Cena: |
990 din
(Predmet je prodat)
|
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K180
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Kritika vestacke inteligencije
Kada je prvi put objavljen 1972., manifest Huberta Dreyfusa o urođenoj nesposobnosti bestjelesnih strojeva da oponašaju više mentalne funkcije izazvao je uznemirenost u zajednici umjetne inteligencije. Svijet se od tada promijenio. Danas je jasno da je `dobra staromodna umjetna inteligencija`, zasnovana na ideji korištenja simboličkih prikaza za proizvodnju opće inteligencije, u opadanju (iako nekoliko vjernika još uvijek slijedi njezin lonac sa zlatom), a fokus zajednice AI promijenio se na složenije modele uma. Također je postalo sve češće da istraživači AI traže i proučavaju filozofiju. Za ovo izdanje svoje sada već klasične knjige, Dreyfus je dodao dugačak novi uvod koji opisuje te promjene i procjenjuje paradigme konecionizma i neuronskih mreža koje su preobrazile polje. U vrijeme kada su istraživači predlagali velike planove za rješavanje općih problema i strojeve za automatsko prevođenje, Dreyfus je predvidio da će oni propasti jer je njihova koncepcija mentalnog funkcioniranja naivna, te je predložio da bi bilo dobro da se upoznaju sa suvremenim filozofskim pristupima čovjeku biće. `Ono što računala još uvijek ne mogu učiniti` naširoko je napadnuto, ali se tiho proučavalo. Dreyfusovi argumenti i dalje su provokativni i fokusiraju našu pozornost još jednom na ono što ljudska bića čini jedinstvenim.
Hubert Lederer Dreyfus (/ˈdraɪfəs/; 15. listopada 1929. - 22. travnja 2017.) bio je američki filozof i profesor filozofije na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju. Njegovi glavni interesi uključivali su fenomenologiju, egzistencijalizam i filozofiju psihologije i književnosti, kao i filozofske implikacije umjetne inteligencije. Bio je nadaleko poznat po egzegezi Martina Heideggera, koju su kritičari označili kao `Dreydegger`. [4]
Dreyfus je predstavljen u filmu Tao Ruspoli Biti u svijetu (2010), [5] i bio je među filozofima s kojima je Bryan Magee razgovarao za televizijsku seriju BBC -a Veliki filozofi (1987.). [6]
Lik iz Futurame, profesor Hubert Farnsworth, djelomično je nazvan po njemu, a pisac Eric Kaplan bio je bivši student.
Dreyfus je rođen 15. listopada 1929. u Terre Hauteu u Indiani od Stanleyja S. i Irene (Lederer) Dreyfus. [7] [8]
Pohađao je sveučilište Harvard od 1947. [9] S višom diplomskom tezom o uzročnosti i kvantnoj teoriji (za koju je W. V. O. Quine bio glavni ispitivač) [9] nagrađen je BA summa cum laude 1951. [8] i pridružio se Phi Beta Kappa. [10] Magistrirao je 1952. [8] [10] Bio je nastavnik na Harvardu 1952.-1953. (Kao što je to bio ponovno 1954. i 1956.). [11] Zatim, na putujućoj stipendiji Harvard Sheldon, Dreyfus je studirao na Sveučilištu u Freiburgu tijekom 1953–1954. [10] Za to vrijeme imao je intervju s Martinom Heideggerom. [9] Sean D. Kelly bilježi da je Dreyfus smatrao da je sastanak `razočaravajući.` [12] Kratko ga je spomenuo Dreyfus tijekom svog BBC-jevog intervjua s Bryanom Mageejem 1987. u komentarima koji otkrivaju i njegovo i Heideggerovo mišljenje o djelu Jean- Paul Sartre. [13] [6]
