ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2008.
Autor: Domaći
Oblast: Katolicizam
Jezik: Srpski

Krscanska sadasnjost u misli svojih utemeljitelja
Tijekom razvitka i djelovanja u vremenu
Uredio Bono Zvonimir Sagi

Krscanska sadasnjost, Zagreb, 2008.
Tvrdi povez, zastitni omot iskrzan, 254 strane, ilustrovano.
IZUZETNO RETKO IZDANJE, NEKA VRSTA SPOMENICE POVODOM 40 GODINA KRSCANSKE SADASNJOSTI!

Kršćanska sadašnjost izdavačka je i nakladnička kuća iz Zagreba osnovana 1968. pod nazivom Kršćanska sadašnjost, Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije.

Osnovao ju je zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Šeper kao crkvenu ustanovu koja će omogućiti dublje i šire poznavanje misli Drugoga vatikanskog sabora u Hrvatskoj. Na osnivanje Kršćanske sadašnjosti utjecao je i časopis Svesci, koji je počeo izlaziti 1966. godine, a uz koje se prvi put spominje termin Kršćanska sadašnjost. Među pokretačima i značajnim urednicima i autorima izdanja Kršćanske sadašnjosti bili su Tomislav Janko Šagi-Bunić, Josip Turčinović i Vjekoslav Bajsić. Časopisi koje objavljuju su Biblija danas, Služba riječi, Communio (Svesci, Svesci – Communio), Kana, Bogoslovska smotra, Nova prisutnost, Croatica Christiana Periodica.


Jednom u životu, vjerujem prvi i posljednji put, nalazim se u situaciji predstavljanja jedne jedinstvene, iznimne i teško ponovljive knjige jer je i Kršćanska sadašnjost, kao višedesetljetno događanje, jedinstvena i neponovljiva stvarnost povijesne zbilje hrvatske Crkve i proturječnog hrvatskog društva. Zašto je upravo na mene pala kocka da kratko predstavim knjigu od 254 stranice naslova Kršćanska sadašnjost u misli svojih utemeljitelja tijekom razvitka i djelovanja u vremenu (Zagreb, veljača 2008.), ne znam!? Očito je o. Bono

Zvonimir Šagi imao svoje utemeljene razloge zašto je toj knjizi dao upravo takav naslov i zašto ju je podijelio u pet relevantnih međusobno vrlo ovisnih i fluidnih cjelina: 1. U zamisli i iskustvu »trolista«; 2. Svjedočanstva i početci proučavanja prijeđenog; 3. O KS-u s biskupske propovjedaonice; 4. In memoriam trojici utemeljitelja; 5. Ustanovni dokumenti.

1 Predstavljanje je održano tijekom simpozija, 22. veljače 2008. godine u velikoj dvorani Chromosova tornja gdje se odvijao i program simpozija.

Josip Baloban

Ova je knjiga povijesno-teološka, društveno-politička, a napose pastoralno-teološka dokumentacija žive tisućljetne Crkve i putujućega, patničkoga i nepokorenoga hrvatskog naroda, koji je u nenaklonjenim društveno-političkim uvjetima komunizma i u ozračju poticaja i inovacija Drugoga vatikanskog koncila tražio i nalazio svoje opravdano mjesto pod suncem. Svoj znanstveno objektivan sud o djelovanju i dometu Kršćanske sadašnjosti u Hrvatskoj i izvan nje – od Zagreba do Vladivostoka – dat će objektivno nepristrani povjesničari. Oni će imati uvid u sve one dokumente koji nisu ovdje objavljeni, a koji su povezani, primjerice sa stvarnošću Teološkog društva »Kršćanska sadašnjost«.

Tek kada sam počeo listati i čitati ovu knjigu, shvatio sam kako ću u ovom predstavljanju neizbježno morati biti frag mentaran i selektivan, a uz to subjektivan, osobito u odabiru naglasaka koje želim iznijeti.

Dakako, ova knjiga govori o hrvatskoj povijesnoj Crkvi u drugoj polovini 20. stoljeća. Ali ona jednako tako govori i o hrvatskom društvu u drugoj polovini 20. stoljeća, koje se poslije 1990. godine nastoji transformirati u demokratsko društvo. Istodobno knjiga govori o hrvatskim teolozima koji žele pretkoncilsku i tradicionalnu hrvatsku Crkvu pokrenuti prema koncilskoj i postkoncilskoj Crkvi. Knjiga govori o odnosima i napetostima između skupine teologa i tadašnjeg hrvatskog episkopata. Knjiga svjedoči o instituciji koja nakon četvrtog desetljeća »postojanja, djelovanja, njezinih kriza i uspona, jadova i plodova, strahova i ustrajanja na putu« (T. Šagi-Bunić, str. 125) zakoračuje u peto desetljeće svojega razvoja i djelovanja. Zbog zgusnutosti i bremenitosti sadržaja koje nam podastire ova knjiga, smatram opravdanim staviti samo određene naglaske da bih, barem dijelom, bio vjeran knjizi – s jedne strane, te da bih vas motivirao za čitanje u knjizi sadržanog – s druge strane.

Ako netko želi pobliže čitati i proučiti tijek razvoja i djelovanja Kršćanske sadašnjosti neka čita tekstove koji govore o obljetnicama, počevši od govora T. Šagi-Bunića prigodom desete pa do govora prigodom obilježavanja 30. obljetnice osnutka Kršćanske sadašnjosti 1998. Dakako, morat će pročitati i tekstove Josipa Turčinovića prigodom 15. obljetnice iz 1983., kao i tekst Vjekoslava Bajsića na otvorenju knjižare »Dr. Josip Turčinović« u Osijeku 1992., te, naposljetku, razgovor s V. Bajsićem i T. Šagi-Bunićem znakovita naslova

Kuća koja je otvarala »prozore«.

