Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Dobanovci, Beograd-Surčin |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: -
Jezik: Francuski
Autor: Strani
Jackues Attali
Bukvalno i figurativno
Ono što se najmanje menja u čoveku su pitanja koja sebi postavlja. U svim epohama, na svim geografskim širinama, u svim društvima, on je doživljavao iste strepnje, hranio iste sumnje, formulisao ista pitanja o svom identitetu, o smislu svog života, o bolu i smrti, o najboljim načinima da bude, da postoji, da traje, da se prenosi. U određenim epohama pronašao je prirodne, koherentne, umirujuće odgovore na ova pitanja. Onda se sumnja vratila, izvesnosti su se pokolebale, pitanja su se ponovo pojavila, osude su se sukobile, naređenja su ukinuta. Tako je i sa imovinom. Uvek smo se pitali kako je to najbolje organizovati, najpravednije, najslobodnije. Ponekad smo mislili da znamo. Neki su tvrdili da se čovek razvija, brzinom nepovratnog napretka, od svojine zajednice do individualne imovine. Drugi su tvrdili da evolucija i borba idu u potpuno suprotnom smeru. Drugi su, konačno, sanjali o društvu bez imovine, ni privatne ni kolektivne. Činilo mi se da sam otkrio da se iza svake koncepcije imovine koja je uspevala i sukobljavala milenijumima krije nešto kao uvek prisutan signal, nešto kao neizbežna opsesija koju bih sažeo na sledeći način: ono što se krije vlasništvo je strah od smrti. J.A.
Jacques Attali
Au propre et au figuré
Ce qui change le moins chez l`homme, ce sont les questions qu`il se pose sur lui-même. A toutes les époques, sous toutes les latitudes, dans toutes les sociétés, il a éprouvé les mêmes angoisses, nourri les mêmes doutes, formulé les mêmes interrogations sur son identité, sur le sens de sa vie, de la douleur et de la mort, sur les meilleurs moyens d`être, d`avoir, de durer, de transmettre.A certaines époques, il a trouvé à ces questions des réponses naturelles, cohérentes, rassurantes. Puis le doute s`est réinstallé, les certitudes ont vacillé, les interrogations ont resurgi, des convictions se sont opposées, des ordres se sont dissous.Ainsi en est-il de la propriété. De tout temps, on s`est demandé quelle était la meilleure façon de l`organiser, la plus juste, la plus libre. On a cru parfois le savoir. D`aucuns ont soutenu que l`homme évoluait, au rythme d`un progrès irréversible, de la propriété communautaire à la propriété individuelle. D`autres ont affirmé que l`évolution et les luttes allaient exactement en sens contraire. D`autres enfin ont rêvé d`une société sans propriété, ni privée, ni collective.Il m`a semblé découvrir qu`il y avait, derrière chacune des conceptions de la propriété qui se sont succédé et entrechoquées depuis des millénaires, comme un signal toujours présent, comme une obsession incontournable que je résumerai ainsi: ce que cache la propriété, c`est la peur de la mort.J.A.
odlično očuvana
poliSSS