ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1977.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Vrsta: Teorija književnosti

Knjaževac

CKD, 1977.

Pismo nadomješta jezik, ono jezik izbacuje kao nestalnu varku uha, uvlači ga u sebe, nagriza ga, izjeda, pojeda i tek jezik iznutra, iz obzora teksta, nešto jest i nešto znači.

Cvjetko Milanja (Zaglav, 1943), hrvatski književni povjesničar i književni teoretičar, član suradnik HAZU od 2016. godine.
Rođen je 1943. u Zaglavu (Dugi otok). Diplomirao je grupe Jugoslavenski jezici i književnosti te Talijanski jezik i književnost. Doktorsku disertaciju o Janku Poliću Kamovu obranio je 1978. godine.
U razdoblju 1976–2008. godine radi na zagrebačkom Filozofskom fakultetu; od 1997. kao redoviti profesor. Bio je predsjednik III. hrvatskog međunarodnog slavističkog kongresa u Zadru (2002).
Za svoj znanstveni doprinos primio je Nagradu HAZU za 2001. godinu i Godišnju nagradu za znanost 2002. Odlikovan je Redom Danice hrvatske 2003. godine. Područje Milanjina znanstvenog interesa podjednako je književnopovijesna i književnoteorijska problematika. Od važnijih priloga hrvatskoj književnoj historiografiji treba istaknuti studiju o Tadijanovićevu pjesništvu, monografije o Jakši Čedomilu i Janku Leskovaru kao i studiju o najnovijoj hrvatskoj prozi, a osobito Pjesništvo hrvatskog ekspresionizma.
Najvažnije Milanjino djelo svakako je kapitalna sinteza suvremene hrvatske poezije u četiri sveska (Hrvatsko pjesništvo od 1950. do 2000., I–IV, 2000–2012). Bogata i raznovrsna bibliografija prof. dr. Cvjetka Milanje potvrđuje da je riječ o vrijednom i afirmiranom stručnjaku na području hrvatske književne historiografije i teorije književnosti.


Semiotika, fantastika, fantastička književnost, Ivana Brlić Mažuranić