pregleda

F. W. J. Schelling BERLINSKA PROPEDEUTIKA


Cena:
3.990 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: BEX
Pošta
DExpress
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

H.C.E (3886)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

99,8% pozitivnih ocena

Pozitivne: 6524

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: .
Jezik: Srpski
Autor: Strani

odlično očuvano

DEMETRA
Šeling


Friedrich Wilhelm Joseph Schelling: Berlinska propedeutika

Uvod u filozofiju objave ili utemeljenje pozitivne filozofije

Druga dedukcija principa pozitivne filozofije

Prvo predavaje u Berlinu

U našem pak posebnom slučaju ta se supstancijalizacija odražava u tome što se Schellingov diskurs od svesistematske paradigme ne rastaje mijenjajući je projektom refleksije njezine mogućnosti, nego upravo posežući za predrefleksivnim obrascima. S tog stajališta postaje vidljivim kako se dvoglavost Schellingove filozofije na koncu ne svodi na školski tumačenu razliku pozitivne i negativne kao sistematski izraz refleksivne nesvodivosti onoga što (uma) i onoga da (njegova temelja kao egzistencije naprosto) na zajednički nazivnik, nego da je već i to dvojstvo refleksivno proizvedeno te da je tek manifestacija aporetičnosti same refleksije, neovisne o transcendentno-mističkom problemu egzistencijalnog utemeljenja. Kritika refleksije kod kasnog Schellinga ne postaje naime transcendentnom time što jednostavno postavlja pitanje o bitku izvan sistematskog konstrukta, dakle o bitku koji bi bio transcendentno osvjedočiv, a ne imanentno deduktibilan. Naprotiv, upravo to pitanje kasne filozofije uspijeva se formulirati kao različito i nasuprotno onom pitanju o bitku koje je Schelling postavljao sa stajališta svoje srednje faze - dakle sa stajališta kritike idealizma kakvu je provodio, na primjer, u Spisu o slobodi i Dobima svijeta - tek zahvaljujući strukturalnom obratu samog usmjerenja refleksije u kontekstu njegova projekta kritike kao kritike sistematskog uma. Egzistencijalnoj kategorizaciji bitka, uvedenoj razlikovanjem transcendentnog i imanentnog bitka u kasnoj Schellingovoj filozofiji, ne može se priznati iskonska važnost za radikalno zaoštrenje kritike idealizma u tom razdoblju, nego se ona može obrazložiti samo kao manifestan oblik nutarnjeg prelamanja refleksijskog modela kao takvog. I to je prelamanje - i doista samo ono - onaj čin koji tu filozofiju čini epohalnom obratnicom.


Fridrih Vilhelm Jozef fon Šeling (nem. Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling; Leonberg, 27. januar 1775 — Bad Ragaz, 20. avgust 1854) je bio nemački filozof.

Bio je blizak jenskim romantičarima. Izraziti predstavnik idealizma u novoj filozofiji. Udaljava se od Fihtea, razvija principe objektivno-idealističke dijalektike, prirode kao živog organizma, nesvesno-duhovnog stvaralačkog načela, uzlaznim stepenom na lestvici (potencijom) karakteriše se polaritetom, dinamičkim jedinstvom suprotnosti.

Biografija
Rodio se u gradiću Leonbergu u Virtembergu (danas Baden-Virtemberg). Otac mu je bio na višim duhovnim dužnostima. Šeling je rano pokazao svoje genijalne sposobnosti. Sa 15 godina upisao se na Univerzitet u Tibingenu, sa karakteristikom ingenium praecox.

Na Univerzitetu su Šelinga zanimale i filozofija i teologija. U prvim Šelingovim radovima o „filozofsko-kritičkim tumačenjima biblijske priče o padanju u greh“ i „o mitovima, istorijskim sagama i filozofima starog sveta“ - provlači se misao o neophodnosti filozofsko-istorijskog tumačenja Biblije nasuprot gramatičkom i dogmatskom tumačenju. U suštini Šeling nagoveštava istorijsko-kritički metod, koji je kasnije dobio detaljnu obradu u novotibingenskoj školi.

