pregleda

SRBOVANJE I SRBOFOBIJA Vladimir Dimitrijević


Cena:
600 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: AKS
Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Šabac,
Šabac
Prodavac

marija015 (21583)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 47395

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2014
Autor: Domaći
Oblast: Pravoslavlje
Jezik: Srpski

63759) SRBOVANJE I SRBOFOBIJA Portreti gonjenih i zabranjivanih Srba , Vladimir Dimitrijević , Rivel Ko. Beograd 2014 , Knjiga „Srbovanje i srbofobija/ Portreti gonjenih i zabranjivanih Srba“ objavljena je 2014, u izdanju „Rivel Ko“ iz Beograda, a tekstovi u njoj nastali su u prvoj i početkom druge decenije 21. veka, kada je na vlasti bila koalicija Tadić – Dačić, i kada se naše društvo lomilo između Haškog suda i NATO prajderaja u zametku. Tada sam zapisao da se „knjiga koju čitalac ima u rukama bavi onima koji su, srbujući ( trudeći se da žive i stvaraju kao Srbi ) postradali zbog srbofobije, jednog od ideoloških stožera Novog svetskog poretka. Svako je stradao na svoj način: od Nebojše Krstića, koji je ubijen u nameštenoj saobraćajnoj nesreći, preko vladike Artemija, koji je se našao na udaru NATO-a i vlast imajućih u SPC, do Biljane Đorović, kojoj su, 2011, ukinuli emisiju „Atlantis“ na Drugom programu Radio Beograda.“

Naglasio sam da su svi bili ili gonjeni kao Srbi ili ostajali bez posla kao Srbi: bilo je tu i intelektualaca i običnih ljudi. Ali, svima je zajedničko – nisu se uklapali u srbofobni poredak koji se, pod senkom NATO Imperije, formirao u Srbiji.

O slučaju vladike Artemija, prognanog po nalogu Vašingterne 2010. godine sa Kosova i Metohije, u knjizi „Srbovanje i srbofobija“, pisano je iz prespektive crkvene istorije, u kojoj takvih slučajeva nije bilo malo. Tekst o Zoranu Čvoroviću, koji je, zbog knjige „Istina o slučaju vladike Artemija“, dobio otkaz sa mesta asistenta Pravnog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu, nadovezuje se na priču o „slučaju Artemije“, kao i tekstovi o Miloju Stevanoviću, poslovnom čoveku, koji je, zbog primanja na svoje imanje u Loznici kod Čačka grupe monaha, bio isključen iz SPC i Bobanu Kovačeviću, veroučitelju sa Kosova, koji je ostao bez posla zbog podrške nepodobnom učeniku Svetog Justina Ćelijskog. Tu, među njima, našao se i „monah – nemonah“ ( tako sebe zove! ) Antonije, borac protiv brane Stubo – Rovni, koja potapa Valjevsku Gračanicu i razara valjevski kraj.

Tu su i dva teksta o slučaju haškog „zatočenika savesti“, dr Vojislava Šešelja, pismo pokojnom Nebojši Krstiću, srpskom političaru s krstom i njegovom sledbeniku, Mladenu Obradoviću, hapšenom i zatvaranom jer je ustao protiv „džender poretka“ EU neonacizma u okupiranoj Srbiji, kao i članak o Momiru Laziću, najgrlatijem junaku srpske patriotske margine ( a patrioti su, naravno, bili i ostali na margini ) koji se nije plašio da pljune u lice Novom poretku, kao što su naši stari, na čelu s đeneralom Dražom, pljunuli u lice onom Novom poretku, s brčićima i glatko zalizanom EUropskom kosom.

Opisan je i slučaj Vladimira Erića koji je ostao bez posla jer se usprotivio da u firmi u kojoj je radio ( u srcu Srbije ) stoji idolopoklonička slika katedrale Svetog Petra u Rimu. Dat je i tekst „Školokaust u Montenegru“ koji se bavio progonom srpske kulture u dukljanoidnoj Crnoj Gori, a na osnovu knjige „Noć dugih makaza“ Veselina Matovića, profesora iz Nikšića. NJega su montenegrinske sluge Vašingterne ostavile bez posla jer nije hteo da se odrekne srpskog jezika i pisma. U knjizi se našao i privatni preduzetnik Aco Đenadić iz Čačka, spreman da ode u zatvor a da ne plati saobraćajnu kaznu pisanu latinicom.

Kosta Dimitrijević, ugledni srpski književnik, nije dobio nacionalnu penziju, a godinama je bio cenzurisan i ostrakizovan. Borisav Čeliković, istoričar iz Gornjeg Milanovca, ostao je, zbog partokratskog zlostavljanja grada u srcu Srbije, bez posla u Muzeju rudničko – takovskog kraja, u kome je ostavio vidan trag. Miodrag Zarković, novinar „Pečata“, svojevremeno je bio tužen od separatofilnih delatnika RTV Vojvodine, zato što je ukazivao na pravu prirodu njihovog delovanja. Ratko Dmitrović, glavni i odgovorni urednik frankfurtskih „Vesti“, izgubio je mesto jer je previše pisao o EU Hrvatima ( naročito ovo U, latinicom ); Biljani Đorović su, kako rekosmo, na Radio Beogradu, oduzeli slušani „Atlantis“, u čemu je aktivnu ulogu igrao Dragoljub Mićunović..
mek povez, format 13 x 20 cm , ćirilica, 247 strana

*** SVAKI ARTIKAL KOJI JE OGLAŠEN OPISAN JE DO DETALJA, NA SVAKO DODATNO PITANJE I ZAKERANJA NEĆETE DOBITI ODGOVOR NEGO BLOK .


