Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K55
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Eduard Čalić (Marčana, 14. oktobar 1910 — Salcburg, 29. avgust 2003) je bio hrvatski istoričar, novinar i publicista. Jedan je od najznačajnijih hrvatskih novinara i istoričara svih vremena. Bio je dosledan antirevizionista, prevodilac, radio dramski pisac i popularizator nauke i organizator mnogih izložbi. Na francuski je preveo Vojnovićevu dubrovačku trilogiju. Svojim bogatim naučnim, stručnim i popularizacijskim opusom i kao izraziti humanista i demokrata značajno je doprineo afirmaciji svog istarskog zavičaja, hrvatskog naroda i Hrvatske.
Rođen je u uglednoj i imućnoj hrvatskoj porodici, 14. oktobra 1910. godine u gradiću Marčana u južnoj Istri, oko 15 km severoistočno od Pule u Istarskoj županiji, u Hrvatskoj. U rodnoj Marčani proveo najranije detinjstvo i započeo osnovnu školu.[1]
Kada se u Istri sve promenilo 1918. godine nakon okupacije ovog dela Hrvatske od strane Kraljevina Italija, a fašisti počeli da trasiraju put do moći, porodica Čalić je među prvima bili primorani da napuste domovinu (1921), kao deo stotina hiljada prognanih Hrvata i Slovenaca iz Istre.
Nakon preseljenja Čalić je školovanje nastavio na Sušaku (Kraljevina SHS), gradu blizancu tadašnje Rijeke (Kraljevina Italija). Diplomirao je u Karlovcu (1931), a diplomu prava stekao je u Zagrebu (1937). Kao dobar studen, sa odličnim znanjem, na predlog prof. Bazala upućen je na poslediplomske studije u Berlin (jer je od 1936. godine bio saradnik zagrebačkog dnevnika Novosti, od 1939. dopisnik Velikog nemačkog rajha).
U Hrvatskoj je bio pod stalnim uticajem fašističkih terorista, koji su mu ukazivali na njegov budući put. Međutim on nije mogao da ostane ravnodušan u nacističkom okruženju i svestrano je pomagao politički, rasno i na druge načine progonjenim ljudima.
Kraja studija i odbrana doktorata, Eduarda je zatekla 1941. godine, pa su mu vlasti zabranile njegovu doktorsku promociju.
Uhapšen je prilikom bekstva iz Nemačke i zatvoren u Berlinu i zatvoren u koncentracioni logor smrti Sachenhausen-Oranieburg (od 1942.). Sve vreme boravka u logoru Eduard se nije predao sudbini: bio je poverenik (naravno, tajni) jugoslovenskih logoraša i član međunarodnog komiteta pokreta otpora. Nakako je uspeo da živ dočeka svoju slobodu 4. maja 1945. godine i do 1946. godine sarađivao je sa Crvenim krstom u vraćanju preživelih zatočenika iz Nemačke u domovinu.
Po završetku Drugog svetskog rata do 1975. živeo je u zapadnom Berlinu, zatim u Parizu. Od 1959. bio je novinar-komentator svetski poznatog pariskog lista Combat i saradnik novinske agencije Opera Mundi.
Doktorat je odbranio tek 1963. godine u zapadnom Berlinu. Ali čak i bez doktorata, u međuvremenu je postao istoričar i politikolog svetskog glasa. Konkretno, bavio se uzrocima Drugog svetskog rata i njegovim razvojem i praktičnim posledicama pannemačke, nacističke ideologije koja vlada u Trećem rajhu od 1930-tih.
Na polju društvenih nauka, bio je jedan od osnivača Međunarodnog komiteta za naučno proučavanje uzroka i posledica Drugog svetskog rata u Luksemburgu. Kao dugogodišnji sekretar ovog komiteta, organizovao je dva međunarodna simpozijuma u Zagrebu, u saradnji sa Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti. Rezultati ovih simpozijuma objavljeni u dva rada Akademije : Drugi svetski rat i Mir među narodima (1970) i Snage i putevi mira (1978).
