ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2008
Autor: Domaći
Vrsta: Eseji i kritike
Jezik: Srpski

JEZIK U POEZIJI RADOVANA ZOGOVIĆA Marko Vešović NOVO

NEMA U PRODAJI

OKF Cetinje 2008. godine, 433 strane, veći udžbenički format.
Knjiga je nova, nekorišćena.

`U pokušajima da pokažemo kako funkcioniše jezik u Zogovićevoj poeziji, prirodno je što smo najviše pažnje posvetili metafori kao stilskoj figuri i kao načelu poetske preobrazbe podataka stvarnosti, jer je metafora u poeziji 20. stoljeća postala gotovo sinonim za poeziju. Zogovićevom metaforom, načinima na koje je pravljena, djelimično se može objasniti temeljni paradoks njegova pjesništva: dosljedni pobornik teorije odraza i strasni pristalica i branitelj socijalne, napredne, angažovane književnosti pisao je istinsku poeziju zahvaljujući svom daru za tačnu, neočekivanu i sugestivnu metaforu koja ga čini, uprkos samom sebi, duboko modernim pjesnikom. I uopšte, Zogovićeva jezička praksa – kad je bio istinski pjesnik – stavljala je van snage njegovu apriorističku, rigidno branjenu poetiku koja se sastojala od vječnih istina utemeljenih na Dijamatu. Iako je po priči, dugoj pola stoljeća, o Zogovićevu dogmatizmu i staljinizmu definitivno pala prašina, još je od interesa zagonetka: kako je mogućno da toliki staljinist bude toliki pjesnik? Odgovor smo potražili u ispitivanju oblika njegove kreacije u jeziku. Tri najupadljivija, najosobenija i najplodnija vida te kreacije bili su metafora, metonimija i neologizam. Među njegovim metaforama koje neočekivanim asocijativnim bljeskovima sprežu elemente razdalekih realnosti, slivajući ih ujedno ili sudarajući ih, najmaštovitije su i imaju najveću snagu metafore kojim se preslikava priroda na kulturu i kultura na prirodu. Njegove metonimije, jezički ospoljavajući pjesničku emociju, pokazale su se kao plodan način slivanja pjesnika i svijeta, kao važno oruđe preobrazbe podataka iz stvarnosti u pjesničku viziju koja sadrži i subjekt i objekt. Njegovi neologizmi, popunom “praznih mjesta” u jeziku, razmicali su međaše njegovih izražajnih moći: što je u jeziku bilo dato kao mogućnost, pjesnik po mjeri svoje emocije i svog doživljaja svijeta pretvara u realnost, stoga se u njegovim jezičkim pronalascima ogleda emotivni zamah koji je potakao rad njegove verbalne mašte, ali i njegov poetički stav pjesnika-u-službi-revolucije koji preobrazbom jezika daje prilog mijenjaju svijeta, preobrazbi ljudske svijesti i osjećanja.`

Preuzeto sa interneta.

književna kritika, književna teorija

# 74