pregleda

Eduard Čalić HITLEROVA PROVOKACIJA /Paljenje Reichstaga


Cena:
990 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (5854)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 10705

Moj Dućan Moj Dućan

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K55
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Eduard Čalić (Marčana, 14. oktobar 1910 — Salcburg, 29. avgust 2003) je bio hrvatski istoričar, novinar i publicista. Jedan je od najznačajnijih hrvatskih novinara i istoričara svih vremena. Bio je dosledan antirevizionista, prevodilac, radio dramski pisac i popularizator nauke i organizator mnogih izložbi. Na francuski je preveo Vojnovićevu dubrovačku trilogiju. Svojim bogatim naučnim, stručnim i popularizacijskim opusom i kao izraziti humanista i demokrata značajno je doprineo afirmaciji svog istarskog zavičaja, hrvatskog naroda i Hrvatske.

Rođen je u uglednoj i imućnoj hrvatskoj porodici, 14. oktobra 1910. godine u gradiću Marčana u južnoj Istri, oko 15 km severoistočno od Pule u Istarskoj županiji, u Hrvatskoj. U rodnoj Marčani proveo najranije detinjstvo i započeo osnovnu školu.[1]

Kada se u Istri sve promenilo 1918. godine nakon okupacije ovog dela Hrvatske od strane Kraljevina Italija, a fašisti počeli da trasiraju put do moći, porodica Čalić je među prvima bili primorani da napuste domovinu (1921), kao deo stotina hiljada prognanih Hrvata i Slovenaca iz Istre.

Nakon preseljenja Čalić je školovanje nastavio na Sušaku (Kraljevina SHS), gradu blizancu tadašnje Rijeke (Kraljevina Italija). Diplomirao je u Karlovcu (1931), a diplomu prava stekao je u Zagrebu (1937). Kao dobar studen, sa odličnim znanjem, na predlog prof. Bazala upućen je na poslediplomske studije u Berlin (jer je od 1936. godine bio saradnik zagrebačkog dnevnika Novosti, od 1939. dopisnik Velikog nemačkog rajha).

U Hrvatskoj je bio pod stalnim uticajem fašističkih terorista, koji su mu ukazivali na njegov budući put. Međutim on nije mogao da ostane ravnodušan u nacističkom okruženju i svestrano je pomagao politički, rasno i na druge načine progonjenim ljudima.

Kraja studija i odbrana doktorata, Eduarda je zatekla 1941. godine, pa su mu vlasti zabranile njegovu doktorsku promociju.

Uhapšen je prilikom bekstva iz Nemačke i zatvoren u Berlinu i zatvoren u koncentracioni logor smrti Sachenhausen-Oranieburg (od 1942.). Sve vreme boravka u logoru Eduard se nije predao sudbini: bio je poverenik (naravno, tajni) jugoslovenskih logoraša i član međunarodnog komiteta pokreta otpora. Nakako je uspeo da živ dočeka svoju slobodu 4. maja 1945. godine i do 1946. godine sarađivao je sa Crvenim krstom u vraćanju preživelih zatočenika iz Nemačke u domovinu.

Po završetku Drugog svetskog rata do 1975. živeo je u zapadnom Berlinu, zatim u Parizu. Od 1959. bio je novinar-komentator svetski poznatog pariskog lista Combat i saradnik novinske agencije Opera Mundi.

Doktorat je odbranio tek 1963. godine u zapadnom Berlinu. Ali čak i bez doktorata, u međuvremenu je postao istoričar i politikolog svetskog glasa. Konkretno, bavio se uzrocima Drugog svetskog rata i njegovim razvojem i praktičnim posledicama pannemačke, nacističke ideologije koja vlada u Trećem rajhu od 1930-tih.

Na polju društvenih nauka, bio je jedan od osnivača Međunarodnog komiteta za naučno proučavanje uzroka i posledica Drugog svetskog rata u Luksemburgu. Kao dugogodišnji sekretar ovog komiteta, organizovao je dva međunarodna simpozijuma u ​​Zagrebu, u saradnji sa Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti. Rezultati ovih simpozijuma objavljeni u dva rada Akademije : Drugi svetski rat i Mir među narodima (1970) i Snage i putevi mira (1978).

