Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1954
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Ilustrovano
G. Kostić
Beograd 1954.
Dobrotvor Džon Huipl Frotingham / John Frothingham
Jelena Lozanić
Darinka Grujić Radović
Džon Frotingam (John Frothingham, Bruklin, 1878[1] — Getari, 19. novembar 1935[2]) bio je američki pravnik, industrijalac, savremenik i učesnik Velikog rata i veliki ljubitelj muzike preko koje doznao za sudbini slovenskih naroda u ratu, kome je pomogao prikupljanjem dece – ratne siročadi i osnivanjam četiri Amerikanska vaspitna doma za ratnu siročad i napuštenu decu. Nosilac je Karađorđeve zvezde sa mačevima i Kraljevskog ordena Belog orla.[3][4]
Džon Frotingam
John Frothingham.jpg
Datum rođenja
1878.
Mesto rođenja
Bruklin
SAD
Datum smrti
1935.
Mesto smrti
Francuska
Život i karijera Uredi
Rođen je u Bruklinu, u bogatoj i uglednoj porodici iz koje potiče i jedan od najvećih američkih slikara Džejms Frotingam. Završio je francuski jezik, svirao klavir i bavio se komponovanjem. Posle diplomiranja, muzika ga je odvoela u Beč, Minhen i Prag sa ciljem da usavrši tehniku sviranja.[5]
Sa Srbima, čiji će veliki dobrotvor postati u Velikom ratu, došao je u kontakt preko iseljeničkih društava koja su svirala balkansku etno muziku u SAD. Kao zaljubljenika balkanske muzike, nesreća Srbije u Velikom ratu, u leto 1914. godine pogodila ga je toliko da je u više navrata donirao medicinski materijal i novac za ratom zahvaćenu zemlju.
Kada je Jelena Lozanić 1915. u ime Crvenog krsta Srbije otputovala u Ameriku, Frotingam se upoznaje s njom, a preko nje i sa Mihajlom Pupinom i jeromonahom Nikolajem Velimirovićem. Tada počinje njihov zajednički rad, koji će trajati više od dve decenije.
Kada se između Jelene i Džona razvila ljubav, oni su tu ljubav 1921. godine ozvaničili pred oltarom ruske crkve u Njujorku, i rođenjem devojčice Ane.
Porodica Lozanić-Frotingam je do 1935. godine živela na jugu Francuske, odakle je sve vreme pomagala deci u Srbiji.
Preminuo je 1935. godine a sahranjen je na groblju u Bijaricu u Francuskoj. Godinu dana kasnije 1936, obrazovan je Odbor u Skoplju od najviđenijih predstavnika Južne Srbije koji je imao zadatak da prikupi priloge za venac i spomenik Džonu Frotingamu, dobrotvoru i prijatelju Srpskog naroda iz vremena Velikog rata.[6]
U oktobru 1937. delegacija na čelu sa Darinkom Grujić položila je venac na Frotingamov grob. Urađen u duborezu, venac je bio visok 3 i širok 2,5 metra. U sredini venca izrađen je lik Frotingama, uokviren lovorovim listovima na kojima su ispisana imena društava, organizacija i ustanova koje je Frotingam stalno ili povremeno pomagao od početka Velikog rata do svoje smrti. Venac je bio rad skopskih umetnika i predstavljao je remek-delo.[7]
Delo Uredi
Sa svojom sestrom i ujacima 1914. godine, kada je čuo o sudbini Srbije u Velikom ratu, potražio je način kako da pomogne. Frotingam je najpre donirao 10 hiljada dolara što je bio samo početak njegovog rada na pomoći Srbiji i njenom narodu. Potom je u novembru 1914. godine poslao čitavu jednu bolnicu za Beograd, sa opremom i osobljem od ukupno deset lekara i pomoćnika. Vrednost bolnice sa svim pratećim materijalom iznosila je oko 200 hiljada tadašnjih dolara.[8]
Takođe je u Srbiji osnovao i do kraja postojanja finansirao dva doma za srpsku ratnu siročad:
Prvi dom, je bio Srpsko-američki dom, koji je sa ogromnom predanošću i zalaganjem vodila Darinka, poznata kao mama Grujić. Dom je prošao ceo ratni put od Beograda, preko Bitolja, Soluna, Atine, Nice, ponovo Beograda i na kraju Sremske Kamenice gde je postojao dok i poslednji pitomac nije iškolovan i otisnut u život.
Drugi dom, je bio Dom u Vranju smešten u dve novoizgrađene dvospratne zgrade za smeštaj ratne siročadi (kroz koji je prošlo oko 600 pitomaca) i treće za prijem gostiju.[6][a]
Napomene Uredi
^ Sve zgrade su posle Drugog svetskog rata nacionalizovane, a natpisi koji su označavali da se radilo o njegovim zadužbinama, kao i tabla koja je označavala njegovu ulicu, uništeni su. Dve zgrade u kojima je ”Frotingamova srpska ratna siročad” našla utočište, odrastala i školovala se, srušene su i na njihovo mesto sagrađena je bolnica grada Vranja.
Tags: Đevđelija 1915. Prvi svetski rat istorija srba srpska istorija amerikanci srpsko-američki odnosi u prvom svetskom ratu sjedinjene američke države srpskog naroda xx vek .. bitolj solun bombardovanje soluna selidba doma u falero srpsko-amerikanski dom