Godina izdanja: 1990
ISBN: 86-21-00373-2
Jezik: Srpski
Autor: Strani

MAURICE MERLEAU PONTY

FENOMENOLOGIJA PERCEPCIJE

Pogovor - Danilo Pejović

Prevod - Anđelko Habazin

Izdavač - `Veselin Masleša`, Sarajevo

Godina - 1990

568 strana

21 cm

Edicija - Biblioteka Logos

ISBN - 86-21-00373-2

Povez - Tvrd

Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja



SADRŽAJ:
Predgovor

KLASIČNE PREDRASUDE I POVRATAK FENOMENIMA
I OSJET
Uvod
Kao utisak. Kao kvalitet. Kao neposredna posljedica podražaja. Što je osjećanje?

II ASOCIJACIJA I PROJEKCIJA SJEĆANJA
Ako imam osjete, cijelo je iskustvo osjet. Odvajanje polja. Ne postoji asocijativna snaga. Nema `projekcije sjećanja`. Empirizam i refleksija

III PAŽNJA I SUĐENJE
Pažnja i predrasuda svijeta po sebi. Suđenje i refleksivna analiza. Refleksivna analiza i fenomenološka refleksija. `Motivacija`.

IV - FENOMENALNO POLJE
Fenomenalno polje i znanost. Fenomeni i `činjenice svijesti`. Fenomenalno polje i transcendentalna filozofija

TIJELO
Iskustvo i objektivno mišljenje. Problem tijela
I TIJELO KAO OBJEKT I MEHANISTIČKA FIZIOLOGIJA
Sama fiziologija živaca nadilazi kauzalno mišljenje. Fenomen fantomskog uda: fiziološka eksplikacija i psihološka eksplikacija jednako nedovoljne. Egzistencija između psihičkog i fiziološkog. Dvosmislenost fantomskog uda. Organsko potiskivanje i tijelo kao prirođen kompleks.

II ISKUSTVO TIJELA I KLASIČNA PSIHOLOGIJA
Permanencija vlastita tijela. Dvostruki osjeti. Tijelo kao afektivan objekt. Kinestetički osjeti. Psihologija se nužno vraća fenomenima

III PROSTORNOST VLASTITA TIJELA I POKRETNOST
Prostornost položaja i prostornost situacije: tjelesna shema. Analiza pokretnosti prema slučaju Schn. Gelba i Goldsteina. Konkretan pokret. Orijentacija prema mogućem, apstraktan pokret. Motorički projekt i motorička intencionalnost. Funkcija projekcije. Nemoguće je razumjeti ove fenomene putem kauzalnog objašnjenja i dovodeći ih u vezu s vidnim deficitom, niti povezujući ih refleksivnom analizom sa simboličkom funkcijom. Egzistencijalna pozadina simboličke funkcije i struktura bolesti. Egzistencijalna analiza smetnji percepcije i smetnji inteligencije. Intencionalni luk. Intencionalnost tijela. Tijelo nije u prostoru, ono nastavlja prostor. Navika kao motoričko stjecanje jednog novog značenja

IV SINTEZA VLASTITA TIJELA
Prostornost i tjelesnost. Jedinstvo tijela i ono umjetničkog djela. Perceptivna navika kao stjecanje jednog svijeta

V TIJELO KAO SPOLNO ODREĐEN BITAK
Seksualnost nije neka mješavina predodžaba i refleksa, nego intencionalnost. Bitak u seksualnoj situaciji. Psihoanaliza. Egzistencijalna psihoanaliza nije vraćanje spiritualizmu. U kojem smislu spolnost izražava egzistenciju: ostvarujući je. Seksualna drama ne svodi se na metifizičku dramu, nego seksualnost jest metafizička. Ona ne može biti nadmašena. Napomena o egzistencijal. noj interpretaciji dijalektičkog materijalizma.

VI TIJELO KAO IZRAZ I GOVORNA RIJEČ
Empirizam i intelektualizam u teoriji afazije jednako nedovoljni. Govor ima smisao. On ne pretpostavlja misao, već je ostvaruje. Misao u riječima. Misao je izraz. Shvaćanje gesta. Lingvistička gesta. Nema ni prirodnih znakova ni čisto konvencionalnih znakova. Transcendencija u govoru. Potvrda pomoću moderne teorije afazije. Čudo izraza u govoru i u svijetu. Tijelo i kartezijanska analiza.

PERCIPIRANI SVIJET
Teorija tijela već je jedna teorija percepcije .