Između 1956. i 1957., Dreyfus je proveo istraživanje u Husserlovom arhivu na Sveučilištu u Louvainu na Fulbrightovoj stipendiji. [10] Pred kraj svog boravka, njegov prvi (zajednički autor) rad `Curds and Lions in Don Quijote` pojavit će se u tisku. [12] [14] Nakon što je djelovao kao instruktor filozofije na Sveučilištu Brandeis (1957–1959), [8] [11] pohađao je Ecole Normale Supérieure, Pariz, uz stipendiju francuske vlade (1959–1960). [10]
Od 1960., prvo kao instruktor, zatim kao asistent, a zatim izvanredni profesor, Dreyfus je predavao filozofiju na Tehnološkom institutu u Massachusettsu (MIT). [8] Godine 1964., s disertacijom Husserlova Fenomenologija percepcije, doktorirao je na Harvardu. [10] [15] (Zbog poznavanja Husserla, Dagfinn Føllesdal sjedio je u tematskom povjerenstvu, ali je ustvrdio da Dreyfus `zapravo nije bio moj učenik.`) [16] Iste godine, njegov suprevod (sa svojom prvom suprugom) Sensea i Objavljena je knjiga Non-Sense od Mauricea Merleau-Pontyja. [7]
Također 1964., dok je još bio na MIT -u, zaposlio se kao konzultant u korporaciji RAND za pregled rada Allena Newella i Herberta A. Simona na području umjetne inteligencije (AI). [9] To je rezultiralo objavom 1965. `slavno borbene` Alkemije i umjetne inteligencije, koja se pokazala kao prva u nizu radova i knjiga koji napadaju tvrdnje i pretpostavke polja AI. [17] [18] Prvo izdanje knjige Što računala ne mogu učiniti uslijedilo bi 1972. godine, a ova kritika AI (koja je prevedena na najmanje deset jezika) uspostavit će Dreyfusov javni ugled. [9] Međutim, kako su urednici njegova Festschrifta primijetili: `proučavanje i tumačenje `kontinentalnih` filozofa ... bili su na prvom mjestu po redoslijedu njegovih filozofskih interesa i utjecaja.` [9]
Dreyfus (lijevo) ispred svoje kuće u Berkeleyu 1976. godine.
Berkeley
Godine 1968., iako je dobio staž, Dreyfus je napustio MIT i postao izvanredni profesor filozofije na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu [8] [10] (te iste godine osvojio Harbison nagradu za izvanrednu nastavu). [1 ] Godine 1972. promaknut je u redovnog profesora. [8] [10] Iako se Dreyfus povukao sa svoje katedre 1994., nastavio je kao profesor filozofije na Fakultetu za poslijediplomske studije (i od 1999. godine održao zajedničko imenovanje na odjelu retorike). [1] Nastavio je predavati filozofiju na UC Berkeley do posljednjeg razreda u prosincu 2016. [1]
Dreyfus je izabran za člana Američke akademije umjetnosti i znanosti 2001. [19] Također mu je dodijeljen počasni doktorat za `njegov briljantan i vrlo utjecajan rad na području umjetne inteligencije` i tumačenje kontinentalne filozofije dvadesetog stoljeća na Sveučilištu Erasmus. [1]
Dreyfus je umro 22. travnja 2017. [7] [12]
Njegov mlađi brat i ponekad suradnik, Stuart Dreyfus, zaslužni je profesor industrijskog inženjeringa i operacijskog istraživanja na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju.
Dreyfusova kritika AI
Glavni članak: Stavovi Huberta Dreyfusa na umjetnu inteligenciju
Dreyfusova kritika umjetne inteligencije (AI) tiče se onoga što smatra četiri primarne pretpostavke istraživanja umjetne inteligencije. Prve dvije pretpostavke on naziva `biološkim` i `psihološkim` pretpostavkama. Biološka pretpostavka je da je mozak analogan računalnom hardveru, a um analogan računalnom softveru. Psihološka pretpostavka je da um radi izvodeći diskretne proračune (u obliku algoritamskih pravila) na diskretnim prikazima ili simbolima.
