Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Kraljevo, Kraljevo |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1967
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Izdavač: Kultura, Beograd
Mala filozofska biblioteka
Predgovor: Milan Damnjanović
Prevod: Dafina i Milan Damnjanović
Povez: broširan
Broj strana: XIX + 55
Pečatirana, nalepnica na zadnjoj korici, minimalna podvlačenja na jednoj strani.
Korice iznutra pričvršćene selotejpom, vrlo dobro očuvana.
Ovaj spis bio je niz godina smatran temeljnim za razumevanje Huserlove filozofije, no to on svakako nije zbog svog
sadržaja, zbog kritike tada vladajućeg psihologizma, scijentizma ili filozofije pogleda na svet, već prvenstveno zbog osnovne, vodeće ideje koja je sve vreme zaokupljala Huserla, a koja je izložena već u samom naslovu ovog spisa. Ako je Šopenhauer imao običaj da kaže kako je on čovek jedne ideje i to one, izložene u naslogu njegovog ranog i kasnije veoma popularnog spisa, moglo bi se i za Huserla reći da se u ovom naslovu odražava središnja misao čijem opravdaju i utemeljenju teže svi njegovi misaoni napori – čiji izraz srećemo kako u najranijim, tako i u njegovim poznim spisima.
Često navođena Huserlova napomena iz 1935. kako je filozofija kao stroga nauka odsanjani san, odnosi se prvenstveno na filozofsku situaciju tridesetih godina XX stoleća u Nemačkoj. Taj stav izrečen je u času kad je postalo vidno da svaki od Huserlovih učenika kreće svojim putem, da postoji fenomenološka filozofija, da postoji fenomenološki pokret, ali ne i fenomenološka škola. Izostao je očekivani preokret u filozofiji koji je složnim radom generacija istraživača trebalo da obezbedi tlo budućem `sistemu` filozofije; Huserl je duboko verovao da se filozofija kao univerzalna nauka može ostvariti, da se tako visok cilj (mada se nalazio i u beskonačnosti) ipak može dosegnuti, ali, ne radom jednog filozofa ili neke manje grupe istraživača, već u beskonačnom progresu generacija i njihovog sistematskog istraživanja. Međutim, poslednjih godina života Huserl se osetio napuštenim; živeo je u ubeđenju da ostaje sam na putu kojim je sve vreme išao, da njegovo delo ostaje još jedan u nizu nedovršenih projekata.
(K-71)