U predgovoru knjige „Isusov život“, Štraus kategoriše Šelinga kao svog prethodnika. Na Univerzitetu, Šeling nije ostao van uticaja društvenih previranja. Uticaji Francuske revolucije i entuzijazam nadolazećeg romantizma, naišli su na živi odziv kod Šelinga i u krugu njegovih prijatelja. Kao prevodilac „Marseljeze“, Šeling biva strogo ukoren od strane vitenberškog vojvode, koji je doputovao u Tibingen sa zadatkom da obuzda razularenu mladež.

Brzo su se Šelingova interesovanja usredsredila isključivo na filozofiju. On se upoznaje sa filozofijom Kanta, sa prvim radovima Fihtea i sa 19 godina sam istupa na filozofskom poprištu, na početku kao Fihteov sledbenik i tumač. Po završetku školovanja Šeling tri godine radi kao domaći učitelj, u uslovima veoma povoljnim za njegov sopstveni rad. Za to vreme se Šeling upoznaje sa matematikom, fizikom i medicinom i objavljuje nekoliko značajnih radova.

Godine, 1798. Šeling upoznaje Getea, koga je zainteresovao za svoju naturofilozofiju. Zahvaljujući Fihteovom trudu i Geteovoj podršci, postaje profesor u Jeni. Ovde, 23-godišnji profesor sa zapanjujućom smelošću i energijom prihvata se razvitka sopstvenog gledišta na svet, sve više se oslobađajući od uticaja neposrednih prethodnika. U to vreme Šeling tesno sarađuje sa romantičarskim kružokom - braćom Šlegel, Gardenbergom i drugima. Duša toga kružoka bila je Karolina Šlegel, žena jednog od braće Šlegel, koja je u germanskim književnim krugovima igrala ulogu nemačke De Stal. Njen uticaj na predstavnike romantičarske i filozofske literature bio je jako veliki. U najvećem je stepenu na sebi ispitao taj uticaj sam Šeling, pridobivši Karolinu Šlegel za bliskog prijatelja, a potom i za predanu ženu. Kuno-Fišer sa punim pravom je Karolinu nazvao Šelingovom muzom. Njeno interesovanje za filozofska pitanja, a naročito bezgranična vera u Šelingovu filozofsku genijalnost, uslovilo je taj duhovni nivo, kojim se karakteriše najproduktivniji period njegovog života, donevši mu gromoglasnu popularnost i veliki ugled među savremenicima.



Standardne povijesti filozofije tvore ga kao središnju točku u razvoju njemačkog idealizma smještajući ga između Fichtea, njegovog učitelja prije 1800. godine i Hegela. Interpretiranje Schellingove filozofije je teško zbog njene često mijenjajuće prirode. Neki učenjaci ga karakteriziraju kao promjenljivog mislioca koji iako briljantan prelazio sa jedne teme na drugu i kojemu je nedostajala moć sinteze potrebna da dođe to cjelokupnog filozofskog sistema. Ostali preispituju tvrdnju da je Schellingova misao označena dubokoumnim napredcima i umjesto toga tvrde da je njegova filozofija uvijek usredotočena na nekoliko uobičajenih tema osobito ljudska sloboda, apsolut i odnos između čovjeka i prirode.

Schellingova misao je često bila zanemarena. To ne potječe samo od uzvišenja Hegela, čija zrela djela prikazuju Schellinga samo kao običnu fusnotu u razvoju idealizma nego i iz njegove Naturphilosophie koju su pozitivistički znanstvenici često ismijavali zbog smiješnog analogiziranja i nedostatka empirijske orijentacije. Posljednjih godina učenjaci Schellingova dijela snažno napadaju takvo zanemarivanje Schellinga.

Život
Schelling je rođen u Leonbergu na području Wuttenberga. Polazio je samostansku školu u Bebenhausenu, blizu Tubingena, gdje je njegov otac bio kapelan i profesor orijentalistike. Tri godine prije, ušao je u Tubingen Stift (internat protestantske crkve u Tubingenu), gdje se sprijateljio s Hegelom i Horderlinom. 1792. diplomirao je na filozofskom fakultetu, i 1773. doprinio dijelu Memorabilien Heinricha Eberharda Gottlob Paulusa; 1795. dovršio je tezu za svoju diplomu iz teologije De Marcione Paullinarum epistolarum emendatore. Istovremeno, počeo je izučavati Fichtea i Kanta, koji su imali visoki utjecaj na njega. 1794. Schelling je izdao prikaz Fichteove misli naziva Über die Möglichkeit einer Form der Philosophie überhaupt. To djelo je bilo prihvaćeno i priznato od Fichtea osobno i odmah stvorilo reputaciju Schellinga među filozofima. Njegovo razrađenije djelo Vom Ich als Prinzip der Philosophie, oder über das Unbedingte im menschlichen Wissen objavljeno 1798., iako još unutar granica Fichteova idealizma, prikazalo je tendenciju da daje Fichteovskoj metodi objektivnu primjenu, i da udruži Spinozine poglede s njom.

