ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1972
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Autor - osoba Caesar, Gaius Iulius, oko100pne-44pne = Cezar, Gaj Julije, oko100pne-44pne
Naslov Moji ratovi / Gaj Julije Cezar ; s latinskog preveo i komentirao Ton Smerdel
Jedinstveni naslov Commentarii de bello Gallico, de bello civili, de bello Alexandrino, de bello Africano, de bello Hispanensi. srpski jezik
Ostali naslovi Opus Caesarinum
De bello Gallico
De bello civili
De bello Alexandrino
De bello Africano
De bello Hispanensi
Vrsta građe knjiga ; odrasli, opšte (lepa književnost)
Jezik hrvatski
Godina 1972
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Zora, 1972 (Zagreb : Grafički zavod Hrvatske)
Fizički opis 459 str. ; 21 cm
Drugi autori - osoba Smerdel, Ton, 1904-1970 = Smerdel, Ton, 1904-1970
Zbirka Izvanredna izdanja
Sadržaj Komentari o Galskom ratu; Komentari o građanskom ratu; Aleksandrijski rat; Afrički rat; Hispanski rat.
ISBN (Pl. sa omotom)
Napomene Prevod dela: Gai Iulii Caesaris aliorumque scriptorum Commentarii De bello Gallico, De bello civili, De bello Alexandrino, De bello Africano, De bello Hispanensi
Str. 435-441: Gaj Julije Cezar / Ton Smerdel
Tumač: str. 445-458
Bibliografija: str. 443-444
Predmetne odrednice Cezar, Gaj Julije, 100-44pne -- Vladavina i ratovi
Rimska država -- Istorija -- 1vpne -- Istorijski izvori


Gaj Julije Cezar
MOJI RATOVI
S latinskog preveo Ton Smerdel
Gaj Julije Cezar je počeo pisati već kao mladić. Plinije spominje da je pisao ljubavne pjesme. Napisao je još i neka druga djela, osim svojih djela o ratovima. U njegovu zborniku „Opus Caesarianum“ nalazi se pet povijesnih djela koja su sačuvana. To su: „Komentari o galskom ratu“, „Komentari o građanskom ratu“, „Aleksandrijski rat“, „Afrički rat“ i „Hispanski rat“. Prvo i drugo njegovo djelo je zaista napisao Cezar, dok za ostale tri monografije možemo nagađati da su njegove ili da su ih napisali njegovi oficiri.
Cijeli Cezarov opus, autentičan i sporan, čitaoca uvodi u značajno povijesno razdoblje I st. prije n. e. U toj se epohi, zahvaljujući njegovu djelu, mogu sagledati brojni događaji, politički i vojnički, a pozornica im je teritorij zemalja ondašnjeg antičkog svijeta. Zato se pred čitaocem redaju velike i male scene, krvave i katkada nerazumljive zbog ljudskih shvaćanja, ali u tim scenama kao glavno lice u drami iskrsava Cezarova ličnost sa svim svojim vrlinama i manama. Mi ga danas možemo bolje ocijeniti iz naše povijesne perspektive, kad podrobno poznajemo njegov politički i vojnički rad, a i kritičkije ulazimo u njegova povijesna djela. Ipak, svakome pojedinom čitaocu čitanje izvornih djela jednog pisca kakav je bio Cezar, u svakom pogledu omogućuje da i s manjim znanjem povijesnih zbivanja uđe u sferu stvarnosti zbivanja i zagonetke života, u kojima je Cezar kao čovjek odigrao svoju određenu ulogu.
Ovo izdanje prevoda svih djela koja čine „Opus Caesarianum“ prvi se put u nas pojavljuje.

