom (Corn Law, 1689) štitila je domaću poljoprivr. proizvodnju, a trg. ugovorima s Portugalom (1703) i Španjolskom (1713) stekla je dominantan trgovačko-pomor. položaj, osigurala pristup tržištima Španjolske i Portugala i njihovih kolonija, te srušila španj. monopol opskrbe Europe zlatom i srebrom. Rani merkantilisti (bulionisti) zahtijevali su zabranu izvoza zlata i srebra te da svaku trg. akciju prati priljev novca iz inozemstva (bilanca poslova). Tu teoriju najodlučnije su zagovarali William Stafford i G. Malynes. Drugi (E. Misselden, Th. Mun, J. Child) razvijali su teoriju trg. bilance po kojoj samo bilanca ukupne vanj. trgovine treba biti pozitivna. Tražio se slobodan izvoz novca, ako se uvezena roba ponovno izvozi. Tako su se određivali i mjenični tečajevi u korist zemlje. Istaknuti engl. merkantilisti Nicholas Barbon, D. North i Ch. Davenant zagovarali su slobodnu trgovinu i posve jasno razlikovali materijalni supstrat novca od njegove funkcije legalnog sredstva razmjene. Najotvoreniju inačicu merkantilizma zastupali su niz. ekonomisti. Oni su razvili pomorsko-trg. tip merkantilizma, koji se, među prvima, okrenuo slobodnoj trgovini, jer je Nizozemska bila gl. opskrbljivač Europe kolon. robom, a razvila je i veliku trgovinu žitaricama, pa je za nju slobodna trgovina bila važnija nego za druge zemlje. Za načelo slobodne trgovine osobito se zauzimao Pieter de la Court, koji je zahtijevao da trgovina bude slobodna od svih ograničenja. Za razvoj tal. merkantilizma odsudna je bila činjenica da je zemlja bila siromašna rudama, da svoje brojno stanovništvo nije mogla prehranjivati iz vlastitih izvora, te da uopće nije imala nalazišta zlata i srebra. Zato su se merkantilisti pretežito bavili trgovačkim i industr. razvojem, te razvojem pomorstva i novčarstva. Gl. su mu predstavnici bili G. Botero, G. Scaruffi, te osobito B. Davanzati, koji je isticao važnost novca kao temeljnog uvjeta blagostanja i predlagao stvaranje jedinstvenoga valutnog sustava na osnovi fiksnog omjera između zlata i srebra u cijelome svijetu pod autoritetom eur. konferencije, i A. Serra, koji je teorijski uvjerljivo dokazivao da povoljna bilanca plaćanja mora biti primarni cilj drž. politike, jer se njome osigurava priljev zlata i srebra, a ona se može postići drž. intervencijom u promicanje izvoza i reguliranje mjeničnih tečajeva.
Hrvatska ima jaku merkantilističku tradiciju, koja je s jedne strane naslonjena na talijanski merkantilizam, a s druge strane na posebnu tradiciju srednjoeur. merkantilizma koji se naziva kameralizmom (→ kameralizam). Među najranijim merkantilističkim djelima je rasprava Dubrovčanina B. Kotruljevića O trgovini i o savršenom trgovcu, napisana 1458., u kojoj je sustavno prikazao trg. praksu svojega doba, afirmirajući trgovinu kao korisnu i plemenitu djelatnost koja zahtijeva mnoga specifična znanja i visok moral trgovaca. U XVI. i XVII. st. merkantilistička tradicija prisutna je u djelima N. V. Gučetića i J. Križanića. Istaknuti kameralisti XVIII. st. bili su A. A. Barić, F. Lehnau te osobito N. Škrlec-Lomnički, koji se u djelu Nacrt i obrazloženje zakona zauzima za protekcionističku politiku zaštite hrv. i ug. gospodarskih interesa protiv austr. konkurencije, ali daje i elemente ekon. liberalizma.

Istorija Podunavlja merkantilizam fernan brodel pomorstvo Dunav istorija srednje evrope balkan balkana
MG153 (N)