Nakon dvije godine podučavanje dvoje mladih jedne aristokratske obitelji, i samo 23 godine star, Schelling je bio pozvan za izvanrednog profesora u Jeni 1798. Već je pridodao članke i recenzije Fichteovu dnevniku, i posvetio se proučavanju fizikalnih i medicinskih znanosti. Od 1796. datiraju Briefe über Dogmatismus und Kritizismus, kritika Kantovskog sistema; od 1797. esej , koji je anticipirao Fichteov tretman u Grundlage des Naturrechts. Njegove studije fizikalnih znanosti su urodile plodom u Ideen zu einer Philosophie der Natur (1797.) i u raspravi Von der Weltseele (1798).

Schellingovo vrijeme u Jeni (1798. – 1803.) stavilo ga je u središte intelektualnog komešanja romantizma. Schelling je bio prisan s Goetheom, koji je cijenio pjesničku kvalitetu Naturphilosophie. Na drugu ruku, bio je odbijen Schillerovom manje ekspanzivnom dispozicijom, i bio je neprijazan prema etičkom idealizmu koje je pokretalo Schillerov rad.

Schelling je postao priznati vođa romantičarske škole, koji je počeo odbijati Fichteovu misao kao hladnu i apstraktnu. U Schellingu, pozdravljali su ličnost pravog romantičara. Schelling je bio osobito blizak s Augustom Wilhelmom von Schlegelom i njegovom ženom Karolinom. Vjenčanje između Schellinga i Karolinine kćeri, Auguste Böhmer, je bilo planirano. Auguste je umrla od dizenterije 1800. za što su mnogi krivili Schellinga, koji je nadgledao tretman. Augustina smrt je zbližila Schellinga i Karolinu još više. Schlegel se preselio u Berlin, i razvod je bio dogovoren (s Goetheovom pomoći). 2. lipnja, 1803. Schelling i Karolina su se vjenčali, i Schellingovo vrijeme u Jeni je došlo kraju.

Od rujna 1803. do travnja 1806. Schelling je bio profesor na sveučilištu u Wurzburgu. Ta perioda je bila označena osjetnom promjenom njegovih pogleda i konačnim raskidom s Fichteom i Hegelom. U Wurzburgu, Schelling je imao mnogo neprijatelja među kolegama i vlasti. Preselio se u München 1806. gdje je naša položaj kao državni službenik, prvo kao član akademije znanosti i tajnik akademije umjetnosti, kasnije tajnik filozofske sekcije akademije znanosti. Bez davanje ostavke njegovog službenog položaja, predavao je kratko vrijeme u Stuttgartu, i sedam godina u Erlangenu (1820. – 1827.) 1809. Karolina umire, i tri godine kasnije Schelling je oženio jednu od njenih bliskih prijateljica Pauline Gottler u kojoj je našao vjernog druga.

Tijekom dugog prebivanja u Münchenu (1806. – 1841.) Schellingova književna aktivnost je stupnjevito došla to prestanka. Aforizmi o Naturphilosophie sadržani u Godišnjacima medicine kao znanost (1806. – 1808.) su većinom odlomci iz predavanja u Wurzburgu; Denkmal der Schrift von den göttlichen Dingen des Herrn Jacobi je bio izazvan specijalnim incidentom Jacobijeva rada. Jedino pisanje neke važnosti je `Philosophische Untersuchungen über das Wesen der menschlichen Freiheit und die damit zusammenhängenden Gegenstände`, koje se pojavilo u Philosophische Schriften. vol. I. (1809),i koja prenosi, s povećanom tendencijom prema misticizmu, misli prijašnjeg djela, Philosophie und Religion. To djelo parafrazira Kantovu podjelu između razumljivog i empirijskog karaktera. Drugačije rečeno, Schelling je sam zvao slobodu «kapacitet za dobro i zlo».

