Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 2016
ISBN: 978-86-85869-79-2
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
DOKUMENTI O UMIRANJU SRBA ZATOČENIKA U ARADSKOM LOGORU 1914-1915. (1916) GODINE - Stevan Bugarski, Božidar Panić
Format: 15 x 24 cm
Strana: 492
Papir: ofset
Povez: tvrd, šiveno, plastificirano
Ilustracije: crno bele
”Aradski logor je tužna i po mnogo čemu osobena uspomena.
Nije bio namenjen ratnim zarobljenicima nego civilima koje su vlasti smatrale sumnjivim i potencijalno opasnim. Ne razmatrajući problem sa pravnog stanovišta, valja istaći da su među internircima bile žene, čak i trudnice, osobe stare do 101 godine, deca od kojih su neka rođena i umrla u logoru, a da nisu videla svet izvan zidina. Odbir žrtava iz svih društvenih slojeva, svih uzrasta, uključujući decu i trudnice, razvejava čak i pretpostavku da su mogle bilo čim ugroziti crno-žutu monarhiju.
Prvi transport stigao je u logor 31. juna 1914, nakon samo dva dana od kako Dunavska flotila beše ispalila prvu topovsku đulad na Beograd. Kopnene opracije još ne behu započele, austrougarska vojska još ne beše kročila na tlo Srbije, dakle pristigli, odreda stigmatizovani kao ratni zarobljenici (”hadifogolyok”), ne samo da nisu bili ratni plen, nego nisu ni poticali sa neprijateljske teritorije; bili su to austrougarski građani iz Bosne i Hercegovine. Brzina kojom su utamničeni odaje činjenicu da je operacija detaljno pripremana čak i pre Sarajevskog atentata.
Kasnije će biti dopremani zarobljenici iz Srbije, ali i sa mnogih područja Austrougarske. Aradski pravnik Štefan Čičo Pop, poslamik u Mađarskom parlamentu, zvanično je 1915. obavestio državne vlasti da u Aradu nije logor nego pakao”. (Stevan Bugarski)