Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K22
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljasnjost kao na fotografijama, unutrasnjost u dobrom i urednom stanju!
Izdavač: Jugoslavija
Prevod dela: L`art de l`Iran - Andre Godard
Godina: 1965
Broj strana: 412, 179 crno-belih reprodukcija u bakro-štampi, 6 reprodukcija u boji, 232 crteža i plana u tekstu, 6 karata
Format: 23.5x18
Povez: tvrd
Andre Godard (rođen 21. januara 1881. u Šomonu, † 31. jula 1965. U Parizu) bio je francuski arhitekta, arheolog i istoričar umetnosti. Takođe je bio direktor Iranske arheološke službe (IAS) (Edareh-ie kol-e `atikat).
Andre Godard je studirao arheologiju na Bliskom Istoku, specijalizirajući se prvenstveno za Iran. Usledila je saradnja sa Ernstom Herzfeldom i Henrijem Violetom u Iraku (Samarra) i Egiptu.
Posle Prvog svetskog rata, Godard se oženio Iedom Reuilli (1889–1979), koja je izučavala orijentalne jezike, i 1922. učestvovao je u francuskoj arheološkoj delegaciji u Avganistanu. Tamo se posvetio proučavanju statua Bude Bamiian. Godine 1925. u muzeju Guimet usledila je izložba o ovom budističkom hodočašću.
Od 1928. do 1953. i od 1956. do 1960. Andre Godard bio je direktor Iranske arheološke službe (IAS). Ovo je uspostavio Reza Šah nakon isteka francuskog monopola na arheološka istraživanja u Iranu. Za to vreme Godard je dizajnirao muzej Bastan (Museh-ie Iran-e Bastan (Muzej starog Irana)), koji je kasnije usmerio.
U saradnji sa drugim arhitektama usledila je restauracija i dizajn nekoliko važnih zgrada, uključujući Institut lepih umetnosti Univerziteta u Teheranu, čiji je nastavni plan kasnije razvio kao dekan po uzoru na francusku Ecole des Beauk-Arts.
Po povratku u Francusku 1960. godine, Godard je napisao knjigu L`Art de l`Iran, u kojoj je predstavio razvoj iranske arhitekture - fokus svojih istraživanja.