Rasprava Über die Gottheiten zu Samothrace se pojavila 1815., navodno dio većega djela, Die Weltalter, često najavljeno kao spremno za izdavanje, ali od koje je vrlo malo napisano. Moguće je da je golema snaga i utjecaj Hegelijanskog sistema sputavalo Schellinga, jer je tek 1834., nakon Hegelove smrti, u predgovoru Cousinovog djela, javno izrekao antagonizam prema Hegelijanstvu i svojoj ranoj filozofiji. Antagonizam tada nije bila nova činjenica; Erlangenška predavanja o povijesti filozofije iz 1822. izražavaju isto na oštar način, i Schelling je već počeo postupak s mitologijom i religijom koje su u njegovim očima tvorili pozitivnu nadopunu negativnoga logičke i spekulativne filozofije.

Javna pozornost je bila jako privučena s tim nejasnim migovima novog sistema koji je obećavao nešto pozitivno, osobito u njegovom tretmanu religije, nego očitih rezultata Hegelovog učenja. Jer pojava kritičkih spisa Straussa, Feuerbacha i Bauera, i očita razdvojenost u samoj Hegelskoj školi je otuđilo je simpatije od mnogih od tada dominantne filozofije. U Berlinu, glavnom centru Hegelijanizma, želja je našla izražaj u pokušajima da dobiju službeno od Schellinga postupak novoga sistema za što se smatralo da ima u rezervi. Ostvarenje tih želja nije se dogodilo do 1844. kada je imenovanje Schellinga kao član pruskog državnog vijeća i člana berlinske akademije dalo mu pravo, pravo koje je on zatražio, da predaje na tom sveučilištu. Među njegovim slušateljima su Søren Kierkegaard, Mikhail Bakunin, i Friedrich Engels. Uvodno predavanje je bilo praćeno od velike i oduševljene publike. Neprijateljstvo njegovog starog protivnika, H.E.G. Paulusa, zaoštreno od na prvi pogled Schellingovog uspjeha, vodilo je to potajnog izdavanja doslovnog izvještaja predavanja filozofije Otkrivenja i kako Schelling nije uspio u dobivanju službenog legalnog osuđivanja i potiskivanja piratstva, prestao je 1845. s ikakvim javnim predavanjima. Nikakve autentične informacije o prirodi pozitivne filozofije nisu dobivene sve do njegove smrti kada su njegovi sinovi započeli izdavanje skupljenih pisanja sa četiri sveska Berlinskih predavanja: Svezak Br. 1 Uvod u filozofiju Mitologije (1856); Br. 2 Filozofija Mitologije (1857); Br. 3 i 4. Filozofija Otkrivenja (1858).

DOK JE SEZONA VIRUSA KNJIGE MOŽDA NEĆEMO SLATI BAŠ SVAKI DAN
IMAJTE RAZUMEVANJA AKO POŠILJKA BUDE STIGLA KOJI DAN KASNIJE (Što ne znači da ne može stići i dan odmah posle narudžbine, zavisi kako se pogodi)
Takođe, mnogo ređe idemo za Beograd, tako da ne računate na lično preuzimanje u Beogradu ukoliko vam je hitno potreban kupljeni predmet.
Poštarina za knjige je u proseku 120-130 dinara, što je mala suma da bi se izlagali riziku i mi i vi, tako da preporučujemo da se transakcije obave putem pošte.
Novi Sad lično preuzimanje ili svaki dan ili četvrtak, petak i subota.

Našu kompletnu ponudu možete videti preko linka
https://www.kupindo.com/Clan/H.C.E/SpisakPredmeta
ukoliko tražite još neki naslov koji ne možete da nađete pošaljite nam poruku možda ga imamo u magacinu
Pogledajte i našu ponudu na limundu https://www.limundo.com/Clan/H.C.E/SpisakAukcija
Slobodno pitajte šta vas zanima preko poruka. Preuzimanje moguce u Beogradu, Novom Sadu i Sremskoj Mitrovici uz prethodni dogovor. (Većina knjiga je u Sremskoj Mitrovici i Novom Sadu, tako da se najavite nekoliko dana ranije u slucaju ličnog preuzimanja, da bi knjige bile poslate u Beograd - ako Vam hitno treba neka knjiga za danas ili sutra, obavezno proverite prvo preko poruke da li je u magacinu u Beogradu da ne bi doslo do neprijatnosti).
Beograd: lično preuzimanje Žarkovo (kod pijace, preko puta Vera), eventualno centar ako nam se potrefe termini dolaska.
U Novom Sadu lično preuzimanje na Grbavici ili u centru po dogovoru.
Slanje nakon uplate na račun u Erste banci (ukoliko ne želite da plaćate po preuzimanju). Poštarina za jednu knjigu je uglavnom oko 120 - 150 din. Slanje vise knjiga u paketu tezem od 2 kg 290-305 din.