I - OSJEĆANJE
Kakav je subjekt percepcije? Odnosi osjećanja i ponašanja: Kvalitet kao konkrecija jednog modusa egzistencije, osjećanje kao koegzistencija. Svijest uhvaćena u osjetilnom. Općenitost i posebnost osjetila. Osjetila su polja. Mnoštvenost osjetila. Kako je intelektualizam nadmašuje i kako ima pravo protiv empirizma. Kako ipak refleksivna analiza ostaje apstraktna. A priori i ono empirijsko. Svako osjetilo ima svoj svijet. Komunikacija osjetila. Osjećanje prije osjetila. Sinestezije. Osjetila različna i nerazlučiva kao monokularne slike u binokularnom gledanju. Jedinstvo osjetila pomoću tijela. Tijelo kao opća simbolika svijeta. Čovjek je jedan zajednički senzorij. Perceptivna sinteza je vremena. Reflektirati, to znači ponovno naći nereflektirano

II - PROSTOR
Da li je prostor jedan oblik spoznaje?
a) Gore i dolje. Orijentacija nije dana sa Sadržajima. Nije ni konstituirana djelatnošću duha. Prostorna razina, sidrišta i egzistencijalni prostor. Bitak ima smisla samo po svojoj orijentaciji.
b) Dubina. Dubina i širina. Tobožnji znakovi dubine su motivi. Analiza prividne veličine. Iluzije nisu konstrukcije, smisao percipiranog je motiviran. Dubina je sinteza prelaženja. Ona je jedan odnos mene prema
stvarima. Isto važi za visinu i širinu.
c) Kretanje. Misao kretanja razara kretanje. Opis kretanja kod psihologa. Ali što znači opis? Fenomen
kretanja ili kretanje prije tematizacije. Kretanje i tijelo u pokretu. Relativnost kretanja.
d) Doživljeni prostor. Iskustvo prostornosti izražava naše učvršćenje u svijetu. Prostornost noći. Spolni prostor. Mitski prostor. Doživljeni prostor. Pretpostavljaju li ovi prostori geometrijski prostor? Valja ih priznati kao originalne. Oni su ipak konstruirani na prirodnom prostoru. Dvosmislenost svijesti

III - STVAR I PRIRODNI SVIJET
a) Perceptivne konstantnosti. Postojanost oblika i veličine. Postojanost boje: načini pojavljivanja boje i osvjetljenje. Postojanost zvukova, temperatura, težina. Postojanost taktilnih iskustava i kretanje.
b) Stvar ili realno. Stvar kao norma percepcije. Egzistencijalno jedinstvo stvari. Stvar nije nužno objekt. Realno kao identitet svih datosti između sebe, kao i identet datosti i njihova smisao. Stvar prije čovjeka. Stvar s onu stranu antropoloških predikata zato štosam ja u svijetu.
c) Prirodni Svijet. Svijet kao tipičan. Kao stil. Kao individuum. Svijet se profilira, ali nije postavljen sintezom razuma. Sinteza prelaženja. Zbiljnost i nedovršenost svijeta: svijet je otvoren. Svijet kao jezgra vremena.
d) Kontrolni dokaz analizom haluacionacije. Halucinacijaneshvatljiva za objektivno mišljenje. Vraćanje halucinatornom fenomenu. Hlucinirana stvar i percipirana stvar. Jedna i druga proizlaze iz jedne dublje funkcije negoli je spoznavanje. Originalno mnjenje.

IV DRUGI I LJUDSKI SVIJET
Isprepletanje prirodnog vremena i povjesnog vremena. Kako se sedimentiraju osobni akti? Kako je moguć drugi? Koegzistencija omogućena otkrivanjem perceptivne svijesti. Koegzistencija psihofizičkih subjekata u prirodnom svijetu i ljudi u kulturnom svijetu. No ima li neka koegzistencija sloboda i Jastava? Trajna istina solipsizma. Ona ne može biti prevladana u Bogu. Ali samoća i komunikacija dva su lica istog senomena. Apsolutni subjekt i angažirani subjekt: rođenje. Komunikacija odgođena, ne prekinuta. Društveno ne kao objekt nego kao dimenzija moga bitka. Društveni događaj vani i unutra. Problemi transcendencije. Istinito transcendentalno jest Ur-Sprung transcendencija.