Bio je u braku sa nemicom Elke-Marie Čalić, sa kojom ima ćerku nemačku istoričarku Mari Žanin Čalić, poznatu u Srbiji i u profesionalnim krugovima po visoko cenjenim studijama, objavljenih 2004. godine (Društvena istorija Srbije 1815-1941: Polagani napredak u industrijalizaciji, Beograd, prevedenih i objavljenih na srpski jezik). i delu Rat u Bosni i Hercegovini: Uzroci konfliktne strukture - međunarodni pokušaji rešavanja (Der Krieg in Bosnien-Hercegovina: Ursachen, Konfliktstrukturen, internationale Lösungsversuche: 1995).[2] Čalićevi nećaci su Josip i Jakov Gumzej.

Nakon raspada Jugoslavije 1990-tih predložen je za savetničko mesto predsednika Franje Tuđmana u oblasti ljudskih prava.

Preminuo je u Salcburg, Austrija 29. avgust 2003. godine u 93 godini života.

Delo
Čalić je svojim radom ušao u svetsku istoriju vrhunskog novinarstva, između ostalog, zato što toga što je otkrio svetu: Kina ima atomsku bombu; i kao izveštač sa sudbonosne mirovne konferencije u Parizu 1947. koja je takođe odlučivala o budućnosti njegovog rodnog kraja, Istre.

Objavio je seriju i značajan broj novinskih članaka trajne vrednosti, istraživačkog, analitičkog karaktera, među kojima mnogi od njih i danas imaju vrednost izvora.

Koristeći se novim oblicima medija, tada veoma popularnim radiom, Čalić je odobrio za izvođenje u raznim zemljama nekoliko njegovih drama (kao što je npr bila ona o velikom afričkom istraživaču i naučniku A. Švajceru), mada su neke drame realizovane na klasičan način, npr. u čuvenoj Komedi fransez, o poznatom J. Jauresu. Snimio je i brojne dokumentarne ali i televizijske filmove.

Čalić je svoje bogato filološko znanje pretočio i u prevodilački opus, pa je na primer jedan od njegovik kapitalnih prevoda bila, Vojnovićeva Dubrovačka trilogija (koju je preveo na francuski jezik).

Bio je i organizator mnogih izložbi.

Kao autor niza knjiga naučne i stručne vrednosti, on je njihovim sadržajem uspeo da populariše istorijske i političke nauke. Ova dela štampana su u Argentini, Francuskoj, Japanu, Nemačkoj, bivšoj SFR Jugoslaviji, Sjedinjenim Američkim Državama i Republici Hrvatskoj.

Na osnovu njemu raspoloživih izvora, Čalić je prvi razbio mit o nepostojanju holokausta u Trećem rajhu. Prvi je dokazao - da su nacisti sami spalili Rajhstag da bi izazvali smrtonosne progone, da atentat na francuskog ministra spoljnih poslova L. Bartoa i kralja Aleksandra nisu organizovale ustaše, već nacisti, Gestapoa.[3]

Glas Istre objavio je nekoliko intervjua u kojima je dr Čalić naučno objasnio najteža poglavlja evropske istorije i upozorio na opasnosti koje su pretile i prete starom kontinentu, uključujući i Hrvatsku. Ovi njegovi intervjui objavljeni su u nekoliko hrvatskih novina.

Čalićevo životno delo je „Evropska trilogija“ u tritoma (Smrtni udar Evropi, Anatomija Versaja i Pad Trećeg rajha). Među njegovim brojnim knjigama je „Hitler bez maske“ objavljen 1968. godine u Frankfurtu, ali i njegovo poslednje delo pred smrt „Od Hitlera do Bin Ladena“ u izdanju C.A.S.H. iz Pule, Biblioteka Histria Croatica

Dobitnik je mnogih nagrada, uključujući Francusku međunarodnu nagradu za otpor za životno delo.

uspon i pad trećeg rajha sirer nacizam fasizam adolf hitler mein kampf nacisti jevreji drugi svetski rat nemacka istorija rajhstag rajhstaga treci rajh



◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.