INOSTRANSTVO: Šaljem po dogovoru, ili po prijateljima ili autobusom, jer je poštarina od 700 do 3000 din. zavisno od težine knjige, ali ukoliko želite moguće je i poštom. U Beč idem često pa knjige mogu doneti lično.

Ukoliko kupujete više od jedne knjige javite se porukom možda Vam mogu dati određeni popust na neke naslove.

Sve knjige su detaljno uslikane, ako Vas još nešto interesuje slobodno pitajte porukom. Reklamacije primamo samo ukoliko nam prvo pošaljete knjigu nazad da vidim u čemu je problem pa nakon toga vraćamo novac. Jednom smo prevareni od strane člana koji nam je vratio potpuno drugu knjigu od one koju smo mu mi poslali, tako da više ne vraćamo novac pre nego što vidimo da li se radi o našoj knjizi.
Ukoliko Vam neka pošiljka ne stigne za dva ili tri dana, odmah nas kontaktirajte za broj pošiljke kako bi videli u čemu je problem. Ne čekajte da prođe više vremena, pogotovo ako ste iz inostranstva, jer nakon određenog vremena pošiljke se vraćaju pošiljaocu, tako da bi morali da platimo troškove povratka i ponovnog slanja. Potvrde o slanju čuvamo do 10 dana. U 99% slučajeva sve prolazi glatko, ali nikad se ne zna.

ukoliko uvažimo vašu reklamaciju ne snosimo troškove poštarine

Predmet: 60830485
odlično očuvano

DEMETRA
Šeling


Friedrich Wilhelm Joseph Schelling: Berlinska propedeutika

Uvod u filozofiju objave ili utemeljenje pozitivne filozofije

Druga dedukcija principa pozitivne filozofije

Prvo predavaje u Berlinu

U našem pak posebnom slučaju ta se supstancijalizacija odražava u tome što se Schellingov diskurs od svesistematske paradigme ne rastaje mijenjajući je projektom refleksije njezine mogućnosti, nego upravo posežući za predrefleksivnim obrascima. S tog stajališta postaje vidljivim kako se dvoglavost Schellingove filozofije na koncu ne svodi na školski tumačenu razliku pozitivne i negativne kao sistematski izraz refleksivne nesvodivosti onoga što (uma) i onoga da (njegova temelja kao egzistencije naprosto) na zajednički nazivnik, nego da je već i to dvojstvo refleksivno proizvedeno te da je tek manifestacija aporetičnosti same refleksije, neovisne o transcendentno-mističkom problemu egzistencijalnog utemeljenja. Kritika refleksije kod kasnog Schellinga ne postaje naime transcendentnom time što jednostavno postavlja pitanje o bitku izvan sistematskog konstrukta, dakle o bitku koji bi bio transcendentno osvjedočiv, a ne imanentno deduktibilan. Naprotiv, upravo to pitanje kasne filozofije uspijeva se formulirati kao različito i nasuprotno onom pitanju o bitku koje je Schelling postavljao sa stajališta svoje srednje faze - dakle sa stajališta kritike idealizma kakvu je provodio, na primjer, u Spisu o slobodi i Dobima svijeta - tek zahvaljujući strukturalnom obratu samog usmjerenja refleksije u kontekstu njegova projekta kritike kao kritike sistematskog uma. Egzistencijalnoj kategorizaciji bitka, uvedenoj razlikovanjem transcendentnog i imanentnog bitka u kasnoj Schellingovoj filozofiji, ne može se priznati iskonska važnost za radikalno zaoštrenje kritike idealizma u tom razdoblju, nego se ona može obrazložiti samo kao manifestan oblik nutarnjeg prelamanja refleksijskog modela kao takvog. I to je prelamanje - i doista samo ono - onaj čin koji tu filozofiju čini epohalnom obratnicom.


