Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
Grad: |
Vršac, Vršac |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1980
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Dobro očuvana knjiga , stanje kao na slikama
Autor - osoba Lyotard, Jean-François, 1924-1998 = Liotar, Žan-Fransoa, 1924-1998
Naslov Fenomenologija / Žan-Fransoa Liotar ; prevod Mirjana Zdravković ; redakcija i predgovor Milan Damnjanović
Jedinstveni naslov ǂLa ǂphénoménologie. srpski jezik
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 1980
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Beogradski izdavačko-grafički zavod, 1980 (Beograd : Beogradski izdavačko-grafički zavod)
Fizički opis 140 str. ; 21 cm
Drugi autori - osoba Zdravković, Mirjana
Damnjanović, Milan, 1924-1994 = Damnjanović, Milan, 1924-1994
Zbirka Filozofska biblioteka
ISBN (Broš.)
Napomene Prevod dela: La phénoménologie / Jean-François Lyotard
Liotar i njegov prikaz fenomenologije: str. 5-[7]
Izabrana bibliografija: str. 139-140.
Predmetne odrednice Fenomenologija
Filozofska biblioteka
— Zašto „fenomenologija“? – Izraz označava izučavanje „fenomena“, to jest onoga što se pojavljuje u svesti, onoga što je „dato“. Treba proučiti tu datost, proučiti „samu stvar“ koja se opaža, na koju se misli, o kojoj se govori, a da se pri tom izbegne stvaranje hipoteze kako o odnosu koji povezuje fenomen sa bićem čiji to fenomen i jeste, tako i o odnosu koji fenomen sjedinjuje sa Ja za koje on predstavlja fenomen. Nije potrebno pokazati parče voska da bi se izgradila filozofija o rasprostrtoj supstanciji, kao što za filozofiju nije potrebna a priorna forma čulnosti, treba se zadržati na samom parčetu voska, bez ikakvih pretpostavki, opisati ga samo onakvog kakvim nam se pokazuje. Tako se u okviru fenomenološke meditacije ocrtava jedan kritični trenutak, izvesno „poricanje nauke“ (Merlo-Ponti), koje se sastoji iz odbijanja da se pređe na objašnjenje: jer objasniti crvenu boju ovog abažura znači prenebreći je upravo kao ovu crvenu boju koja se pokazuje na ovom abažuru, povodom koje ja razmišljam o crvenoj boji; znači postaviti je kao elektromagnetno vibriranje datog intenziteta, znači postaviti na njeno mesto „nešto“, što je za fizičara predmet, a što za mene uopšte ne predstavlja „samu stvar“. Uvek postoji nešto prerefleksivno, nereflektovano, prepredikativno, na koje se oslanja refleksija, kao i nauka, što ona vešto prikriva svaki put kada želi da opravda samu sebe.
(Liotar: Iz Fenomenologije)