Kršćanska sadašnjost u misli svojih utemeljitelja

Tko pobliže želi čuti svjedočanstva najbližih suradnika trojice utemeljitelja, neka u 2. poglavlju posegne za tekstovima Ljiljane Matković-Vlašić, Bonaventure Dude i Stelle Tamhine. A tko se precizno i objektivno želi upoznati s dekretom ustanovljenja Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost«, te sa statutima Teološkog društva »Kršćanska sadašnjost«, neka posegne za 5. poglavljem pod naslovom Ustanovni dokumenti.

A meni u ovom svečanom obljetničkom činu neka bude dopušteno istaknuti dvije znakovite, za danas i sutra poučne, činjenice: 1. o trojici utemeljitelja i 2. o odnosu i postupanju kardinala Franje Kuharića prema Kršćanskoj sadašnjosti.

1. Trojica profesora s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – kako to reče prof. dr. sc. Bonaventura Duda – brzo su se stopili u »karizmatički trolist«, koji je zanosno, stvaralački i poduzetnički, hrabro i mudro provodio razgranatu djelatnost ustanove Kršćanska sadašnjost
. Šagi-Bunić

bio je teološko-koncilski stručnjak broj jedan. Čovjek čija je važna, ako ne i najvažnija, životna postaja bila Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, do kojeg ga je uvijek vozio zagrebački tramvaj. Bio je i trajno ostao prorok civilizacije ljubavi iz koje je ižarivala ljubav prema Bogu i čovjeku, zatim na kojoj se nadahnjivao svekoliki ekumenizam i dijalog – kako u Crkvi, tako i u društvu. Tolike prevažne tekstove napisao je u vezi s Kršćanskom sadašnjosti. Vjekoslav Bajsić, nenadmašiv pronicljiv mislilac i intelektualac, fin, tih i nenametljiv gospodin, a tolikim je ljudima bio »čovjek za lijek«. Bio je dobri duh Kršćanske sadašnjosti. Nerijetko je upozoravao da za prošlost nismo odgovorni, ali za budućnost ćemo odgovarati. Bio je »šloser«, popravljajući stare aparate, a zapravo temeljna mu je želja bila popraviti ljude na bolje. Josip Turčinović je, s potencijalom genijalnih razmišljanja, bio »Veliki inicijator« koji je, kada su drugi govorili da se tu više ništa ne može učiniti, odlučno rekao: »Mora se moći!« (Šagi-Bunić, str. 187). Pošao je od dviju koncilskih odrednica: prihvatio je suvremeni svijet i tražio vraćanje na vlastite kršćanske korijene. Prema njemu, jedina početna »investicija« u Kršćanskoj sadašnjosti bile su u knjige uloženi autorski honorari, a jedini obrtni kapital bio je volonterski rad inicijatora i suradnika: klerika i laika, muških i ženskih. Za Teološko društvo »Kršćanska sadašnjost« smatrao je da je to prirodan i nužan proces u promijenjenim vanjskim uvjetima društva; da je to »možda neizbježan relativno kratkotrajni stres u logici povijesnog i crkvenog pokoncilskog događanja u našim specifičnim okolnostima« (J. Turčinović, str. 81).

2. Samo je jedan visoko i odgovorno pozicioniran čovjek u Hrvatskoj volio i poštivao Kršćansku sadašnjost samo njemu svojstvenim ljudskim i biskupskim autoritetom, a ime mu je Franjo Kuharić, kardinal i nadbiskup zagrebački. Bio je i ostao čovjek i nadbiskup koji je dopustio rizik, jer je imao povjerenja u ljude, iako je osobno proživljavao tjeskobu u vezi s Kršćanskom sadašnjosti. Kao natpastir čovjekoljublja, bogoljublja i rodoljublja rekao je članovima KS-a: »Idite, ali budite svjesni odgovornosti i pred Crkvom, pred narodom i pred Bogom.« Nikoga od članova nije suspendirao, nikome nije zabranio rad na KBF-u, a suze Vjekoslava Bajsića shvatio je vrlo ozbiljno. Znao je da ti ljudi neće minirati Crkvu, nego nastojati da ta Crkva bude što prisutnija i što djelatnija u javnosti. Članovi Kršćanske sadašnjosti i danas trebaju zahvaliti upravo kard. Franji Kuhariću što se nije dogodio »zagrebački slučaj« s nesagledivim negativnim posljedicama. Kardinal je znao da je upravo izdavačka djelatnost iz Zagreba »na svoj način prekinula šutnju Crkve iza željezne zavjese« (kard. F. Kuharić, str. 160).

Zaključno: Knjiga Kršćanska sadašnjost u misli svojih utemeljitelja tijekom razvitka i djelovanja u vremenu dokument je i svjedočanstvo o prošlosti i četiridesetljetnom prijeđenom putu Kršćanske sadašnjosti. Logičan bi nastavak, odnosno drugi svezak, bio Kršćanska sadašnjost u svojoj trenutnoj sadašnjosti i nadolazećoj budućnosti. Budući da nijedan od trolista utemeljitelja nije više među nama, osim pojedinih suosnivača, potrebno je razložno i proročanski razmišljati kako dalje, osobito na pomalo zasićenom tržištu. Ako Kršćanska sadašnjost bude njegovala svoj ugled, ako bude brza u reakcijama na pastoralno-teološke izazove, ako bude imala dovoljno marnih, stručnih i sposobnih ljudi, onda može s pouzdanjem zakoračiti u svoje peto desetljeće djelovanja. Neka joj na tom putu i ostvarenju bude sretno i spretno.