Bio je u braku sa nemicom Elke-Marie Čalić, sa kojom ima ćerku nemačku istoričarku Mari Žanin Čalić, poznatu u Srbiji i u profesionalnim krugovima po visoko cenjenim studijama, objavljenih 2004. godine (Društvena istorija Srbije 1815-1941: Polagani napredak u industrijalizaciji, Beograd, prevedenih i objavljenih na srpski jezik). i delu Rat u Bosni i Hercegovini: Uzroci konfliktne strukture - međunarodni pokušaji rešavanja (Der Krieg in Bosnien-Hercegovina: Ursachen, Konfliktstrukturen, internationale Lösungsversuche: 1995).[2] Čalićevi nećaci su Josip i Jakov Gumzej.
Nakon raspada Jugoslavije 1990-tih predložen je za savetničko mesto predsednika Franje Tuđmana u oblasti ljudskih prava.
Preminuo je u Salcburg, Austrija 29. avgust 2003. godine u 93 godini života.
Delo
Čalić je svojim radom ušao u svetsku istoriju vrhunskog novinarstva, između ostalog, zato što toga što je otkrio svetu: Kina ima atomsku bombu; i kao izveštač sa sudbonosne mirovne konferencije u Parizu 1947. koja je takođe odlučivala o budućnosti njegovog rodnog kraja, Istre.
Objavio je seriju i značajan broj novinskih članaka trajne vrednosti, istraživačkog, analitičkog karaktera, među kojima mnogi od njih i danas imaju vrednost izvora.
Koristeći se novim oblicima medija, tada veoma popularnim radiom, Čalić je odobrio za izvođenje u raznim zemljama nekoliko njegovih drama (kao što je npr bila ona o velikom afričkom istraživaču i naučniku A. Švajceru), mada su neke drame realizovane na klasičan način, npr. u čuvenoj Komedi fransez, o poznatom J. Jauresu. Snimio je i brojne dokumentarne ali i televizijske filmove.
Čalić je svoje bogato filološko znanje pretočio i u prevodilački opus, pa je na primer jedan od njegovik kapitalnih prevoda bila, Vojnovićeva Dubrovačka trilogija (koju je preveo na francuski jezik).
Bio je i organizator mnogih izložbi.
Kao autor niza knjiga naučne i stručne vrednosti, on je njihovim sadržajem uspeo da populariše istorijske i političke nauke. Ova dela štampana su u Argentini, Francuskoj, Japanu, Nemačkoj, bivšoj SFR Jugoslaviji, Sjedinjenim Američkim Državama i Republici Hrvatskoj.
Na osnovu njemu raspoloživih izvora, Čalić je prvi razbio mit o nepostojanju holokausta u Trećem rajhu. Prvi je dokazao - da su nacisti sami spalili Rajhstag da bi izazvali smrtonosne progone, da atentat na francuskog ministra spoljnih poslova L. Bartoa i kralja Aleksandra nisu organizovale ustaše, već nacisti, Gestapoa.[3]
Glas Istre objavio je nekoliko intervjua u kojima je dr Čalić naučno objasnio najteža poglavlja evropske istorije i upozorio na opasnosti koje su pretile i prete starom kontinentu, uključujući i Hrvatsku. Ovi njegovi intervjui objavljeni su u nekoliko hrvatskih novina.
Čalićevo životno delo je „Evropska trilogija“ u tritoma (Smrtni udar Evropi, Anatomija Versaja i Pad Trećeg rajha). Među njegovim brojnim knjigama je „Hitler bez maske“ objavljen 1968. godine u Frankfurtu, ali i njegovo poslednje delo pred smrt „Od Hitlera do Bin Ladena“ u izdanju C.A.S.H. iz Pule, Biblioteka Histria Croatica
Dobitnik je mnogih nagrada, uključujući Francusku međunarodnu nagradu za otpor za životno delo.
uspon i pad trećeg rajha sirer nacizam fasizam adolf hitler mein kampf nacisti jevreji drugi svetski rat nemacka istorija rajhstag rajhstaga treci rajh