Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Manuov zakonik ili Manu-smrti (sanskrit मनसमति, manusmrti poslednji), takođe poznat kao i Manu Samhita, Manava darmašastra (sanskrit मानवधरमशासतर), je sačuvani manuskript drevne indijske književnosti, zbirka indijskih religioznih zakona u obavljanju javnih, verskih i moralnih dužnosti, koji se po indijskoj tradiciji pripisuje prvom ljudskom pretku - Manu.
Prema hinduističkom učenju, Manu je prvi čovek i mitski zakonodavac, prvi od 14 Manua, Svajam bhuva (svajam – sebe, bhuva – biti, tj. samobitni), sin Svajambhua („samosuštinskog“ Brahme). Sa svojih 10 sinova Prađapatija (Maharišija) izrodio je ljudski rod i dao je ljudima zakonik - Manava darmašastra. Iza njega dolazi šest Manua sa višom dušom i velike moći.
Vreme zapisa
Datiranje spisa je važno za nauku, jer je „Manu-smrti“ napisan u vreme kada je uticaj Bramana bio znčajan zbog pretnje nevedskih pokrete, nakon pada Maurijskog carstva i nastanka socijalne nestabilnosti. Tako su „Manu-smrti“ i drugi spisi tog doba nastali kao Bramanska reakcija na ove pretnje.
U nauci, preovladava mišljenje da je Manuov zakonik formiran u periodu od II veka p.n.e. do II veka. U ovom slučaju, nisu svi materijali sadržani u knjizi iz tog perioda. Neki spisi su najverovatnije iz ranijih perioda.
Studija i kritika
Manu je važan sociološki, politički i istorijski spomenik drevne indijske književnosti. On je takođe predmet kritika od strane mnogih modernih istraživača. Veći deo kritika odnosi se na nepoznati nivo uticaja „Manu-smrti“ na indijsko društvo tog vremena.
Postoje dokazi da je „Manu-smrti“ imala snažan uticaj na društvo svoga vremena. Na primer, „Bhagavad Gita“ je u suprotnosti sa mnogim odredbama „Manu-smrti“, uključujući i podelu na kaste ljudi od rođenja. U Severnoj i Južnoj Indiji preovlađujuće religje su bile Višnaizam i Šavizam, dok Manu nije postao preovlađujući.
U srednjem veku su Manuov zakonik je više puta kopiran i komentarisan od strane indijskih autora, što ukazuje na značaj koji je imao u tom dobu. Autori ovih komentara živeli u vreme koje se razlikuje od vremena pisanja zakonika, pa se stavovi u tumačenju pojedinih stihova kod raznih indijskih autora razilaze.
Prvi prevod Manuovog zakonima na engleski jezik je objavljen 1794. od strane Ser Vilijama Džonsa.
Nakon Vilijama Džonsa Manuov zakonik je više puta prevođen na evropskim jezicima i jezicima Indije.