BITAK ZA SEBE I BITAK U SVIJET
I - COGITO
Vječnosna interpretacija cogita. Konsekvencije: nemoguć nost konačnosti i drugoga. Povratak cogitu. Cogito i percerpcija. Cogito i afektivna intencionalnost Lažni ili iluzorni osjećaji (sentimenti). Osjećaj kao angažman. Ja znam da mislim zato što najprije mislim. Cogito i ideja: geometrijska ideja i perceptivna svijest. Ideja i govorna riječ, izraženo u izrazu. Nevremeno, to znači stečeno. Očevidnost kao percepcija jest činjenica. Apodiktička očevidnost i povijesna očevidnost. Protiv psihologizma ili skepticizma. Subjekt zavisan i neotklonjiv. Šutljivi cogito i govorni cogito. Svijest ne konstituira govor, ona ga usvaja. Subjekt kao projekt svijeta; polje, vremenost, kohezija jednog života.

II - VREMENOST
Vremena nema u stvarima. Ni u stanjima svijesti. Idealnost vremena? Vrijeme je jedan odnošaj bitka. Polje prisutnosti, horizonti prošlosti i budućiosti. Djelatna intencionalnost. Kohezija vremena samim prolaženjem vremena. Vrijeme kao subjekt i subjekt kao vrijeme. Konsituirajuće vrijeme i vječnost. Posljednja svijest je prisutnost u svijetu. Vremenost aficiranja sebe sobom. Pasivnost i aktivnost. Svijet kao mjesto značenjâ. Prisutnost u svijetu.

III - SLOBODA
Sloboda totalna ili nikakva. Tada nema ni akcije, ni izbora, ni činjenja. Što da je pravac pobudama? Implicitno vrednovanje osjetilnog svijeta. Sedimentacija bitka u svijetu. Procjena povijesnih situacija: klasa prije klasne svijesti. Intelektualni projekt i egzistencijalni projekt. Za Sebe i Za Drugoga, intersubjektivnost. Ima smisla u posvijesti. Ego i njegov halo općenitost. Apsolutni fluks je za samoga sebe jedna svijest. Ja sebe ne izabirem polazeći ni od čega. Uvjetovana sloboda. Privremena sinteza bitka po sebi i bitka za sebe u nazočnosti. Moje značenje je izvan mene.

Citirani radovi
Pogovor


`Merleau-Ponty attempts to define phenomenology, which according to him has not yet received a proper definition. He asserts that phenomenology contains a series of apparent contradictions, which include the fact that it attempts to create a philosophy that would be a rigorous science while also offering an account of space, time and the world as people experience them. Merleau-Ponty denies that such contradictions can be resolved by distinguishing between the views of the philosopher Edmund Husserl and those of the philosopher Martin Heidegger, commenting that Heidegger`s Being and Time (1927) `springs from an indication given by Husserl and amounts to no more than an explicit account of the `natürlicher Weltbegriff` or the `Lebenswelt` which Husserl, toward the end of his life, identified as the central theme of phenomenology, with the result that the contradiction appears in Husserl`s own philosophy`.

Following Husserl, Merleau-Ponty attempts to reveal the phenomenological structure of perception. He writes that while the `notion of sensation ... seems immediate and obvious`, it is in fact confused. Merleau-Ponty asserts that because `traditional analyses` have accepted it, they have `missed the phenomenon of perception.` Merleau-Ponty argues that while sensation could be understood to mean `the way in which I am affected and the experiencing of a state of myself`, there is nothing in experience corresponding to `pure sensation` or `an atom of feeling`. He writes that, `The alleged self-evidence of sensation is not based on any testimony of consciousness, but on widely held prejudice.` Merleau-Ponty`s central thesis is that of the `primacy of perception.` He critiques the Cartesian stance of `cogito ergo sum` and expounds a different conception of consciousness. Cartesian dualism of mind and body is called into question as the primary way of existing in the world, and is ultimately rejected in favor of an intersubjective conception or dialectical and intentional concept of consciousness. The body is central to Merleau-Ponty`s account of perception. In his view, the ability to reflect comes from a pre-reflective ground that serves as the foundation for reflecting on actions.

Merleau-Ponty`s account of the body helps him undermine what had been a long-standing conception of consciousness, which hinges on the distinction between the for-itself (subject) and in-itself (object), which plays a central role in the philosophy of Jean-Paul Sartre, whose Being and Nothingness was released in 1943. The body stands between this fundamental distinction between subject and object, ambiguously existing as both. In Merleau-Ponty`s discussion of human sexuality, he discusses psychoanalysis. Merleau-Ponty suggests that the body `can symbolize existence because it brings it into being and actualizes it.`



Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.

Moris Merlo Ponti Phénoménologie de la perception Phenomenology of Perception