Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Vrsta: Istorija srpske književnosti
Jezik: Srpski
Sima Milutinović Sarajlija PJEVANIJA CRNOGORSKA I HERCEGOVAČKA
ODLIČNO STANJE
UNUTRA KAO NOVA
Autor - osoba Milutinović-Sarajlija, Sima, 1791-1847
Naslov Pjevanija crnogorska i hercegovačka / Sima Milutinović Sarajlija ; priredila Miljenka Vitezović prema autorovom izdanju, Lajpcig (1837) i prema izdanju koje je priredio Dobrilo Aranitović, Nikšić (1990)
Vrsta građe narod.književ.
Jezik srpski
Godina 2009
Izdavanje i proizvodnja Bačka Palanka : Društvo za nauku i stvaralaštvo Logos, 2009 (Čelarevo : Grafoofset)
Fizički opis 1204 str. : ilustr. ; 22 cm
Drugi autori - osoba Vitezović, Miljenka
Aranitović, Dobrilo, 1946- = Aranitović, Dobrilo, 1946-
Vitezović, Milovan
Zbirka Sabrana dela Sime Milutinovića Sarajlije
Biblioteka Srpska kulturna baština
Sadrži i Pesma Čubru Čojkoviću (11-12); Posveta svom srbinstvu (13-15); Tri koletke (16-25); Svjer (26-30); Dva Heraka (31-38); Turstvo (39-43); Jakšići (44-56); Carev laz (krčevina careva) (57-61); Sveoslobod (62-74); Tri sužnja (75-77); Ćuprilić (78-81); Osveta Kčeva (82-85); Čengić Sinan-beg (86-89); Bogovanje (90-94); Osveta Crne Gore (95-102); Zulum bez Baja (103-108); Konac turskom haraču u Pipere (109-112); O srpskome patrijarhu (113-117); Slom Tatarah (118-120); Haračlija Crnogorac (121-127); Pastiri (128-131); Tri Vuka (132-136); O zidanju Nikšića (137-142); Baletići (143-145); Crmničani (146-148); Tko je junak (149-151); O Medunu gradu (152-157); Hrđak al` junak (158-161); Nije boja bez Baja (162-165); Nenadna osveta (166-169); Komnen (170-176); Sekula (177-179); Svoj osvoj (180-183); Mijat (184-189); Markova slava (190-192); Svakojako bolji Marko (193-196); Mina i Marko (197-204); Turkinja što voli (205-208); Radul-beg (209-217); Višnjić Jovan (218-221); Prevršavac (222-223); Bošković (224-227); Opet Bošković (228-229); Smrt Alije (230-232); Panduri (233-235); Opet Čevljani (236-239); Zagarčani (240-242); Boj Crnogoracah s Francuzima u Boki (243-249); Kuči (250-254); Piperi (255-257); Kaluđeri i Arap (258-261); Turci za koze (262-264); Ceklinjanin (265-269); Alajbegović (270-273); Nova pjesna crnogorska o vojni Rusah i Turakah početoj u 1828. godu (274-297); Mali Radojica (298-305); Vot vigoda (306); Zavojevanje Krima (307-309); Moba Kopčićeva (310-314); San na Božić (315-317); Nova crnogorska pjesna (318-321); Buna bosanskije Turaka protivu svojega cara i njegova nizama 1831. godine (322-332); Posljedci junaštva (333-347); Padenije Mletaka (348-353); Nerođen delija (354-359); Dva kaluđera (360-364); Zarok (365-368); Marko u tavnici tatarskoj (369-374); Čije je carstvo (375-378); Crnojević (379-381); Milost materina (382-389); Što je Grujo (390-400); Marko Kraljević (401-404); Despot Đuro (405-408); Kakav je Rade (409-412); Grujice posestrima (413-415); Zlatna svirala (416-419); Marko u ropstvu sarajevskom (420-424); Opet Sekul i Đerzelez (425-429); Nevjeran jatak (430-433); Ibrahim i Marko (434-438); Zulum udbinjski (439-446); Ukor Kčevke (447-449); Vjerni san (450-451); Brđani (452-455); Do tri harambaše (456-464); Bajova svadba (465-471); Djevojča hitrost (472-475); Nesreća hajdučka (476-479); Piper (480-481); Marko i Filip (482-485); Zujo i Vujo (486-490); Svadba i kavga (491-503); Opet Marko i Filip (504-513); Dvorba Jakšića (514-519); Uzajamno ropstvo (520-525); Pop pašin zet (526-536); Nesvetkovanje (537-540); Carev serašćil (541-546); Propast Kladuše (547-551); Kapetan Jakša (552-562); Četa moračka (563-565); Smrt Mijata (566-570); Smrt Zmaj-Ognjana Vuka (571-575); Anđelić Vuk (576-581); Duždeva svadba (582-588); Beg Ljubović (589-598); Hajdučka pravda (599-604); Opet Strahinja (605-609); Dragiša (610-615); Marko i car (616-619); Rajko (620-625); Markić (626-627); Smiljanić (628-632); Hajduci (633-638); Opet Smiljanić (639-648); Turčin - čo`ek (649-653); Pustahija Luka (654-656); Markova ženidba (657-672); Žeravica Vido (673-675); Smrt Markova (676-678); Ženidba Ognjan-Vuka (679-681); Oklada (682-686); Višestručni mejdan (687-690); Dva brata (691-698); Starac Ćejfan (699-704); Osveta (705-707); Pošto je Ćeif (708-712); Vitkovići (713-719); Nepoljub (720-726); Đidić Agan (727-729); Lazar Pecirep (730-733); Opet Pecirep (734-741); Boj Rovčanah za Moraču (742-745); Pogib Rovčanah (746-754); Boj Bušatlije s carem (755-759); Negdašnja budućnost (760-766); O turskom caru (767-775); Pejo Nikčević (776-779); Crnogorac (780-784); Četski zajam (785-787); Simo Radulović (788-790); Crnogorka (791-793); Bajo Pivljanin (794-802); Havalac (803-805); Cuce (806-808); Momčila smrt (809-816); Gerzelez (817-819); Otkud je Gerzelez (820-828); Bošnjak (829-841); Strahinja (842-850); Zmaj-Ognjen Vuk (851-855); Markov lov (856-858); Muke za vjeru (859-861); Korjenić (862-863); O smrti mladog car-Uroša (864-869); Mostarac (870-874); Mnogostručna nevjera (875-885); Car i Sekula (886-895); Carska riječ (896-901); Sopernik Bušatlije (902-905); Brđani (906-909); Bjelopavlići (910-915); Kolašinci (916-918); Morski boj Rusah s Turcima (919-923); O uzeću Ozije (924-926); Ivo Podgorica (927-930); Boj u Martiniće Crnogoracah s Kara-Mahmutom Bušatlijom (931-938); Predrago je preskupo (939-962); Na Kruse (963-970); Piperi (971-972); Bjelice (973-975); Kavajka (976-978); Uskoci (979-984); Zlosretnost (985-987); Pridatak moj uz Pjevaniju (988). - Dodatak (989-1204): Napomena redaktora (990). Poučenije u stihovima (991-993); IV crnogorska (994-995); Kraljevićstvo (996-999); Pjesma o Ivan-begu (1000-1006); Pjesma za Srbe i za Turke (1007-1009); Pjesma o Piperima i Turcima (1009-1011); Pjesna ot bule i Kokotlije (1012-1014); Pogibija Mahmuta vezira (1015-1018); Otmica Ljube Brajotića Vuka (1019-1021); Boj na Ivankovcu i Deligradu (1022-1026); Karađorđevo vojevanje u Starom Vlahu 1809. godine (1027-1030); Šilo za ognjilo (1031-1035); Ženidba Meha Rišnjanina (1036-1043); Ban Zdrinović i car Tatarin (1044-1046); Nenad Jugovići Korun kapetan (1047-1061); Smiljanić Ilija i starac Liman-aga (1062-1067); Gresi Stojanovi (1068-1070); Ženidba cara Lazara (1071-1075); Musić Stevan (1076-1082); Marko Kraljević i vila brodarica (1083-1084); Pop Pavle Tvrtković i borba bosanskih Srba protiv turskih zuluma 1832. i 1834. godine (1085-1098); Lirske pjesme (1099-1108); Posveta (1109-1112); Pak ev` i ovo (1113-1116). Pogovor izdavača (uz prvo izdanje) (1117); Književno izdanje Pjevanije crnogorske (1118-1119); Rječnik manje poznatih riječi i izraza, tuđica i arhaizama (1120-1177). O Pjevaniji / Milovan Vitezović (1179-1204).
(karton)
Napomene Slika S. Milutinovića-Sarajlije
Tiraž 1.000
Rječnik manje poznatih riječi i izraza, tuđica i arhaizama: str. 1120-1177
Str. 1179-1204: O Pjevaniji / Milovan Vitezović.
