Godina izdanja: 1996
ISBN: 953-188-054-9
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski

ŽARKO PAIĆ

POSTMODERNA IGRA SVIJETA

Izdavač - Durieux, Zagreb

Godina - 1996

162 strana

21 cm

ISBN - 953-188-054-9

Povez - Broširan

Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja



SADRŽAJ:
VRIJEME POSTMODERNE SITUACIJE
I Svijet kao simulacrum
II. Sumrak metafizike moći: apokalipsa, cinizam i utopija
III. Subjekti postmoderne kulture
IV. Kulturno društvo kao imaginarna institucija

ANTIBEHEMOT: KULTURNO-POLITIČKE STRATEGIJE I NOVI EUROPSKI IDENTITET
Anamneza jednoga mita
I. Informacijsko-komunikacijska paradigma
II. Novi kulturni relativizam
III. Socio-kulturna dinamika regionalizma
IV. Praksa ideologijske dekonstrukcije i kulturni razvitak

JAPAN: MOĆ KAMIGRAFIJSKOGA SIMULACRUMA?
Uvod
I. Mitologija: arhetipi primordijalne društvenosti
II. Religijski sinkretizam (sTRATEGIJA MOĆI, ZNANJA I REDA)
III. Kamigrafijski simulacrum

KULTURNI KAPITAL, HABITUS I RACIONALNI IZBOR
Uvod
Kultura — institucije — ideologija
Kulturni kapital: individualiziranje društvenoga bogatstva
Habitus: intencionalni smisao djelovanja
Racionalni izbor: preživljavanje socio-kulturnoga habitusa?

POSTMODERNA I KULTURNA POLITIKA
Kanada: komunikacijski programi
Nizozemska: »nova kulturna demokracija«
Hrvatska: oblikovanje nacionalne države, kulture i identiteta

Literatura/referencije
Bilješka o autoru


`Postmoderna se može definirati pomoću sintagme kulturno društvo kao imaginarna institucija. Je li pritom riječ o još jednom konceptualnom »kentauru« postmoderne sociologije kulture, ili pak o misaonom naputku koji, slijedeći zavodljivi naslov znamenite Castoriadisove rasprave, rasvjetljava proturječja suvremene socijetalnosti iz neprozirnosti kulturne tvorbe društvenoga bitka zajednice? No, da se tvorba suvremenoga društva može temeljiti i na pretpostavkama kulturnog instituiranja svijeta života nipošto nije samorazumljivo. Upravo stoga jer se samorazumljivim čini da ono imaginarno pripada području poetskog i fantazijskoga, ili, tradicionalno iskazano, području estetičkoga suda. Ma koliko da se ta ocjena, naizgled, čini teško prihvatljivom, valja poći od ishodišne postavke da je kulturni modernizam u svojem napadu na autonomiju estetičkoga suda kao osamostaljene sfere umjetnosti, ono imaginarno oslobodio zabrana ekskluzivnosti. Tako je postmodernizam počeo dovršavati proces razaranja autonomije estetičkoga suda ciničkim sredstvima.`



Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.

Pajić Sveta