| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Dobanovci, Beograd-Surčin |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: `
Jezik: Francuski
Autor: Strani
„Mamuzi: Ničeovi stilovi” (Éperons: Les styles de Nietzsche) je uticajna knjiga francuskog filozofa Žaka Deride (Jacques Derrida), prvobitno objavljena 1978. godine, koja predstavlja jedno od ključnih dela dekonstrukcije i poststrukturalističkog čitanja Fridriha Ničea. Delo je nastalo na osnovu Deridinog predavanja iz 1972. godine i bavi se složenim odnosom između stila, istine, pisanja i seksualne razlike (pitanja žene).
Glavne teme i koncepti dela
• Pitanje stila i metafora mamuze (Éperon / Spur): Derida koristi reč „mamuza” (ili „šiljak” broda) kao višeznačnu metaforu. Mamuzom se podstiče, ali ona služi i za odbranu, probijanje i ostavljanje traga (ureza). Za Deridu, Niče ne govori jednim glasom niti ima samo jedan sistem; umesto toga, Niče piše u mnoštvu stilova koji konstantno izmiču fiksiranom značenju i dekonstruišu tradicionalnu metafiziku.
• „Žena” kao metafora neuhvatljivosti istine: • Jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih delova knjige odnosi se na analizu Ničeovih mizoginih i ambivalentnih izjava o ženama. Derida tvrdi da za Ničea „žena” predstavlja samu istinu – ali istinu koja je varka, koja nema fiksiranu suštinu i koja uvek izmiče dogmatskom muškom pogledu. Žena je distancirana, ona „deluje iz daljine” i time ruši rigidni filozofski koncept Istine sa velikim „I”.
• Kritika Hajdegerovog čitanja Ničea: Knjiga je delimično i dijalog sa Martinom Hajdegerom. Dok je Hajdeger pokušao da uklopi Ničea u istoriju zapadne metafizike (kao „poslednjeg metafizičara”), Derida kroz analizu Ničeovih stilova pokazuje da se Ničeov tekst opire svakom pokušaju da bude sveden na jedinstven, koherentan filozofski sistem.
• Fragment „Zaboravio sam svoj kišobran”: Derida posvećuje veliku pažnju jednom izolovanom, enigmatičnom fragmentu iz Ničeovih rukopisa koji glasi jednostavno: „Zaboravio sam svoj kišobran”. On koristi ovaj primer da pokaže kako je nemoguće sa apsolutnom sigurnošću rekonstruisati totalni kontekst ili skrivenu nameru autora, čime ilustruje radikalnu otvorenost teksta.
odlično očuvana kao nova