Predmetne odrednice Milutinović-Sarajlija, Sima, 1791-1847
Pjevanija crnogorska i hercegovačka
Simeon Sima Milutinović Sarajlija (Sarajevo, 3. oktobar 1791 — Beograd, 30. decembar 1847) bio je srpski pesnik i učitelj Petra II Petrovića Njegošev. U društvu beogradskih književnih ljudi u početku druge polovine 19. veka Sima je bio pretpostavljan Ivanu Gunduliću, dok je Johan Volfgang Gete o njemu napisao dve stranice pohvala.
Rođen je 1791. godine u pravoslavnoj trgovačkoj porodici u Sarajevu, gde su mu roditelji došli iz Srbije. Simin otac Milutin, rodom je iz sela Rožanstva, u užičkom okrugu, a starinom iz sela Komarnica u plemenu Drobnjak. Zbog kuge je prebegao u Sarajevo, gde se oženio Anđelijom Srdanovićevom, čuvenom sarajevskom lepoticom, o čijoj su lepoti narodni pevači sačuvali spomen za punu stotinu godina. Kad je izbila nova epidemija kuge, mali Sima je imao nepune dve godine. Begunci su tražili sklonište na dva mesta u Bosni, a zatim su otišli u Brod i na kraju u Zemun. U Zemunu, on je počeo da pohađa školu, ali je nije završio. Zatim je u Karlovcima započeo gimnaziju, a završio u Segedinu. Nemirnog i nesređenog duha, Sima je prošao kroz mnoga zanimanja, a obišao je i mnoge krajeve od Vidina do Lajpciga, od Besarabije do Crne Gore. Otac i sin Simo učestvovali su u Prvom srpskom ustanku. Sima je bio pisar u Pravitelstvujuščem sovjetu, u manastiru Blagoveštenju i kod ustaničkih vojvoda (1806—1813). U Beogradskom Liceju je zamenio Dositeja Obradovića kao učitelj. Učestvuje u ustanku protiv Osmanlija u četi „golaća” i biva zatočen zbog veze sa grčkom Heterijom u Vidinu. Bio je u izgnanstvu u Vidinu, radeći kao baštovan (bostandžija) i učitelj osnovne škole. Odlazi u Besarabiju da vidi izbegle roditelje, a potom u Saksoniju u Lajpcig 1825. godine, gde sluša filozofiju, čini poznanstva sa uglednim nemačkim književnicima, s Geteom na primer, i tom prilikom štampa svoj ep Serbijanku. Po povratku postaje prvi vaspitač Njegošev na Cetinju, a docnije carinik, policajac, sekretar ministarstva i član apelacije. Bavio se pisanjem stihova, politikom, istoriografijom, lingvistikom, osnivanjem pivare i „vodolečilišta”. Dopisivao se sa Vukom.
Umro je u Beogradu. Sahranjen je na groblju koje je nekad bilo na Tašmajdanu, kod današnje crkve Svetog Marka. Godine 1891. je skromno obeležena njegova stogodišnjica rođenja. Sarajevski odbor se spremao da mu postavi dostojan spomenik. Međutim, grob mu je bio zapušten i ubrzo zaboravljen. Mnogo godina kasnije na osnovu nekih skica i položaja njegovog groba u odnosu na Vozarovićev koji je imao nadgrobni spomenik do 1927. kada je staro beogradsko groblje prekopano, pronađeno je telo Sime Milutinovića i položeno u porodičnu grobnicu Milutinovića na Novom groblju. Njegove kosti su nedvosmisleno raspoznate na osnovu telesnih osobenosti (visina, oblik donje vilice) ali i predmeta koji su uz njegovo telo bili položeni (ikona svetog Srđa koju je doneo iz Moskve i koja mu je po njegovoj želji položena na grudi). Oženio se 1838. godine Marijom rođenom Popović (1810-1875). Njihov sin je Dragutin Dragiša Milutinović, inženjer, arhitekt i istoričar srpske umetnosti.[7] Bio je blizak sa mlađom srpskom slikarkom Katarinom Ivanović koja ga je portretisala i posećivala u Beogradu.
Najbolje i najveće njegovo delo je epski spev Serbijanka. Druga važnija dela su: Trojebratstvo i Trojesestarstvo, epske pesme; Dika crnogorska, drama iz istorije Crne Gore, tragedija Obilić, jedna zbirka lirskih pesama i dva istorijska spisa: Istorija Srbije, koja obuhvata samo vreme od 1813—1815, i Istorija Crne Gore od davnih do novijeg vremena.
Njegova knjiga Istorija Srbije 1813—1815 je bila zabranjena 1837. godine.
Istorija srpske knjizevnosti bosanske crnogorske