Dreyfus tvrdi da vjerojatnost psihološke pretpostavke počiva na dvije druge: epistemološkim i ontološkim pretpostavkama. Epistemološka pretpostavka je da se sve aktivnosti (bilo živim ili neživim objektima) mogu formalizirati (matematički) u obliku pravila ili zakona predviđanja. Ontološka je pretpostavka da se stvarnost u cijelosti sastoji od skupa međusobno neovisnih, atomskih (nedjeljivih) činjenica. To je zbog epistemološke pretpostavke da radnici na terenu tvrde da je međunar inteligencija je isto što i formalno slijeđenje pravila, a zbog ontološke tvrde da se ljudsko znanje u potpunosti sastoji od unutarnjih prikaza stvarnosti.
Na temelju ove dvije pretpostavke, radnici na terenu tvrde da je spoznaja manipulacija unutarnjim simbolima unutarnjim pravilima, te da je stoga ljudsko ponašanje u velikoj mjeri bez konteksta (vidi kontekstualizam). Stoga je moguća uistinu znanstvena psihologija koja će detaljno opisati `unutarnja` pravila ljudskog uma, na isti način na koji zakoni fizike detaljno opisuju `vanjske` zakone fizičkog svijeta. Međutim, Dreyfus negira upravo tu ključnu pretpostavku. Drugim riječima, on tvrdi da sada ne možemo (i nikada nećemo moći) razumjeti vlastito ponašanje na isti način na koji razumijemo objekte u, na primjer, fizici ili kemiji: to jest, smatrajući sebe stvarima čije ponašanje može biti predviđeni `objektivnim`, kontekstualnim znanstvenim zakonima. Prema Dreyfusu, psihologija bez konteksta kontradiktorna je u terminima.
Dreyfusovi argumenti protiv ovog stava preuzeti su iz fenomenološke i hermeneutičke tradicije (osobito djela Martina Heideggera). Heidegger je tvrdio da je, suprotno kognitivističkim stavovima (na kojima se temelji AI), naše biće zapravo jako kontekstualno vezano, zbog čega su dvije kontekstualno slobodne pretpostavke lažne. Dreyfus ne poriče da možemo izabrati da ljudsku (ili bilo koju) aktivnost promatramo kao `zakonski reguliranu`, na isti način na koji možemo odabrati da se stvarnost sastoji od nedjeljivih atomskih činjenica ... ako želimo. No, veliki je skok od toga da se konstatira da zato što želimo ili možemo vidjeti stvari na ovaj način da je stoga objektivna činjenica da su oni takvi. Zapravo, Dreyfus tvrdi da to nije (nužno) slučaj, te da će stoga svaki istraživački program koji pretpostavi da jest brzo naići na duboke teorijske i praktične probleme. Stoga su trenutni napori radnika na terenu osuđeni na neuspjeh.
Dreyfus tvrdi da bi za dobivanje uređaja ili uređaja s inteligencijom sličnom čovjeku od njih bilo potrebno da imaju biće nalik čovjeku u svijetu i da imaju tijela više ili manje poput našeg, a društvena akulturacija (tj. Društvo) više ili manje poput našeg. (Ovo mišljenje dijele psiholozi iz utjelovljene psihologije (Lakoff i Johnson 1999.) i distribuiraju spoznajne tradicije. Njegovo je mišljenje slično mišljenju istraživača robotike poput Rodneya Brooksa kao i istraživača na području umjetnog života.)
Daniel Crevier piše: `vrijeme je dokazalo točnost i perceptivnost nekih Dreyfusovih komentara. Da ih je formulirao manje agresivno, konstruktivne radnje koje su sugerirale mogle su biti poduzete mnogo ranije.` [20]
Filozofija web emitiranja
Kad su UC Berkeley i Apple počeli objavljivati odabrani broj predavanja javno dostupnih kao podcasti, otprilike od 2006., snimka je Dreyfusa kako predaje tečaj pod nazivom `Čovjek, Bog i društvo u zapadnoj književnosti - od bogova do Boga i natrag` popeo se na 58. najpopularniji webcast na iTunesu. [21] Ove web emisije privukle su pozornost mnogih, uključujući i nenaučne, na Dreyfusa i njegovo područje.