| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje Organizovani transport |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Pouzećem Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1970
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Vrsta: Teorija književnosti
Stav Vladimira Iljiča Lenjina o književnosti se pre svega zasnivao na principu partijske literature, gde književnost treba da bude sastavni deo opšte proleterske stvari i podređena ciljevima Socijaldemokratske radničke partije. On je smatrao da ona ne može biti individualni, nezavisni poduhvat niti sredstvo za bogaćenje pojedinaca ili grupa, suprotstavljajući se buržoaskim shvatanjima književne karijere i individualizma.
Ključne tačke Lenjinovog pogleda na književnost uključuju:
Partijska literatura: Lenjin je 1905. godine u svom članku `Partijska organizacija i partijska literatura` izneo jasan stav da literatura, čak i ona `legalno` objavljena, mora postati partijska literatura, čineći `zupčanik i šraf` jedinstvenog velikog socijaldemokratskog mehanizma.
Kritika buržoaske kulture: Bio je neprijateljski nastrojen prema profitabilnoj, komercijalizovanoj buržoaskoj štampi i `aristokratskom anarhizmu` pisaca, zalažući se za princip partijske literature kao suprotnost tim praksama.
Očuvanje klasičnih vrednosti: Uprkos svojim revolucionarnim uverenjima, Lenjin je cenio vrhunce buržoaske kulture i klasičnu rusku književnost, poput Puškina i Ljermontova, smatrajući da se ne mogu prevazići pukim mehaničkim formulama.
Analiza Lava Tolstoja: Lenjin je posvetio nekoliko članaka analizi dela Lava Tolstoja, diveći se njegovoj sposobnosti da dijagnostikuje ekonomsku eksploataciju i gnev seljaka, ali kritikujući njegovu nesposobnost da ponudi revolucionarno rešenje, videći u njemu istovremeno revolucionarca i reakcionara.
Obrazovanje i propaganda: Pridavao je veliki značaj izgradnji sistema narodnih biblioteka i jeftinom objavljivanju dobre literature, kao i korišćenju umetnosti, uključujući film, za propagandu i obrazovanje, podložno partijskoj cenzuri.
Odbacivanje `proleterske kulture`: Bio je protivnik nametanja jedinstvene `proleterske kulture` i zalagao se da Partija ne treba da se vezuje ni za jedan poseban književni pravac u pogledu forme i stila, mada je pružala opšte smernice.
Njegovi stavovi nisu činili sistematsku estetiku, već su bili metodološke smernice unutar šireg marksističkog okvira, odražavajući njegovu posvećenost književnosti kao moćnom oruđu u klasnoj borbi.
O knjizevnosti - V. I. Lenjin.
Izdavac Rad Beograd 1970.
Mek povez, 270 strana.