Fridrih Vilhelm Jozef fon Šeling (nem. Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling; Leonberg, 27. januar 1775 — Bad Ragaz, 20. avgust 1854) je bio nemački filozof.

Bio je blizak jenskim romantičarima. Izraziti predstavnik idealizma u novoj filozofiji. Udaljava se od Fihtea, razvija principe objektivno-idealističke dijalektike, prirode kao živog organizma, nesvesno-duhovnog stvaralačkog načela, uzlaznim stepenom na lestvici (potencijom) karakteriše se polaritetom, dinamičkim jedinstvom suprotnosti.

Biografija
Rodio se u gradiću Leonbergu u Virtembergu (danas Baden-Virtemberg). Otac mu je bio na višim duhovnim dužnostima. Šeling je rano pokazao svoje genijalne sposobnosti. Sa 15 godina upisao se na Univerzitet u Tibingenu, sa karakteristikom ingenium praecox.

Na Univerzitetu su Šelinga zanimale i filozofija i teologija. U prvim Šelingovim radovima o „filozofsko-kritičkim tumačenjima biblijske priče o padanju u greh“ i „o mitovima, istorijskim sagama i filozofima starog sveta“ - provlači se misao o neophodnosti filozofsko-istorijskog tumačenja Biblije nasuprot gramatičkom i dogmatskom tumačenju. U suštini Šeling nagoveštava istorijsko-kritički metod, koji je kasnije dobio detaljnu obradu u novotibingenskoj školi.

U predgovoru knjige „Isusov život“, Štraus kategoriše Šelinga kao svog prethodnika. Na Univerzitetu, Šeling nije ostao van uticaja društvenih previranja. Uticaji Francuske revolucije i entuzijazam nadolazećeg romantizma, naišli su na živi odziv kod Šelinga i u krugu njegovih prijatelja. Kao prevodilac „Marseljeze“, Šeling biva strogo ukoren od strane vitenberškog vojvode, koji je doputovao u Tibingen sa zadatkom da obuzda razularenu mladež.

Brzo su se Šelingova interesovanja usredsredila isključivo na filozofiju. On se upoznaje sa filozofijom Kanta, sa prvim radovima Fihtea i sa 19 godina sam istupa na filozofskom poprištu, na početku kao Fihteov sledbenik i tumač. Po završetku školovanja Šeling tri godine radi kao domaći učitelj, u uslovima veoma povoljnim za njegov sopstveni rad. Za to vreme se Šeling upoznaje sa matematikom, fizikom i medicinom i objavljuje nekoliko značajnih radova.

Godine, 1798. Šeling upoznaje Getea, koga je zainteresovao za svoju naturofilozofiju. Zahvaljujući Fihteovom trudu i Geteovoj podršci, postaje profesor u Jeni. Ovde, 23-godišnji profesor sa zapanjujućom smelošću i energijom prihvata se razvitka sopstvenog gledišta na svet, sve više se oslobađajući od uticaja neposrednih prethodnika. U to vreme Šeling tesno sarađuje sa romantičarskim kružokom - braćom Šlegel, Gardenbergom i drugima. Duša toga kružoka bila je Karolina Šlegel, žena jednog od braće Šlegel, koja je u germanskim književnim krugovima igrala ulogu nemačke De Stal. Njen uticaj na predstavnike romantičarske i filozofske literature bio je jako veliki. U najvećem je stepenu na sebi ispitao taj uticaj sam Šeling, pridobivši Karolinu Šlegel za bliskog prijatelja, a potom i za predanu ženu. Kuno-Fišer sa punim pravom je Karolinu nazvao Šelingovom muzom. Njeno interesovanje za filozofska pitanja, a naročito bezgranična vera u Šelingovu filozofsku genijalnost, uslovilo je taj duhovni nivo, kojim se karakteriše najproduktivniji period njegovog života, donevši mu gromoglasnu popularnost i veliki ugled među savremenicima.



Standardne povijesti filozofije tvore ga kao središnju točku u razvoju njemačkog idealizma smještajući ga između Fichtea, njegovog učitelja prije 1800. godine i Hegela. Interpretiranje Schellingove filozofije je teško zbog njene često mijenjajuće prirode. Neki učenjaci ga karakteriziraju kao promjenljivog mislioca koji iako briljantan prelazio sa jedne teme na drugu i kojemu je nedostajala moć sinteze potrebna da dođe to cjelokupnog filozofskog sistema. Ostali preispituju tvrdnju da je Schellingova misao označena dubokoumnim napredcima i umjesto toga tvrde da je njegova filozofija uvijek usredotočena na nekoliko uobičajenih tema osobito ljudska sloboda, apsolut i odnos između čovjeka i prirode.