Predmet: 66856841
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Eduard Čalić (Marčana, 14. oktobar 1910 — Salcburg, 29. avgust 2003) je bio hrvatski istoričar, novinar i publicista. Jedan je od najznačajnijih hrvatskih novinara i istoričara svih vremena. Bio je dosledan antirevizionista, prevodilac, radio dramski pisac i popularizator nauke i organizator mnogih izložbi. Na francuski je preveo Vojnovićevu dubrovačku trilogiju. Svojim bogatim naučnim, stručnim i popularizacijskim opusom i kao izraziti humanista i demokrata značajno je doprineo afirmaciji svog istarskog zavičaja, hrvatskog naroda i Hrvatske.

Rođen je u uglednoj i imućnoj hrvatskoj porodici, 14. oktobra 1910. godine u gradiću Marčana u južnoj Istri, oko 15 km severoistočno od Pule u Istarskoj županiji, u Hrvatskoj. U rodnoj Marčani proveo najranije detinjstvo i započeo osnovnu školu.[1]

Kada se u Istri sve promenilo 1918. godine nakon okupacije ovog dela Hrvatske od strane Kraljevina Italija, a fašisti počeli da trasiraju put do moći, porodica Čalić je među prvima bili primorani da napuste domovinu (1921), kao deo stotina hiljada prognanih Hrvata i Slovenaca iz Istre.

Nakon preseljenja Čalić je školovanje nastavio na Sušaku (Kraljevina SHS), gradu blizancu tadašnje Rijeke (Kraljevina Italija). Diplomirao je u Karlovcu (1931), a diplomu prava stekao je u Zagrebu (1937). Kao dobar studen, sa odličnim znanjem, na predlog prof. Bazala upućen je na poslediplomske studije u Berlin (jer je od 1936. godine bio saradnik zagrebačkog dnevnika Novosti, od 1939. dopisnik Velikog nemačkog rajha).

U Hrvatskoj je bio pod stalnim uticajem fašističkih terorista, koji su mu ukazivali na njegov budući put. Međutim on nije mogao da ostane ravnodušan u nacističkom okruženju i svestrano je pomagao politički, rasno i na druge načine progonjenim ljudima.

Kraja studija i odbrana doktorata, Eduarda je zatekla 1941. godine, pa su mu vlasti zabranile njegovu doktorsku promociju.

Uhapšen je prilikom bekstva iz Nemačke i zatvoren u Berlinu i zatvoren u koncentracioni logor smrti Sachenhausen-Oranieburg (od 1942.). Sve vreme boravka u logoru Eduard se nije predao sudbini: bio je poverenik (naravno, tajni) jugoslovenskih logoraša i član međunarodnog komiteta pokreta otpora. Nakako je uspeo da živ dočeka svoju slobodu 4. maja 1945. godine i do 1946. godine sarađivao je sa Crvenim krstom u vraćanju preživelih zatočenika iz Nemačke u domovinu.

Po završetku Drugog svetskog rata do 1975. živeo je u zapadnom Berlinu, zatim u Parizu. Od 1959. bio je novinar-komentator svetski poznatog pariskog lista Combat i saradnik novinske agencije Opera Mundi.

Doktorat je odbranio tek 1963. godine u zapadnom Berlinu. Ali čak i bez doktorata, u međuvremenu je postao istoričar i politikolog svetskog glasa. Konkretno, bavio se uzrocima Drugog svetskog rata i njegovim razvojem i praktičnim posledicama pannemačke, nacističke ideologije koja vlada u Trećem rajhu od 1930-tih.

Na polju društvenih nauka, bio je jedan od osnivača Međunarodnog komiteta za naučno proučavanje uzroka i posledica Drugog svetskog rata u Luksemburgu. Kao dugogodišnji sekretar ovog komiteta, organizovao je dva međunarodna simpozijuma u ​​Zagrebu, u saradnji sa Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti. Rezultati ovih simpozijuma objavljeni u dva rada Akademije : Drugi svetski rat i Mir među narodima (1970) i Snage i putevi mira (1978).

