Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Čurug, Žabalj |
Godina izdanja: 1983
Autor: Domaći
Oblast: Pravoslavlje
Jezik: Srpski
ISBN: Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ili vladika Nikolaj (svetovno Nikola Velimirović; Lelić
Makariopolski episkop dr Nikolaj: SVETA EVHARISTIJSKA ŽRTVA *1915*2025
Makariopolski episkop dr Nikolaj: SVETA EVHARISTIJSKA ŽRTVA : OBJAŠNJENJE PRAVOSLAVNE LITURGIJE
- preveo: Miodrag M. Mihajlović - sveštenik PRAVOSLAVNA LITURGIJA - TUMAČENJE - EVHARISTIJA
izdavač: EPARHIJA NIŠKA - Niš 1983.
Mek povez, ćirilica, 170.strana, fomat 24 cm, težia knjige 300,grama
stanje knjige - kao nova nema tragova korišćenja
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ili vladika Nikolaj (svetovno Nikola Velimirović; Lelić, kod Valjeva, 23. decembar 1880/4. januar 1881 — Libertivil, 18. mart 1956) bio je episkop ohridski i žički,[1] istaknuti teolog i besednik. Zbog svog oratorskog umeća bio je nazivan „Novi Zlatousti”. On je novokanonizovani srpski svetitelj kao Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Žički.
Njegovo rođeno ime je Nikola. U mladosti je teško oboleo od dizenterije i zakleo se da će posvetiti svoj život Bogu, ako preživi. Preživeo je i zamonašio se pod imenom Nikolaj. Velimirović je školovan na Zapadu. U mladosti je bio i zastupnik liberalnih ideja i ekumenizma. Takođe je primljen u sveštenstvo i brzo je postao važna ličnost u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, posebno u odnosima sa Zapadom. U međuratnom periodu postao je predvodnik pravoslavnih bogomoljaca i okrenuo se antievropejstvu i konzervativizmu. Kada su u Drugom svetskom ratu Nacistička Nemačka i Fašistička Italija izvršile agresiju i okupirale Kraljevinu Jugoslaviju, episkop Nikolaj je stavljen u internaciju i na kraju odveden u logor Dahau, gde je bio zatočen zajedno sa patrijarhom Gavrilom od 25. septembra 1944. godine do početka novembra 1944. godine. Po završetku rata, episkop Nikolaj je odlučio da se ne vrati u Jugoslaviju, u koju su na vlast došli komunisti. Umesto toga, 1946. emigrirao je u Ameriku, gde je i ostao do svoje smrti 1956.
Centralno mesto u Velimirovićevim razmišljanjima činila je kritika humanizma, evropske civilizacije, materijalističkog duha i sl. O Evropi je mislio kao o velikom zlu kojeg se treba čuvati, i prezirao je njenu kulturu, nauku, progres. Episkop Nikolaj je bio duboko očaran srpskom prošlošću nemanjićkog perioda pa je ona, po njemu, trebalo da bude paradigma nove srpske stvarnosti. Velimirović je snažno podržavao jedinstvo svih pravoslavnih crkava i uspostavio je dobre odnose sa anglikanskom i Američkom episkopalnom crkvom. Uvršten je među 100