CENOVNIK POŠTE SRBIJE od 6.septembra 2024. ZA PREPORUČENE TISKOVINE: :

od 101 g do 250 g 190din
od 251 g do 500 g 212 din
od 501 g do 1.000 g 225 din
od 1.001 g do 2.000 g 264 din


Predmet: 79290221
63759) SRBOVANJE I SRBOFOBIJA Portreti gonjenih i zabranjivanih Srba , Vladimir Dimitrijević , Rivel Ko. Beograd 2014 , Knjiga „Srbovanje i srbofobija/ Portreti gonjenih i zabranjivanih Srba“ objavljena je 2014, u izdanju „Rivel Ko“ iz Beograda, a tekstovi u njoj nastali su u prvoj i početkom druge decenije 21. veka, kada je na vlasti bila koalicija Tadić – Dačić, i kada se naše društvo lomilo između Haškog suda i NATO prajderaja u zametku. Tada sam zapisao da se „knjiga koju čitalac ima u rukama bavi onima koji su, srbujući ( trudeći se da žive i stvaraju kao Srbi ) postradali zbog srbofobije, jednog od ideoloških stožera Novog svetskog poretka. Svako je stradao na svoj način: od Nebojše Krstića, koji je ubijen u nameštenoj saobraćajnoj nesreći, preko vladike Artemija, koji je se našao na udaru NATO-a i vlast imajućih u SPC, do Biljane Đorović, kojoj su, 2011, ukinuli emisiju „Atlantis“ na Drugom programu Radio Beograda.“

Naglasio sam da su svi bili ili gonjeni kao Srbi ili ostajali bez posla kao Srbi: bilo je tu i intelektualaca i običnih ljudi. Ali, svima je zajedničko – nisu se uklapali u srbofobni poredak koji se, pod senkom NATO Imperije, formirao u Srbiji.

O slučaju vladike Artemija, prognanog po nalogu Vašingterne 2010. godine sa Kosova i Metohije, u knjizi „Srbovanje i srbofobija“, pisano je iz prespektive crkvene istorije, u kojoj takvih slučajeva nije bilo malo. Tekst o Zoranu Čvoroviću, koji je, zbog knjige „Istina o slučaju vladike Artemija“, dobio otkaz sa mesta asistenta Pravnog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu, nadovezuje se na priču o „slučaju Artemije“, kao i tekstovi o Miloju Stevanoviću, poslovnom čoveku, koji je, zbog primanja na svoje imanje u Loznici kod Čačka grupe monaha, bio isključen iz SPC i Bobanu Kovačeviću, veroučitelju sa Kosova, koji je ostao bez posla zbog podrške nepodobnom učeniku Svetog Justina Ćelijskog. Tu, među njima, našao se i „monah – nemonah“ ( tako sebe zove! ) Antonije, borac protiv brane Stubo – Rovni, koja potapa Valjevsku Gračanicu i razara valjevski kraj.

Tu su i dva teksta o slučaju haškog „zatočenika savesti“, dr Vojislava Šešelja, pismo pokojnom Nebojši Krstiću, srpskom političaru s krstom i njegovom sledbeniku, Mladenu Obradoviću, hapšenom i zatvaranom jer je ustao protiv „džender poretka“ EU neonacizma u okupiranoj Srbiji, kao i članak o Momiru Laziću, najgrlatijem junaku srpske patriotske margine ( a patrioti su, naravno, bili i ostali na margini ) koji se nije plašio da pljune u lice Novom poretku, kao što su naši stari, na čelu s đeneralom Dražom, pljunuli u lice onom Novom poretku, s brčićima i glatko zalizanom EUropskom kosom.

Opisan je i slučaj Vladimira Erića koji je ostao bez posla jer se usprotivio da u firmi u kojoj je radio ( u srcu Srbije ) stoji idolopoklonička slika katedrale Svetog Petra u Rimu. Dat je i tekst „Školokaust u Montenegru“ koji se bavio progonom srpske kulture u dukljanoidnoj Crnoj Gori, a na osnovu knjige „Noć dugih makaza“ Veselina Matovića, profesora iz Nikšića. NJega su montenegrinske sluge Vašingterne ostavile bez posla jer nije hteo da se odrekne srpskog jezika i pisma. U knjizi se našao i privatni preduzetnik Aco Đenadić iz Čačka, spreman da ode u zatvor a da ne plati saobraćajnu kaznu pisanu latinicom.

Kosta Dimitrijević, ugledni srpski književnik, nije dobio nacionalnu penziju, a godinama je bio cenzurisan i ostrakizovan. Borisav Čeliković, istoričar iz Gornjeg Milanovca, ostao je, zbog partokratskog zlostavljanja grada u srcu Srbije, bez posla u Muzeju rudničko – takovskog kraja, u kome je ostavio vidan trag. Miodrag Zarković, novinar „Pečata“, svojevremeno je bio tužen od separatofilnih delatnika RTV Vojvodine, zato što je ukazivao na pravu prirodu njihovog delovanja. Ratko Dmitrović, glavni i odgovorni urednik frankfurtskih „Vesti“, izgubio je mesto jer je previše pisao o EU Hrvatima ( naročito ovo U, latinicom ); Biljani Đorović su, kako rekosmo, na Radio Beogradu, oduzeli slušani „Atlantis“, u čemu je aktivnu ulogu igrao Dragoljub Mićunović..
mek povez, format 13 x 20 cm , ćirilica, 247 strana
79290221 SRBOVANJE I SRBOFOBIJA Vladimir Dimitrijević

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.