Bio je u braku sa nemicom Elke-Marie Čalić, sa kojom ima ćerku nemačku istoričarku Mari Žanin Čalić, poznatu u Srbiji i u profesionalnim krugovima po visoko cenjenim studijama, objavljenih 2004. godine (Društvena istorija Srbije 1815-1941: Polagani napredak u industrijalizaciji, Beograd, prevedenih i objavljenih na srpski jezik). i delu Rat u Bosni i Hercegovini: Uzroci konfliktne strukture - međunarodni pokušaji rešavanja (Der Krieg in Bosnien-Hercegovina: Ursachen, Konfliktstrukturen, internationale Lösungsversuche: 1995).[2] Čalićevi nećaci su Josip i Jakov Gumzej.

Nakon raspada Jugoslavije 1990-tih predložen je za savetničko mesto predsednika Franje Tuđmana u oblasti ljudskih prava.

Preminuo je u Salcburg, Austrija 29. avgust 2003. godine u 93 godini života.

Delo
Čalić je svojim radom ušao u svetsku istoriju vrhunskog novinarstva, između ostalog, zato što toga što je otkrio svetu: Kina ima atomsku bombu; i kao izveštač sa sudbonosne mirovne konferencije u Parizu 1947. koja je takođe odlučivala o budućnosti njegovog rodnog kraja, Istre.

Objavio je seriju i značajan broj novinskih članaka trajne vrednosti, istraživačkog, analitičkog karaktera, među kojima mnogi od njih i danas imaju vrednost izvora.

Koristeći se novim oblicima medija, tada veoma popularnim radiom, Čalić je odobrio za izvođenje u raznim zemljama nekoliko njegovih drama (kao što je npr bila ona o velikom afričkom istraživaču i naučniku A. Švajceru), mada su neke drame realizovane na klasičan način, npr. u čuvenoj Komedi fransez, o poznatom J. Jauresu. Snimio je i brojne dokumentarne ali i televizijske filmove.

Čalić je svoje bogato filološko znanje pretočio i u prevodilački opus, pa je na primer jedan od njegovik kapitalnih prevoda bila, Vojnovićeva Dubrovačka trilogija (koju je preveo na francuski jezik).

Bio je i organizator mnogih izložbi.

Kao autor niza knjiga naučne i stručne vrednosti, on je njihovim sadržajem uspeo da populariše istorijske i političke nauke. Ova dela štampana su u Argentini, Francuskoj, Japanu, Nemačkoj, bivšoj SFR Jugoslaviji, Sjedinjenim Američkim Državama i Republici Hrvatskoj.

Na osnovu njemu raspoloživih izvora, Čalić je prvi razbio mit o nepostojanju holokausta u Trećem rajhu. Prvi je dokazao - da su nacisti sami spalili Rajhstag da bi izazvali smrtonosne progone, da atentat na francuskog ministra spoljnih poslova L. Bartoa i kralja Aleksandra nisu organizovale ustaše, već nacisti, Gestapoa.[3]

Glas Istre objavio je nekoliko intervjua u kojima je dr Čalić naučno objasnio najteža poglavlja evropske istorije i upozorio na opasnosti koje su pretile i prete starom kontinentu, uključujući i Hrvatsku. Ovi njegovi intervjui objavljeni su u nekoliko hrvatskih novina.

Čalićevo životno delo je „Evropska trilogija“ u tritoma (Smrtni udar Evropi, Anatomija Versaja i Pad Trećeg rajha). Među njegovim brojnim knjigama je „Hitler bez maske“ objavljen 1968. godine u Frankfurtu, ali i njegovo poslednje delo pred smrt „Od Hitlera do Bin Ladena“ u izdanju C.A.S.H. iz Pule, Biblioteka Histria Croatica

Dobitnik je mnogih nagrada, uključujući Francusku međunarodnu nagradu za otpor za životno delo.

uspon i pad trećeg rajha sirer nacizam fasizam adolf hitler mein kampf nacisti jevreji drugi svetski rat nemacka istorija rajhstag rajhstaga treci rajh



66856841 Eduard Čalić HITLEROVA PROVOKACIJA /Paljenje Reichstaga

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.