Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Dobanovci, Beograd-Surčin |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: .
Jezik: Francuski
Autor: Strani
Moris Merlau Ponti
pohvala filozofiji
Filozofije su ljušture u kojima su se nastanili filozofi: one nam jedva dozvoljavaju da naslutimo skriveni život životinje. Pored doktrina, biti filozof znači osećati da su istine neskladne, a ipak ujedinjene, znači tražiti čvor, držati ih zajedno kao što su zajedno u svetu, to je odlučnost da se kaže sve, opklada na jasnoću.
Dakle, filozof ne bira? Okrenut leđima zidu, on voli ostale. Ali upravo, on ne namerava da na račun univerzalnog Razuma stavimo izbor koji je napravljen približno. Kada stvari dođu do tačke gde postoje samo loša rešenja, on se odlučuje za najmanje loše. Ali on kaže zašto, i da je to poslednja opcija. Ako želi da ostane svoj, ne sme sebe, a i druge sa njim, zarobiti u zamku loše postavljenih pitanja, mora zadržati svoje sumnje za sebe, a drugima pokazivati samo izvesnosti, kao što se to radi sa decom, mora prećutati svoje motive i izneti samo svoj zaključak. Tada bi to bilo dvosmisleno, i treba da ostane istina da mora delovati dvosmisleno. Ni bolji ni gori od drugih, već posvećen, ako njegov život ima ikakvog smisla, manifestovanju i pretvaranju u reči sukoba koje doživljava u tišini, on pravi kompromis sa iracionalnim samo ako je to zbog veće jasnoće, samo tako što ga zna, samo tako što ga izgovara. Ovo je njegova vladavina, njegova akcija, njegova stranka.
Nema dokaza da društvo ili čak stranka ne mogu ovo da prihvate. Zašto bismo svi trebali imati potpuno isti domaći zadatak? Zašto izgovaranje istine ne bi trebalo da bude toliko hitan zadatak kao borba? Zašto ne bi svako trebalo da ide svojim putem i zašto ti putevi ne bi trebalo da vode do iste raskrsnice? Danas, služenje vrednostima i služenje potrebama nisu u harmoniji i podstičemo nas da preferiramo jedno u odnosu na drugo. Ali ako treba da postoji valjano društvo, to će biti ono u kome su oni jedno. Stoga moramo odbiti ultimatum i držati se oba kraja lanca.
To je zajednička sudbina, sudbina samog političara. Jer ne prati tok stvari ništa više nego samo zakon srca. Ako je veliki, uvek dođe trenutak kada kaže: Popustiću dovde, ne dalje, i na izabranom mestu čeka da ga talas slomi ili odnese preko prepreke. Ovo oklevanje čoveka i sveta je škola istinske hrabrosti. Neko mora biti tu da o tome priča: ovaj brbljivac je filozof.
M.Merlau Ponty
éloge de la philosophie
Les philosophies sont les coquilles que les philosophes ont habitées : elles laissent à peine deviner la vie cachée de l`animal. Au delà des doctrines, être philosophe, c`est sentir que les vérités sont discordantes et pourtant solidaires, c`est chercher le nœud, les maintenir ensemble comme elles sont ensemble dans le monde, c`est la résolution de tout dire, un pari sur la clarté.
Le philosophe ne choisit donc pas? Au pied du mur, il fait comme les autres. Mais justement, il n`entend pas qu`on mette au compte de la Raison universelle un choix qui se fait dans l`à peu près. Quand les choses en sont à ce point qu`il n`y a plus que de mauvaises solutions, il se décide pour la moins mauvaise. Mais il dit pourquoi, et que c`est un pis aller. S`il doit rester lui-même, il ne faut pas qu`il se prenne, et les autres avec lui, au piège des questions mal posées, qu`il garde pour lui ses doutes et ne montre aux autres que certitudes, comme on fait avec les enfants, qu`il taise ses motifs et ne donne que sa conclusion. C`est alors qu`il serait équivoque, et c`est pour rester vrai qu`il doit avoir l`air ambigu. Ni meilleur ni pire que les autres, mais voué, si sa vie a un sens, à manifester et à mettre en paroles des conflits qu`ils vivent en silence, il ne passe de compromis avec l`irrationnel que si c`est pour plus de clarté, qu`en le sachant, qu`en le disant. Telle est sa règle, son action, son parti.
Rien ne prouve qu`une société et même un parti ne puissent s`accommoder de celui-là. Pourquoi aurions-nous tous exactement les mêmes devoirs? Pourquoi ne serait-ce pas une tâche aussi urgente de parler vrai que de lutter? Pourquoi chacun ne pousserait-il pas de son côté et pourquoi ces chemins n`iraient-ils pas au même carrefour ? Aujourd`hui, le service des valeurs et celui des besoins s`accordent mal et l`on nous somme de préférer l`un à l`autre. Mais si une société valable doit exister, ce sera celle où ils ne feront qu`un. Il faut donc refuser l`ultimatum et tenir les deux bouts de la chaîne.
C`est le sort commun, celui de l`homme politique lui-même. Car il ne suit pas plus le cours des choses que la seule loi du cœur. S`il est grand, un moment vient toujours où il dit : je céderai jusqu`ici, non au delà, et, à l`endroit choisi, il attend que la vague le brise ou le porte au delà de l`obstacle. Cette hésitation de l`homme et du monde est l`école du vrai courage. Il faut que quelqu`un soit là pour en parler : ce bavard est le philosophe.
odlično očuvana
SK.7