pregleda

Santorini full tourist guide - Turistički vodič


Cena:
990 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7788)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14509

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Autor: Strani
Godina izdanja: Tv

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Santorini ili Tira (grč. Σαντορίνη [Santoríni] od ital. Santa Irene; grč. Θήρα [Thíra], antgrč. Θήρα [Thēra]) je jedno od ostrva u grupaciji Kiklada u Grčkoj. Upravno ostrvo pripada okrugu Santorini u okviru periferije Južni Egej. Santorini sa okolnim ostrvima čini jednu opštinu u okviru ovog okruga, ukupne površine 90,6 km². Ova opština uključuje i tzv. Manja ostrva Santorinija - ostrvo Tirazija i nenaseljena ostrva: Nea Kameni, Palea Kameni, Aspronizi i Kristijani.

Santorini je jedno od najslikovitijih, najpoznatijih i turistički najposećenijih ostrva u Grčkoj.

Poreklo imena
Ime ostrva je nastalo stastavljanjem latinskih reči „Sveta Irena“ (lat. Sancta Irene) u vreme mletačke vlasti nad ostrvom. Grčki naziv za ostrvo, Tira ili Fira, koristi se više među mesnim stanovništvo i u Grčkoj. Stariji nazivi za ostrvo Santorini su Stongili („kružan“) i Kaliste („najlepši“).

Geografija

Santorini iz svemira

Glavni grad Fira nad zalivom, ostatkom vulkana

simbol tradicionalnog Santorinija - magarci
Santorini se nalazi u južnom Egejskom moru i to je najjužnije ostrvo ostrvske grupe Kikladi. Ostrvo je udaljeno oko 75 kilometara jugoistočno od grčkog kopna i 63 kilometra severno od Krita. Najbliže ostrvo Kiklada je Ios, udaljen oko 20 km ka severu.

Santorini je jedno od ostrva Kiklada srednje veličine. Ostrvo je veoma razuđeno i planinsko u većem delu. Oblik ostrva je posebno zanimljiv (oblik obrnutog „S`), pošto zapadna obala gradi zaliv, istočnu stanu vulkanskog grotla. Ovaj vulkan eksplodirao u izuzetno jakoj eksploziji 1600. p. n. e. i veruje se da je on bio glavni „krivac“ propasti Minojske civilizacije. Nekadašnje dno vulkana je danas zaliv u okviru ostrvlja Santorinija, koji je tokom istorije bio strateški važan i uticao je na burnu istoriju ostrvlja.

Santorini spada u ostrva Kiklada koja su položena najdalje od kopna, što povezano sa sušnom sredozemnom klimom prouzrokuje stalan nedostatak vode. Zbog toga je Santorini je sušan i kamenit, a biljni i životinjski svet su takođe osobeni za ovu klimu. Od gajenih kultura dominiraju maslina i vinova loza.

Istorija
Za Santorini, kao i za celokupne Kiklade, je neobično važno razdoblje kasne praistorije, tzv. Kikladska civilizacija, zavisna i bliska Kritskoj. Međutim, malo je materijalnih ostataka zbog prirodne katastrofe, koja se desila krajem ovog razdoblja. Naime, Santorini je ostatak vulkanskog ostrva na kome se zbila velika eksplozija negde u periodu 1650.1598 godine p. n. e. Serija zemljotresa je upozorila stanovništvo na kataklizmu koja se približava. O ovome se zna jer na ostrvu arheolozi nisu pronašli leševe iz tog vremena, niti vredne predmete. Erupcija vulkana je izazvala cunami visine 60 metara koji je uništio severnu obalu Krita, i veliki deo minojske flote. Na mestu nekadašnjeg ostrva stvorena je kaldera (ostatak vulkanskog grotla), a vulkanski pepeo je pokrio šire područje što je onemogućilo ljudski život za duže vreme. Veruje se da je erupcija Santorinija bila inspiracija Platonu za njegovu parabolu o Atlantidi. Veliki oblak vulkanske prašine se zatim premestio čak do Severne Amerike, gde su klimatske promene izazvale migracije stanovništva na jug.[1]

U doba stare Grčke Santorini je bio deo Deloske lige, a kasnije su ovde vladali ptolemejski vladari Egipta. Posle toga ostrvljem je vlada stari Rim, a zatim i Vizantija. 1204. g. posle osvajanja Carigrada od strane Krstaša Kikladi potpadaju pod vlast Mlečana, pod kojima ostaju vekovima, do kraja 16. veka (1579. g.). Novi gospodar Kikiladima bilo je osmansko carstvo, do početka 19. veka. Od 1204. do 1579, na Santoriniju su vladali Mlečani, koji su ostrvu dali ime. Krajem 16. veka ostrvo su zauzeli Turci. Posle osamostaljenja Grčke 1821, ostrvo je doživelo ekonomski procvat. Povremene vulkanske erupcije i zemljotresi se dešavaju i dan-danas. Poslednjih decenija ostrvo se brzo razvija zahvaljujući međunarodnom turizmu.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 81463353
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Santorini ili Tira (grč. Σαντορίνη [Santoríni] od ital. Santa Irene; grč. Θήρα [Thíra], antgrč. Θήρα [Thēra]) je jedno od ostrva u grupaciji Kiklada u Grčkoj. Upravno ostrvo pripada okrugu Santorini u okviru periferije Južni Egej. Santorini sa okolnim ostrvima čini jednu opštinu u okviru ovog okruga, ukupne površine 90,6 km². Ova opština uključuje i tzv. Manja ostrva Santorinija - ostrvo Tirazija i nenaseljena ostrva: Nea Kameni, Palea Kameni, Aspronizi i Kristijani.

