Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Vrsta: Istorija svetske književnosti
Jezik: Srpski
lepo očuvano bez mana
BLISKI ISTOK, INDIJSKA, KINESKA, JAPANSKA I PERZIJSKA, ARAPSKA I OSTALE AZIJSKE KNJIŽEVNOSTI
Hebrejska književnost se sastoji od drevnih,[1] srednjovekovnih i modernih spisa na hebrejskom jeziku. To je jedan od primarnih oblika jevrejske književnosti, iako je bilo slučajeva da su književnost na hebrejskom pisali nejevreji.[2] Hebrejska književnost je nastajala u mnogim delovima sveta tokom srednjovekovne i moderne ere, dok je savremena hebrejska književnost uglavnom izraelska književnost. Godine 1966, Agnon je dobio Nobelovu nagradu za književnost za romane i kratke priče koji koriste jedinstveni spoj biblijskog, talmudskog i modernog hebrejskog, što ga čini prvim hebrejskim piscem koji je dobio ovu nagradu.
Antička era
уреди
Glavni članak: Drevni hebrejski spisi
Književnost na hebrejskom jeziku započinje usmenom literaturom Lešon Hakodeša (לֶשׁוֹן הֲקוֹדֶשׁ), „Svetog jezika“, od drevnih vremena i sa učenjima Abrahama, prvog od biblijskih patrijaraha Izraela, oko 2000. pne.[3] Bez premca, najvažnije delo drevne hebrejske književnosti je hebrejska Biblija (Tanah).
Mišna, sastavljena oko 200. godine, predstavlja primarnu rabinsku kodifikaciju zakona izvedenih iz Tore. To delo je napisano na mišanskom hebrejskom jeziku, dok je njegov glavni komentar, Gemara, uglavnom je napisan na aramejskom jeziku. Mnoga dela klasičnog midraša napisana su na hebrejskom.
Srednjovekovna era
уреди
Tokom srednjovekovnog perioda većina jevrejske i hebrejske literature bila je napisana u islamskoj Severnoj Africi, Španiji, Palestini i na Bliskom istoku. Mnoga dela srednjovekovne filozofske književnosti, poput Majmonidovog Vodiča za zbunjene i Kuzara, kao i mnoga beletristička dela, napisana su na judeo-arapskom jeziku. Dela rabinske književnosti češće su pisana na hebrejskom, uključujući: Komentare Tore Abraham ibn Ezra, Rašija i drugih; kodifikacije jevrejskog zakona, kao što su Majmonidova „Mišne Tora“, Arba’ah Turim i Šulhan aruh; i dela musarske književnosti (didaktička etička literatura) kao što je Bahja ibn Pakudin Hovot ha-Levavot (Dužnosti srca). Jedno od beletrističkih dela napisanih na hebrejskom bilo je „Lisičije basne“ Berehijah ben Natronaj ha-Nakdana, hebrejske basne koje nalikuju na Ezopove basne.
Mnoga dela srednjovekovne jevrejske poezije napisana su na hebrejskom, uključujući liturgijski pijutim u Palestini u sedmom i osmom veku doprinosima Jose ben Jose, Janaja i Eleazar Kalira.[4] Ove poeme su dodate liturgiji na hebrejskom jeziku. Ova liturgija je kompilirana u obliku knjige kao „sidur” zaslugom više rabina, među kojima su Amram Gaon i Sadja Gaon. Kasniji španski, provansalski i italijanski pesnici pisali su i verske i svetovne pesme; posebno istaknuti pesnici bili su Solomon Ibn Gabirol Avicebron, Jehuda Halevi i Jehuda el-Harizi. Većina je takođe bila aktivna u prevođenju jevrejske rabinske i svetovne literature sa arapskog na hebrejski.
Za srednjovekovni period posvedočena je samo jedna hebrejska pesma koju je napisala žena (koja je prva i poslednja tokom nekoliko vekova). Tu pesmu je napisala supruga Dunaš ben Labrata, i u njoj žali se za Dunašovim odlaskom u egzil.[5]