Schellingova misao je često bila zanemarena. To ne potječe samo od uzvišenja Hegela, čija zrela djela prikazuju Schellinga samo kao običnu fusnotu u razvoju idealizma nego i iz njegove Naturphilosophie koju su pozitivistički znanstvenici često ismijavali zbog smiješnog analogiziranja i nedostatka empirijske orijentacije. Posljednjih godina učenjaci Schellingova dijela snažno napadaju takvo zanemarivanje Schellinga.

Život
Schelling je rođen u Leonbergu na području Wuttenberga. Polazio je samostansku školu u Bebenhausenu, blizu Tubingena, gdje je njegov otac bio kapelan i profesor orijentalistike. Tri godine prije, ušao je u Tubingen Stift (internat protestantske crkve u Tubingenu), gdje se sprijateljio s Hegelom i Horderlinom. 1792. diplomirao je na filozofskom fakultetu, i 1773. doprinio dijelu Memorabilien Heinricha Eberharda Gottlob Paulusa; 1795. dovršio je tezu za svoju diplomu iz teologije De Marcione Paullinarum epistolarum emendatore. Istovremeno, počeo je izučavati Fichtea i Kanta, koji su imali visoki utjecaj na njega. 1794. Schelling je izdao prikaz Fichteove misli naziva Über die Möglichkeit einer Form der Philosophie überhaupt. To djelo je bilo prihvaćeno i priznato od Fichtea osobno i odmah stvorilo reputaciju Schellinga među filozofima. Njegovo razrađenije djelo Vom Ich als Prinzip der Philosophie, oder über das Unbedingte im menschlichen Wissen objavljeno 1798., iako još unutar granica Fichteova idealizma, prikazalo je tendenciju da daje Fichteovskoj metodi objektivnu primjenu, i da udruži Spinozine poglede s njom.

Nakon dvije godine podučavanje dvoje mladih jedne aristokratske obitelji, i samo 23 godine star, Schelling je bio pozvan za izvanrednog profesora u Jeni 1798. Već je pridodao članke i recenzije Fichteovu dnevniku, i posvetio se proučavanju fizikalnih i medicinskih znanosti. Od 1796. datiraju Briefe über Dogmatismus und Kritizismus, kritika Kantovskog sistema; od 1797. esej , koji je anticipirao Fichteov tretman u Grundlage des Naturrechts. Njegove studije fizikalnih znanosti su urodile plodom u Ideen zu einer Philosophie der Natur (1797.) i u raspravi Von der Weltseele (1798).

Schellingovo vrijeme u Jeni (1798. – 1803.) stavilo ga je u središte intelektualnog komešanja romantizma. Schelling je bio prisan s Goetheom, koji je cijenio pjesničku kvalitetu Naturphilosophie. Na drugu ruku, bio je odbijen Schillerovom manje ekspanzivnom dispozicijom, i bio je neprijazan prema etičkom idealizmu koje je pokretalo Schillerov rad.

Schelling je postao priznati vođa romantičarske škole, koji je počeo odbijati Fichteovu misao kao hladnu i apstraktnu. U Schellingu, pozdravljali su ličnost pravog romantičara. Schelling je bio osobito blizak s Augustom Wilhelmom von Schlegelom i njegovom ženom Karolinom. Vjenčanje između Schellinga i Karolinine kćeri, Auguste Böhmer, je bilo planirano. Auguste je umrla od dizenterije 1800. za što su mnogi krivili Schellinga, koji je nadgledao tretman. Augustina smrt je zbližila Schellinga i Karolinu još više. Schlegel se preselio u Berlin, i razvod je bio dogovoren (s Goetheovom pomoći). 2. lipnja, 1803. Schelling i Karolina su se vjenčali, i Schellingovo vrijeme u Jeni je došlo kraju.

