Cena: |
600 din
(Predmet je prodat)
|
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Stari grad, Beograd-Stari grad |
Godina izdanja: 1998
ISBN: 86-7501-053-2
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Nikola Jorga, Istorija Rumuna i njihove civilizacije, Dositej DD, Beograd 1998. Tvrd povez, dimenzija 21 x 14.5 cm. Strana 303.
Bez podvlačenja, jedna strana umrljana kafom, CENA SNIŽENA.
Nikolaje Jorga (rum. Nicolae Iorga; Botošani, 17. januar 1871 — Strežniku, 27. novembar 1940) (pravo ime Niku N. Jorga (rum. Nicu N. Iorga)), je bio rumunski istoričar, književni kritičar, dokumentarista, dramaturg, pesnik, enciklopedista, memoarista, ministar, poslanik, premijer, univerzitetski profesor i akademik Rumunske akademije nauka. Međunarodno je poznat kao istoričar srednjeg veka (medievista), vizantolog, rumunista, slavista, istoričar umetnosti i filozof istorije.
Kako je odredio Đorđe Kalinesku: Jorga je u prvim decenijama XX veka u rumunskoj kulturi odigrao ulogu Voltera.
Prvo je studirao i Italiji (april i jun 1890), zatim u Francuskoj, gde je pohađao École pratique des hautes études. Doprineo je Encyclopédie française, preporučen od slaviste Luja Ležea. Sećajući se prošlosti, rekao je: `Nisam nikad imao toliko vremena na raspolaganju, toliko slobode duha, toliko radosti da učim od velikih figura čovečanstva, kao tada u leto 1890. godine`.
U vreme kad se pripremao da dobije drugu diplomu, Jorga se zainteresovao i za filologiju, učeći engleski, nemački i osnove drugih germanskih jezika. Boravio je u Engleskoj i Italiji 1892, tražeći istorijske izvore za svoju tezu na francuskom o Filipu de Mezijeru, Francuzu koji je učestvovao u Krstaškom ratu u Aleksandriji. U međuvremenu postaje saradnik akademskog časopisa Revue Historique.
Ipak, nezadovoljan obrazovanjem u Francuskoj, Jorga je predao disertaciju, i 1893. otišao u Nemačko carstvo, na doktorske studije na Humboltovom univerzitetu u Berlinu. Rad o Markizu de Saluzou mu nije bio prihvaćen, jer Jorga nije studirao tri godine, kako se zahtevalo.
Kao alternativu je naveo da je rad u celosti njegov, ali je njegovo promovisanje tehnički bio osporeno, sa ocenom da je tekst redigovan od strane boljeg govornika nemačkog jezika, iako intervencije nisu suštinski izmenile rad. Jorga je predao doktorat na Univerzitetu u Lajpcigu; za svoj rad, procenjen od tri slavna Nemca — Adolf Birh-Hiršendorf, Karl Lampreht i Čarls Vahsmut — dobio je diplomu u avgustu iste godine.
Jorga je 25. jula primio i diplomu od École pratique, za prethodni rad o Mezijeru, procenjen od strane Gastona Parija, Šarla Bemona i drugih. Vreme je provodio istražujući istorijske izvore u Berlinu, Lajpcigu i Drezdenu. Između 1890. i kraja 1893. objavljuje tri rada: svoj debi u poeziji (Poezii, Poeme), prvi deo iz serije `Skice iz rumunske literature` (Schițe din literatura română, 1893; drugi 1894) i rad iz Lajpciga, štampan u Parizu kao Thomas III, marquis de Saluces. Étude historique et littéraire.
Imajući na raspolaganju još jednu godinu, Jorga je proveo vreme u inostranstvu, istražujući više gradskih arhiva Nemačke (Minhen), Austrije (Insbruk) i Italije (Firenca, Milano, Napulj, Rim, Venecija itd).
Usredsredio se na istorijske ličnosti iz Moldavije i Vlaške, između ostalog i na spiskove Vladara Moldavije, Petrua Škijopula, njegovog sina Stefanicu i Mihaja Hrabrog. Družio se i sprijateljio sa mnogim istoričarima iz evropskih zemalja: urednicima Revue de l`Orient Latin, koji su Jorgine studije objavili po prvi put u Notes et extraits` i Francom Funkom-Brentanom, sa kojim je objavljivao u Revue Critique. Radovi su mu bili objavljeni i u dva rumunska lista u Austro-Ugarskoj, Familija i Vatra.
