Jezik: Engleski
Autor: Strani
ISBN: Tv
Godina izdanja: Tv

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Malkice talasasta u donjem delu, nista starsno! Sve ostalo uredno!

„Osudna kritika stvari kakve jesu i platforma za to kako možemo bolje da se snađemo.“ – Endru Leonard, Salon. Četiri godine nakon što je u knjizi „Globalizacija i njeno nezadovoljstvo“ izložio izazove sa kojima se suočava naš sve više međuzavisni svet, Džozef E. Stiglic je ponudio svoj program za reforme. Sada u mekom povezu, knjiga „Učiniti da globalizacija funkcioniše“ nudi inventivna rešenja za mnoštvo problema, uključujući zaduženost zemalja u razvoju, međunarodnu fiskalnu nestabilnost i zagađenje širom sveta. Stiglic se takođe zalaže za reformu globalnih finansijskih institucija, trgovinskih sporazuma i zakona o intelektualnoj svojini, kako bi bolje reagovale na rastuću nejednakost između najbogatijih i najsiromašnijih zemalja. Sada više nego ikada ranije, globalizacija je okupila narode sveta u jednu zajednicu, donoseći sa sobom potrebu da se razmišlja i deluje globalno. Ova oštra, intelektualno moćna knjiga je neprocenjiv korak u tom procesu.



Joseph Eugene Stiglitz (/ˈstɪɡlɪts/; rođen 9. veljače 1943.) američki je ekonomist novog kejnezijanskog stila,[2] analitičar javnih politika, politički aktivist i profesor na Sveučilištu Columbia. Dobitnik je Nobelove nagrade za ekonomske znanosti (2001.)[3] i medalje John Bates Clark (1979.).[4] Bivši je viši potpredsjednik i glavni ekonomist Svjetske banke. Također je bivši član i predsjednik Američkog vijeća ekonomskih savjetnika.[5][6] Poznat je po svojoj podršci georgijanskoj teoriji javnih financija[7][8][9] i po kritičkom pogledu na upravljanje globalizacijom, na ekonomiste laissez-faire politike (koje naziva `fundamentalistima slobodnog tržišta`) i na međunarodne institucije poput Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

Godine 2000. Stiglitz je osnovao Inicijativu za politički dijalog (IPD), think tank o međunarodnom razvoju sa sjedištem na Sveučilištu Columbia. Član je fakulteta Columbia od 2001. godine, a najviše akademsko zvanje sveučilišta (sveučilišni profesor) dobio je 2003. godine. Bio je osnivač i predsjednik sveučilišnog Odbora za globalnu misao. Također predsjedava Brooks World Poverty Institute Sveučilišta u Manchesteru. Bio je član Papinske akademije društvenih znanosti. Godine 2009. predsjednik Opće skupštine Ujedinjenih naroda Miguel d`Escoto Brockmann imenovao je Stiglitza predsjednikom UN-ove Komisije za reforme međunarodnog monetarnog i financijskog sustava, gdje je nadgledao predložene prijedloge i naručio izvješće o reformi međunarodnog monetarnog i financijskog sustava.[10] Bio je predsjednik međunarodne Komisije za mjerenje ekonomske uspješnosti i društvenog napretka, koju je imenovao francuski predsjednik Sarkozy, a koja je 2010. objavila svoje izvješće, Pogrešno mjerenje naših života: Zašto se BDP ne zbraja,[11] a trenutno je supredsjedatelj njezine nasljednice, Stručne skupine visoke razine za mjerenje ekonomske uspješnosti i društvenog napretka. Od 2011. do 2014. Stiglitz je bio predsjednik Međunarodnog ekonomskog udruženja (IEA).[12] Predsjedavao je organizacijom trogodišnjeg svjetskog kongresa IEA održanog u blizini Mrtvog mora u Jordanu u lipnju 2014.[13]

Godine 2011. Stiglitz je proglašen jednom od 100 najutjecajnijih osoba na svijetu[14] od strane časopisa Time. Stiglitzov rad usmjeren je na raspodjelu dohotka iz georgijanske perspektive, upravljanje rizikom imovine, korporativno upravljanje i međunarodnu trgovinu. Autor je nekoliko knjiga, od kojih su najnovije Put do slobode (2024.); Ljudi, moć i profit (2019.); Euro: Kako zajednička valuta prijeti budućnosti Europe (2016.); Velika podjela: Nejednaka društva i što možemo učiniti u vezi s njima (2015.); Prepisivanje pravila američkog gospodarstva: Agenda za rast i zajednički prosperitet (2015.); i Stvaranje društva koje uči: Novi pristup rastu, razvoju i društvenom napretku (2014.).[15] Također je jedna od 25 vodećih osoba u Komisiji za informiranje i demokraciju koju su pokrenuli Reporteri bez granica.[16] Prema Projektu otvorenog nastavnog plana i programa, Stiglitz je peti najčešće citirani autor u fakultetskim nastavnim planovima i programima za ekonomske kolegije.