Gaj Julije Cezar rođen je 13. jula 100. p.n.e. u Rimu, u poznatoj, ali ne i imućnoj porodici. Kasnije je ovaj državnik, general i diktator, osvojio pola sveta. Cezarov otac je preminuo kada je on bio vrlo mlad, pa je odrastao samo uz majku kojoj je bio vrlo privržen. Kasnije se oženio Kornelijom, devojkom iz aristokratske porodice što je izazvalo ljutnju diktatora Sule, koji je naredio da se par razvede pod pretnjom da će im u suprotnom oduzeti svu imovinu. Cezar je to odbio, a zatim napustio Rim kako bi služio vojsku na Siciliji i u Aziji. Kada je diktator Sula preminuo, Cezar se vratio i započeo svoju političku karijeru kao advokat i tako otvorio novo poglavlje u istoriji Rimskog carstva. Otputovao je na Rodos kako bi se posvetio studijama filozofije, ali su ga na putu do tamo kidnapovali gusari, koji su tražili otkupninu od 20 talenata. Cezar im se tada nasmejao i rekao da očigledno ne znaju koga su oteli. Na njegov nagovor gusari su zatražili i dobili 50 talenata za Cezarovo puštanje. Za vreme zarobljeništva kod gusara, ponašao se veoma slobodno, čitao im poeziju i ako mu ne bi aplaudirali, nazivao bi ih neukim varvarima, učestvovao je u raznim igrama sa gusarima i nije pokazivao nikakav strah prema njima. Čak im je u šali govorio da će ih sve povešati kad ga oslobode. Čim je pušten Cezar je organizovao poteru na moru, zarobio gusare koji su ga oteli i osudio ih na smrt razapinjanjem na krstu. Kada se vratio u Rim, Cezar je obavljao nekoliko Vladinih funkcija pod Gnejem Pompejem, a 60. godine p. n. e. izabran je za konzula.
Dolazak na vlast
Zajedno sa Pompejem i Markom Licinijem Krasom, Cezar je formirao Prvi trijumvirat, politički savez koji mu je davao veliku moć i predstavljao odskočnu dasku za još veću dominaciju. Njegova popularnost među rimskim narodom sve više je rasla, ali Pompej, koji je zavideo Cezaru na političkoj moći i uspehu, nije bio oduševljen time, a Kras je osećao prezir prema Pompeju. Cezar je pokušao da izgladi nesuglasice poslavši Krasa u Siriju, a Pompeja u Španiju. Kras je u Siriji ubijen u bitki, a Pompej se ponovo vratio u Rim. Netrpeljivost prema Cezaru vremenom je došla do tačke ključanja, pa je tako izbio građanski rat, kako navodi portal Edukacija. Nakon što je zaratio sa svojim bivšim saveznikom Pompejem, Cezar se, goneći ga, našao u Egiptu. Pompej je već bio pogubljen kada je Cezar stigao, ali je ovaj ipak odlučio da ostane u Egiptu, gde se umešao u politiku i vladavinu kraljice Kleopatre, sa kojom je dobio sina Cezariona. Proglašen je za doživotnog diktatora 45. godine p. n. e. i nazvan je Ocem svoje zemlje nakon što se vratio iz Egipta. Sedmi mesec Kvintil preimenovan je u njegovu čast i od tada je znan kao Jul. Kovani novac takođe je nosio njegov lik. Cezar je postao i autor mnogobrojnih važnih političkih spisa. Međutim, njegova očigledna arogancija i ambicija donele su mu kasnije nepopularnost i sumnju naroda.
Smrt Cezara i raspad Rimske republike
Cezara je u Senatu 15. marta 44. godine p. n. e. ubila grupa zaverenika (uključujući i njegovog usvojenog sina Bruta) koji su želeli da sačuvaju Rim od Cezarevih monarhističkih ambicija. Njegove poslednje reči „Zar i ti sine Brute?“ Vilijam Šekspir učinio je besmrtnim. Borba za prevlast izbila je nakon njegove smrti i dovela do raspada Rimske Republike. Ljudi srednjeg i niskog staleža, bili su ogorčeni time što ga je ubila grupica aristokrata. Rulja je na Cezarevoj sahrani napala domove Bruta i Kasija. Cezarev naslednik, Gaj Oktavijan na ovo je reagovao podigavši vojsku kako bi napao trupe koje su organizovali Brut i Kasije. Osamnaestogodišnjak je prvobitno sarađivao sa Markom Antonijem kako bi porazio ovu vojsku. Međutim, morao je da se bori i protiv samog Antonija koji se udružio sa Kleopatrom kako bi preuzeo vlast nad Rimskim carstvom. Oktavijan ih je pobedio i postao prvi rimski imperator.

MG78 (N)