Od rujna 1803. do travnja 1806. Schelling je bio profesor na sveučilištu u Wurzburgu. Ta perioda je bila označena osjetnom promjenom njegovih pogleda i konačnim raskidom s Fichteom i Hegelom. U Wurzburgu, Schelling je imao mnogo neprijatelja među kolegama i vlasti. Preselio se u München 1806. gdje je naša položaj kao državni službenik, prvo kao član akademije znanosti i tajnik akademije umjetnosti, kasnije tajnik filozofske sekcije akademije znanosti. Bez davanje ostavke njegovog službenog položaja, predavao je kratko vrijeme u Stuttgartu, i sedam godina u Erlangenu (1820. – 1827.) 1809. Karolina umire, i tri godine kasnije Schelling je oženio jednu od njenih bliskih prijateljica Pauline Gottler u kojoj je našao vjernog druga.

Tijekom dugog prebivanja u Münchenu (1806. – 1841.) Schellingova književna aktivnost je stupnjevito došla to prestanka. Aforizmi o Naturphilosophie sadržani u Godišnjacima medicine kao znanost (1806. – 1808.) su većinom odlomci iz predavanja u Wurzburgu; Denkmal der Schrift von den göttlichen Dingen des Herrn Jacobi je bio izazvan specijalnim incidentom Jacobijeva rada. Jedino pisanje neke važnosti je `Philosophische Untersuchungen über das Wesen der menschlichen Freiheit und die damit zusammenhängenden Gegenstände`, koje se pojavilo u Philosophische Schriften. vol. I. (1809),i koja prenosi, s povećanom tendencijom prema misticizmu, misli prijašnjeg djela, Philosophie und Religion. To djelo parafrazira Kantovu podjelu između razumljivog i empirijskog karaktera. Drugačije rečeno, Schelling je sam zvao slobodu «kapacitet za dobro i zlo».

Rasprava Über die Gottheiten zu Samothrace se pojavila 1815., navodno dio većega djela, Die Weltalter, često najavljeno kao spremno za izdavanje, ali od koje je vrlo malo napisano. Moguće je da je golema snaga i utjecaj Hegelijanskog sistema sputavalo Schellinga, jer je tek 1834., nakon Hegelove smrti, u predgovoru Cousinovog djela, javno izrekao antagonizam prema Hegelijanstvu i svojoj ranoj filozofiji. Antagonizam tada nije bila nova činjenica; Erlangenška predavanja o povijesti filozofije iz 1822. izražavaju isto na oštar način, i Schelling je već počeo postupak s mitologijom i religijom koje su u njegovim očima tvorili pozitivnu nadopunu negativnoga logičke i spekulativne filozofije.

Javna pozornost je bila jako privučena s tim nejasnim migovima novog sistema koji je obećavao nešto pozitivno, osobito u njegovom tretmanu religije, nego očitih rezultata Hegelovog učenja. Jer pojava kritičkih spisa Straussa, Feuerbacha i Bauera, i očita razdvojenost u samoj Hegelskoj školi je otuđilo je simpatije od mnogih od tada dominantne filozofije. U Berlinu, glavnom centru Hegelijanizma, želja je našla izražaj u pokušajima da dobiju službeno od Schellinga postupak novoga sistema za što se smatralo da ima u rezervi. Ostvarenje tih želja nije se dogodilo do 1844. kada je imenovanje Schellinga kao član pruskog državnog vijeća i člana berlinske akademije dalo mu pravo, pravo koje je on zatražio, da predaje na tom sveučilištu. Među njegovim slušateljima su Søren Kierkegaard, Mikhail Bakunin, i Friedrich Engels. Uvodno predavanje je bilo praćeno od velike i oduševljene publike. Neprijateljstvo njegovog starog protivnika, H.E.G. Paulusa, zaoštreno od na prvi pogled Schellingovog uspjeha, vodilo je to potajnog izdavanja doslovnog izvještaja predavanja filozofije Otkrivenja i kako Schelling nije uspio u dobivanju službenog legalnog osuđivanja i potiskivanja piratstva, prestao je 1845. s ikakvim javnim predavanjima. Nikakve autentične informacije o prirodi pozitivne filozofije nisu dobivene sve do njegove smrti kada su njegovi sinovi započeli izdavanje skupljenih pisanja sa četiri sveska Berlinskih predavanja: Svezak Br. 1 Uvod u filozofiju Mitologije (1856); Br. 2 Filozofija Mitologije (1857); Br. 3 i 4. Filozofija Otkrivenja (1858).
60830485 F. W. J. Schelling BERLINSKA PROPEDEUTIKA

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.