Premijer
Jorga je postao Premijer rumunije u aprilu 1931,na zahteh Kralja Karola II,koji se vratio iz egzila da bi zamenio svog sina,Mihaja I.Njegove Relacije sa monarhom autoritaristom su se poboljšale od vremenea kada je ovaj posećivao Jorgu u vili u Valeni de Munte 1930. godine.Jedan istoričar savremenik,Hugh Seton-Watson (sin R.W. Seton-Watson),dokumentovao je da agrarna politika konfiskacije koju je sproveo Karol II je bila u ličnom interesu Kralja,beležeći `ogromna sujeta profesora Jorge ga je ponovo odvela u Kraljeve ruke`.
Nesmotrena ambicija Jorge je spominjana i od istoričara kulture Z. Ornea,koji je između ostale i Jorgu ubrajao u one koji su se suprotstavljali obaranju Karola sa trona.
Za kratko vreme,Jorgina podrška kontroverznom monarhu,je doprinela raskidanju koalicije PNR i Seljačke Stranke.
Još jednom na tronu,Karol je pravio tehnokratske eksperimente,pozajmljujući profesionalce iz više političkih partija,i tesno povezujući Jorgu sa Ministarstvom Administracije i unutrašnjih poslova i Konstantinom Arđetoianu.Jorga je prošao na Opštim izborima u rumuniji 1931,posle kojih je predvodio koaliciju nacionalne unije,sa podrškom od strane protivnika,nacional-liberala.Za vreme kratkog mandata proputovao je celu zemlju,posećujući oko 40 gradova i opština.Bio je i u jednoj državnoj poseti u Francuskoj,gde je bio primljen od premijera Aristide Briand i njegovog saveznika André Tardieu.U znak priznanja kao Albanologu,Albansko Kraljevstvo mu je dodelilo imanje u gradu Saranda,gde je Jorga napravio rumunski Institut za arheologiju `rumunski Institut u Albaniji`.
Glavni sukob Karola iz Jorginog mandata je bio sa Gvozdenom Gardom (Garda de Fier),jednom fašističkom organizacijom cije članstvo je bio u porastu.Marta 1932,Jorga je potpisao ukaz kojim se pokret stavlja van zakona,ukaz koji je predstavljao početak sukoba sa interesima osnivača garde Korneliu Zelea Kodreanu.
Zakon o obrazovanju je pružao univezitetima autonomiju,za šta je Jorga se borio još dvadesetih godina,bila je smatrana nerealnom od strane Florian Štefanesku-Goanga,koji je smatrao da to ohrabruje političke agitatore da putuju van zemlje.
Osnovao je još jednu letnju školu u turističkom mestu Balčik (Balcic) u Dobrođi (Dobrogea) Veliki problem sa kojim se Jorga suočavao je bila ekonomska kriza,deo Velike ekonomske krize u svetu,bez uspeha da je nuetrališe.
Kabinet je probao da implementira brisanje dugova uzgajivača palih u dugove finansijskog tržišta i potpisao jedan ugovor sa Argentinom ,velikim izvoznikom poljoprivrednih proizvoda,da probali da limitiraju deflaciju.Loše vođenje ekonomije učinilo je istoričara metom poniženja i u široj javnosti.
Buđetski deficit je bio smanjen kroz mere drstičnih smanjenja primanja svih koji su na buđetu,dovodeći do razočarenja srednje klase,koja je počela da podržava Gardu još više.
Drugi kontroverzni aspekti su možda bili favorizacija i nepotizam: viđen kao centralna akademska figura,Jorga je pomogao porodici George Bogdan-Duika i Parvan,promovišući mladog istoričara Andrei Oceteta, i imenujući svog prijatelja (s kojim se orodio) Kolonel Kiresku za prefekta Okruga Storožinec .
Njegov mandat je još poznat po rastućim tenzijama izmeđđu PND u Bukureštu i bivših saveznika u Transilvaniji:Jorga je došao na vlast posle širenja glasina prema kojima PNC podržava `transilvanijsku zaveru`,Jorgin kabinet nemajući nijednog političara iz Transilvanije je bio otvoren za njih,stvarajući ministarstvo nacionalnih manjina.
Nikoae Jorga je dao ostavku na funkciju u maju 1932,vraćajući se u Akademski život.Ostavka je usledila posle nesporazuma između Karola II i frakcije desnice PNC,koja je nametnula za premijera Aleksandra Vaida Voevod.PND je brzo postao mala partija u političkom životu.Preživeo je kroz savez sa nacional-liberalima ili sa Avereskuom,za vreme kada je Arđetoianu otišao iz stranke da bi napravio malu agrarnu grupu.Jorga je pisao sećanja ,štampane pod naslovom `Pod tri kralja`,sa kojima je hteo da kontrira političkim protivnicima.
Osnovao je Muzej Svete Umetnosti,vođen od strane Palate Kreculesku.