Santorini je jedno od najslikovitijih, najpoznatijih i turistički najposećenijih ostrva u Grčkoj.

Poreklo imena
Ime ostrva je nastalo stastavljanjem latinskih reči „Sveta Irena“ (lat. Sancta Irene) u vreme mletačke vlasti nad ostrvom. Grčki naziv za ostrvo, Tira ili Fira, koristi se više među mesnim stanovništvo i u Grčkoj. Stariji nazivi za ostrvo Santorini su Stongili („kružan“) i Kaliste („najlepši“).

Geografija

Santorini iz svemira

Glavni grad Fira nad zalivom, ostatkom vulkana

simbol tradicionalnog Santorinija - magarci
Santorini se nalazi u južnom Egejskom moru i to je najjužnije ostrvo ostrvske grupe Kikladi. Ostrvo je udaljeno oko 75 kilometara jugoistočno od grčkog kopna i 63 kilometra severno od Krita. Najbliže ostrvo Kiklada je Ios, udaljen oko 20 km ka severu.

Santorini je jedno od ostrva Kiklada srednje veličine. Ostrvo je veoma razuđeno i planinsko u većem delu. Oblik ostrva je posebno zanimljiv (oblik obrnutog „S`), pošto zapadna obala gradi zaliv, istočnu stanu vulkanskog grotla. Ovaj vulkan eksplodirao u izuzetno jakoj eksploziji 1600. p. n. e. i veruje se da je on bio glavni „krivac“ propasti Minojske civilizacije. Nekadašnje dno vulkana je danas zaliv u okviru ostrvlja Santorinija, koji je tokom istorije bio strateški važan i uticao je na burnu istoriju ostrvlja.

Santorini spada u ostrva Kiklada koja su položena najdalje od kopna, što povezano sa sušnom sredozemnom klimom prouzrokuje stalan nedostatak vode. Zbog toga je Santorini je sušan i kamenit, a biljni i životinjski svet su takođe osobeni za ovu klimu. Od gajenih kultura dominiraju maslina i vinova loza.

Istorija
Za Santorini, kao i za celokupne Kiklade, je neobično važno razdoblje kasne praistorije, tzv. Kikladska civilizacija, zavisna i bliska Kritskoj. Međutim, malo je materijalnih ostataka zbog prirodne katastrofe, koja se desila krajem ovog razdoblja. Naime, Santorini je ostatak vulkanskog ostrva na kome se zbila velika eksplozija negde u periodu 1650.1598 godine p. n. e. Serija zemljotresa je upozorila stanovništvo na kataklizmu koja se približava. O ovome se zna jer na ostrvu arheolozi nisu pronašli leševe iz tog vremena, niti vredne predmete. Erupcija vulkana je izazvala cunami visine 60 metara koji je uništio severnu obalu Krita, i veliki deo minojske flote. Na mestu nekadašnjeg ostrva stvorena je kaldera (ostatak vulkanskog grotla), a vulkanski pepeo je pokrio šire područje što je onemogućilo ljudski život za duže vreme. Veruje se da je erupcija Santorinija bila inspiracija Platonu za njegovu parabolu o Atlantidi. Veliki oblak vulkanske prašine se zatim premestio čak do Severne Amerike, gde su klimatske promene izazvale migracije stanovništva na jug.[1]

U doba stare Grčke Santorini je bio deo Deloske lige, a kasnije su ovde vladali ptolemejski vladari Egipta. Posle toga ostrvljem je vlada stari Rim, a zatim i Vizantija. 1204. g. posle osvajanja Carigrada od strane Krstaša Kikladi potpadaju pod vlast Mlečana, pod kojima ostaju vekovima, do kraja 16. veka (1579. g.). Novi gospodar Kikiladima bilo je osmansko carstvo, do početka 19. veka. Od 1204. do 1579, na Santoriniju su vladali Mlečani, koji su ostrvu dali ime. Krajem 16. veka ostrvo su zauzeli Turci. Posle osamostaljenja Grčke 1821, ostrvo je doživelo ekonomski procvat. Povremene vulkanske erupcije i zemljotresi se dešavaju i dan-danas. Poslednjih decenija ostrvo se brzo razvija zahvaljujući međunarodnom turizmu.
81463353 Santorini full tourist guide - Turistički vodič

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.